Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2906/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vuloviću, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P- 4092/2023-24 od 9. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-4092/2023-24 od 9. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tužitelj u odnosu na tuženika vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 760 k. o. [katastarska općina] pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo uz istodobno izbris tog prava sa imena tuženika.

II. Dužan je tuženik, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 381,64 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a koja se kamata obračunava primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl.29. st.2. ZOO-a, koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je, u odnosu na tuženika, vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 760 KO [katastarska općina] za cijelo, uz ovlast tužitelju da temeljem presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev na utvrđenje da je vlasnik nekretnine opisane u izreci pobijane presude stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca ČU umrlog 2001., da je njegov otac ČU nekretninu naslijedio od svog oca LU, pok. Z, djeda tužitelja koji je nekretninu kupio još 1920. Tvrdi kako je utužena nekretnina bila vlasništvo obitelji tužitelja od davnina, dakle, od kada ju je djed tužitelja kupio te da ih u posjedovanju iste nitko, pa ni tuženik nikada nije smetao.

Dakle, iz činjeničnih navoda tužbe bi proizlazilo kako tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu dosjelosti, iako to izričito ne navodi. Međutim, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe.

9. U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

- da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-265/01 od dana 22. siječnja 2002. iza pok. ČU pok. LU "Pavlina" rođenog [godina], umrlog 2001. utvrđeno kako je njegovim nasljednikom temeljem zakona i ustupa za cijelo proglašen sin ZU,

- da je uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 1197 za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] katastarskog naziva "Saspa" utvrđeno kako je kao posjednik za cijelo upisan FU,

- da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno kako je kao vlasnik za cijelo upisan FU,

- da je uvidom u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno kako je uknjižba prava vlasništva brisana sa imena ZUVS, nakon čega je kao vlasnik upisan FU,

- da je uvidom u Kupovštinu i prodaju od dana 10. veljače 1920. utvrđeno kako su RU pok. F, kao prodavatelj i Č L (LU), ZUVS, kao kupac sklopili pogodbu kupovštine i prodaje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 139,

- da je uvidom u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Petra Garmaza utvrđeno kako mu je po dolasku na lice mjesta pokazan predmet spora i to katastarska čestica [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] koja je omeđena sa istočne strane suhozidom i u naravi prema viđenom predstavlja makadamski put,

10. Temeljem provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Pobijana presuda je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda u svemu pravilna i zakonita, a razlozi koje navodi sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude, žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

12. Naime, sud prvog stupnja je analizirao i ocijenio sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP, a navedeno se posebno odnosi na iskaze saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da je spornu nekretninu u vlasništvu i posjedu držao tužitelj, a ranije njegov otac, a prije njega njegov djed, što je suglasno i samim navodima tužitelja u tužbi i iskazu kada je saslušan u svojstvu stranke.

13. Naime, temeljem povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu koja je predmet spora proizlazi kako je prije postupka u predmetu suda prvog stupnja broj Z-32513/20. vlasnikom nekretnine bio upisan upravo djed tužitelja LU, a da je nakon provedbe postupka u predmetu Z-32513/20 vlasnikom upisan tuženik.

14. Iz iskaza tužitelja, koji iskaz i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje istinitim i uvjerljivim proizlazi da je njegovog djeda ZUVS naslijedio otac tužitelja ČU, a ČU ovdje tužitelj, dakle da je tužitelj preko pravnih prednika uživao nesmetano predmetnu nekretninu još od 1920. kada je kupljena te da od nikog, pa niti od strane tuženika nije bio smetan.

15. Iskaz tužitelja su svojim iskazima potvrdili i saslušani svjedoci NU, PU i TU, čiji iskazi su u bitnim činjenicama suglasni i uvjerljivi te žalbenim navodima tuženika kojima on samo preocjenjuje navedene iskaze sebi u prilog, nisu dovedeni u sumnju.

Naime, svjedok NU je u vrijeme svjedočenja imao 90 godina, a svjedok ABC godina, slijedom čega zbog svoje životne dobi zasigurno imaju saznanje o posjedovanju utužene nekretnine od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika.

16. Okolnost da svjedok TU ima 60 godina, na što ukazuje tuženik u žalbi kao činjenicu da njegov iskaz nije uvjerljiv, nije od odlučnog utjecaja jer svjedok također ima saznanje o bitnim činjenicama na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev (neovisno o tome što je 30, odnosno 25 godina mlađi od ostalih svjedoka), a to je da je svjedok po dopuštenju oca tužitelja unatrag 20 godina na predmetnoj nekretnini napasao konje, a da je tuženik prije 12-13 godina po dopuštenju prednika tužitelja uredio put preko te nekretnine u svrhu pristupa na svoju nekretninu.

17. U odnosu na prigovor tuženika na istinitost iskaza svjedoka PU valja kazati kako je ista iskazivala da ima nekretninu u blizini sporne, pa da tako ima saznanje o tome da spornu nekretninu uživa tužitelj preko svojih prednika, kao i da nema saznanja o bilo kakvoj zamjeni nekretnina između prednika stranaka.

18. Iz iskaza svjedoka PU, suprotno tvrdnji tuženika ne proizlazi da bi na spornu nekretninu polagala bilo kakvo pravo, niti spominje vođenje z.k. ispravnog postupka koji bi ona pokrenula u odnosu na spornu nekretninu, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tuženika u odnosu na njezin iskaz neosnovani.

19. Svjedoci nadalje potvrđuju da je tuženik upravo uz dopuštenje tužitelja uredio spornu nekretninu kao put za pristup svojim nekretninama, a kao što navodi i sam sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude, znakovita je ponuda tuženika tijekom prvostupanjskog postupka da bi bilo najpravednije nekretninu između stranaka podijeliti po pola (odgovor na tužbu tuženika na listu 18 spisa), što ukazuje na logičan zaključak da na istu nije polagao nikakva vlasnička prava.

20. Vezano za tvrdnju tuženika o diobi provedenoj između prednika stranaka, kojom je sporna nekretnina pripala prednika tuženika, a kasnije i samog tuženika nije ničim dokazana. Iskazima saslušanih, prethodno navedenih svjedoka ta tvrdnja tuženika nije potvrđena, a druge dokaze na navedenu okolnost tuženik sudu nije ponudio.

21. Dakle, suprotno navodima žalbe, iskazi tužitelja te saslušanih svjedoka su uvjerljivi i logični svaki za sebe kao i povezani u cjelinu te ih kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

22. Zaključno, tužitelj je dokazao da je vlasnik nekretnine koja je predmet ovog spora jer je istu još 1920. kupio njegov djed ZU kojeg je naslijedio sin ČU (otac tužitelja), a njega tužitelj, da su predmetnu nekretninu od tada posjedovali na način da ih u tome nitko nije smetao, dakle, kao pošteni posjednici, čime su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti propisane odredbom čl. 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP).

23. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP) tako i u visini troškova.

24. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović