Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-605/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić, predsjednice vijeća te članice vijeća i suca izvjestitelja Josipa Grubišića, i člana vijeća, suca Vedrana Medakovića, u pravnoj stvari tužitelja FL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB 52634238587, iz Zagreba, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 24. ožujka 2023., poslovni broj Pr- 94/2019-31 i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-94/2019-33 od 24. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 24. ožujka 2023., poslovni broj Pr-94/2019-31 pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 4.169,20 eur/31.412,84 kn bruto, sa pripadajućim zateznim kamatama te sudi:

"Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu 4.169,20 eur/31.412,84 kn bruto, sa pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan."

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana te preinačuje odluka o trošku postupka iz toč. I. izreke pobijane presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-94/2019-33 od 24. ožujka 2023. i rješava:

"1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troška postupka od 3.206,23 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude od 125,00 eur/941,81 kn."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog i prvostupanjskog postupka od ukupno 1.900,00 eur, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke presude naloženo je tuženici da isplati tužitelju 4.169,20 eur/31.412,84 kn bruto, sa pripadajućim zateznim kamatama te naknadi parnični trošak od 3.206,23 eur/24.157,33 kn također sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom II. izreke navedene presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 875,58 EUR/6.597,05 kn, preko dosuđenog iznosa pod točkom I. izreke.

1.1. Dopunskim rješenjem od 24. ožujka 2023. je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 125,00 eur/941,81 kn.

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženica u dijelu pod točkom I. izreke, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud preinači, podredno ukine pobijanu presudu te potražuje trošak sastava žalbe.

2.1. Tuženica se žali i protiv dopunskog rješenja zbog svih žalbenih navoda iz čl. 353. st. 1. t. 1-3. ZPP, sa prijedlogom da sud preinači, podredno ukine pobijano rješenje te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Žalba tuženice je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upiru žaliteljica u podnesenim žalbama. Pobijana se presuda i rješenje se mogu ispitati, imaju razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu 4.169,20 eur/31.412,84 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na ime razlike plaće koja je nastala zbog neiskorištenih (i neplaćenih) stanki (dnevnog odmora) za vrijeme radnog vremena u razdoblju od srpnja 2014. do srpnja 2019.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu pravosudnog policajca;

- da tužitelj radi u različitim režimima rada: u smjenama, turnusima, kao i da obavlja rad na drugačiji način;

- da iz iskaza svih saslušanih svjedoka, proizlazi da su postojale situacije u kojima pravosudni policajci nisu bili u mogućnosti iskoristiti pauzu (stanku) zbog obima posla i nedostatka ljudi (uglavnom) jer policajci nisu mogli pronaći zamjenu za koje vrijeme bi službenik koristio dnevni odmor, odnosno stanku;

- da novčani iznos koji bi tužitelj ostvario zbog procijenjenih neiskorištenih predmetnih dnevnih stanki (dnevnog odmora), prema cijeni radnog sata u svakom pojedinom mjesecu iznosi ukupno 4.169,20 eur/31.412,84 kuna bruto.

7. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 10. i čl. 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 89/2012., 104/2013. i 112/2017.), članka 8. stavka 1. i 2., članka 10. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“, broj: 73/2017), Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“, broj: 32/2015. i 97/2015.), Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“, broj: 37/2011), članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.), te je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

8. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, razvidno je da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu pogrešno primijenio materijalno pravo, a što tuženica u svojim daljnjim žalbenim navodima osnovano ističe.

9. Prvostupanjskom sudu prvenstveno valja ukazati da pravna osnova tužbenog zahtjeva u ovom predmetu nije naknada štete niti stjecanje bez osnove, već isplata razlike plaće koja je nastala zbog neiskorištenih (i neplaćenih) stanki za vrijeme tužiteljevog radnog vremena u utuženom razdoblju.

10. Stoga su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavne odredbe Zakona o radu (''Narodne novine'', broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012 i 73/2013., dalje: ZR/09), Zakona o radu (''Narodne novine'', broj: 93/2014. i 127/2017., dalje: ZR/14), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj: 89/2012. i 89/2012., dalje: KU 1), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj: 104/2013., 104/2013., 150/2013., 153/2013., 71/2016. i 123/2016., dalje: KU 2), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj: 112/2017., dalje: KU 3), Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'', broj: 37/2011. i 93/2014., dalje: Pravilnik 1), Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'', broj: 32/2015. i 97/2015., dalje: Pravilnik 2), te Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine'', broj: 73/2017., dalje: Pravilnik 3).

11. Člankom 52. stavkom 1. ZR/09 propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a člankom 52. stavkom 3. ZR/09 propisano je, između ostalog, da se vrijeme odmora iz članka 52. stavka 1.

ZR/09 ubraja u radno vrijeme.

12. Odredbe članka 52. stavka 1. i 3. ZR/09 sadržajno su identične odredbama članka 73. stavka 1. i 4. ZR/14.

13. Člankom 10. KU 1 ugovoreno je:

- da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti (stavak 1.),

- da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla (stavak 2.),

- da se vrijeme odmora iz čl. 10. st. 1. i 2. KU 1 ubraja u radno vrijeme i da se ne može odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena (stavak 3.).

14. Člankom 48. KU 1 ugovoreno je da, ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

15. Odredbe članka 10. i 48. KU 1 sadržajno su identične odredbama članka 10. i 48. KU 2 te članka 10. i 42. KU 3.

16. Člankom 8. stavkom 1. Pravilnika 1, kao i člankom 8. stavkom 1. Pravilnika 2 i člankom 8. stavkom 1. Pravilnika 3, propisano je da evidencija o radnom vremenu sadrži, između ostalog, podatke o početku rada, završetku rada, ukupnom dnevnom radnom vremenu, vremenu nenazočnosti na radu, satima korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg), neradnim danima i blagdanima utvrđenim posebnim propisom, satima spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad, satima plaćenih dopusta, satima nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika, satima nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove, satima provedenim u štrajku i satima isključenja s rada (lockout). Stavkom 4. članka 8. Pravilnika 2 i 3 propisano je da poslodavac koji vodi, odnosno koji je obvezan voditi podatke iz stavka 1. podstavka 3. i 4. toga članka, u evidenciji radnog vremena nije dužan evidentirati podatak o satima korištenja dnevnog i tjednog odmora.

17. Pri tome valja istaknuti da je člankom 131. stavkom 1. ZR/09, kao i člankom 135. stavkom 1. ZR/14, propisano da je u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, što znači da je, suprotno stavu prvostupanjskog suda, teret dokazivanja činjenice da je tuženica onemogućila tužitelja u korištenju stanke za vrijeme radnog vremena u utuženom razdoblju te činjenice da je tuženica imala obvezu vođenja evidencije stanke bio upravo na tužitelju.

18. Stanka se, sukladno odredbama Pravilnika 1, Pravilnika 2 i Pravilnika 3, ubraja u radno vrijeme, dakle u vrijeme nazočnosti radnika na radu pa se time razlikuje od ostalih odmora na koje radnik ima pravo (dnevni, tjedni i godišnji odmor), a koji se ne ubrajaju u vrijeme nazočnosti radnika na radu, slijedom čega tuženica, kao poslodavac tužitelja nije bila dužna u sklopu vođenja evidencije o radnom vremenu voditi i evidenciju o korištenju stanke za tužitelja, kao svog radnika, a kao što je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

19. Nadalje, ističe se da tužitelj, iako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da su zaista postojale iznimne situacije uslijed kojih pojedini pravosudni policajci zbog prirode posla nisu mogli koristiti stanku za vrijeme radnog vremena, nije dokazao broj takvih neiskorištenih stanki niti da je u tim slučajevima od tuženice, kao svog poslodavca, tražio da mu u zamjenu za neiskorištenu stanku omogući korištenje slobodnih dana, na što je tužitelj imao pravo u skladu s člankom 48. KU 1, 48. KU 2 i 42. KU 3.

19.1. Pritom, iz utvrđenja da pojedini pravosudni policajci zbog prirode posla nisu mogli koristiti stanku za vrijeme radnog vremena, ne znači da nisu koristili niti jednu stanku tijekom cijelog utuženog razdoblja međutim, kao što je prethodno obrazloženo, tužitelj nije dokazao točan broj takvih neiskorištenih stanki/odmora te, s tim u vezi, da mu se u zamjenu za neiskorištenu stanku omogući korištenje slobodnih dana (tako i VSRH u odluci Rev-269/2025 od 1. travnja 2025.).

20. Nadalje, mišljenje vještaka kontradiktorno je njegovom nalazu jer, iako je u nalazu naveo da stranke u priloženoj dokumentaciji i obračunu plaća te evidenciji radnog vremena stanke (dnevni odmori) nisu evidentirane, procijenio je dnevne stanke koje tužitelj nije iskoristio, iako taj činjenični navod nije ničim potkrijepljen, nakon čega je utvrdio bruto iznos koji bi tužitelju pripadao zbog neiskorištenih i neplaćenih stanki u utuženom razdoblju.

21. Stoga tužitelj, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, neosnovano od tuženice potražuje na ime razlike plaće koja je nastala zbog neiskorištenih (i neplaćenih) stanki za vrijeme radnog vremena u utuženom razdoblju iznos od 4.169,20 eur/31.412,84 kn bruto, slijedom čega je pogrešna i odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka.

22. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno preinačiti prvostupanjsku presudu.

23. Nadalje, s obzirom da je osnovana žalba tuženika u odnosu na glavnu stvar te da je pobijana presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju u smislu čl. 154. st. 1. ZPP ne pripada parnični trošak, slijedom čega je primjenom čl. 380. t. 3. ZPP valjalo prihvatiti žalbu tuženika u odnosu na dopunsko rješenje o troškovima postupka i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude.

24. Stoga, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23,- dalje: Tarifa) te traženju tuženika, odlučeno je o parničnom trošku.

24.1. Tuženiku je sukladno dostavljenom troškovniku od 6. veljače 2023., priznat trošak sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 2. ožujka 2021. i 5. listopada 2022. svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje na ročištima 10. svibnja 2021., 10. siječnja 2022., 28. veljače 2022., 19. rujna 2022. i 6. veljače 2023. svako od po 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), i sastav žalbe protiv prvostupanjske presude i rješenja od ukupno 150 bodova (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP) sukladno Tbr. 10.1. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.900,00 eur.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić