Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-648/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Matea Posavec Petrić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15489/2021-13 od 18. travnja 2024., na sjednici vijeća 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15489/2021-13 od 18. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15489/2021-13 od 18. travnja 2024. nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 2.942,73 eura sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, kako slijedi:

- za lipanj 2016. na iznos od 37,65 EUR od 15.07.2016.

- za srpanj 2016. na iznos od 59,17 EUR od 15.08.2016.

- za kolovoz 2016. na iznos od 52,29 EUR od 15.09.2016.

- za rujan 2016. na iznos od 42,17 EUR od 15.10.2016.

- za listopad 2016. na iznos od 64,51 EUR od 15.11.2016

- za studeni 2016. na iznos od 65,52 EUR od 15.12.2016.

- za prosinac 2016. na iznos od 70,20 EUR od 15.1.2017.

- za siječanj 2017. na iznos od 55,93 EUR od 15.02.2017.

- za veljaču 2017. na iznos od 49,99 EUR od 15.03.2017.

- za ožujak 2017. na iznos od 44,69 EUR od 15.04.2017.

- za travanj 2017. na iznos od 64,04 EUR od 15.05.2017.

- za svibanj 2017. na iznos od 59,70 EUR od 15.06.2017.

- za lipanj 2017. na iznos od 59,19 EUR od 15.07.2017.

- za srpanj 2017. na iznos od 59,33 EUR od 15.08.2017.

- za kolovoz 2017. na iznos od 65,64 EUR od 15.09.2017.

- za rujan 2017. na iznos od 50,74 EUR od 15.10.2017.

- za listopad 2017. na iznos od 46,36 EUR od 15.11.2017.

- za studeni 2017. na iznos od 60,66 EUR od 15.12.2017.

- za prosinac 2017. na iznos od 61,50 EUR od 15.1.2018.

- za siječanj 2018. na iznos od 54,49 EUR od 15.2.2018.

- za veljaču 2018. na iznos od 57,32 EUR od 15.3.2018.

- za ožujak 2018. na iznos od 46,76 EUR od 15.04.2018.

- za travanj 2018. na iznos od 62,00 EUR od 15.5.2018.

- za svibanj 2018. na iznos od 63,98 EUR od 15.6.2018.

- za lipanj 2018. na iznos od 63,97 EUR od 15.7.2018.

- za srpanj 2018. na iznos od 70,14 EUR od 15.8.2018.

- za kolovoz 2018. na iznos od 73,73 EUR od 15.9.2018.

- za rujan 2018. na iznos od 67,76 EUR od 15.10.2018.

- za listopad 2018. na iznos od 44,72 EUR od 15.11.2018.

- za studeni 2018. na iznos od 58,45 EUR od 15.12.2018.

- za prosinac 2018. na iznos od 60,05 EUR od 15.1.2019.

- za siječanj 2019. na iznos od 53,36 EUR od 15.2.2019.

- za veljaču 2019. na iznos od 58,93 EUR od 15.03.2019.

- za ožujak 2019. na iznos od 78,74 EUR od 15.4.2019.

- za travanj 2019. na iznos od 90,43 EUR od 15.5.2019.

- za svibanj 2019. na iznos od 34,70 EUR od 15.6.2019.

- za lipanj 2019. na iznos od 80,39 EUR od 15.7.2019.

- za srpanj 2019. na iznos od 57,83 EUR od 15.8.2019.

- za kolovoz 2019. na iznos od 72,96 EUR od 15.9.2019.

- za rujan 2019. na iznos od 96,26 EUR od 15.10.2019.

- za listopad 2019. na iznos od 89,68 EUR od 15.11.2019.

- za studeni 2019. na iznos od 80,20 EUR od 15.12.2019.

- za prosinac 2019. na iznos od 93,01 EUR od 15.1.2020.

- za siječanj 2020. na iznos od 75,01 EUR od 15.2.2020.

- za veljaču 2020. na iznos od 90,40 EUR od 15.3.2020.

za ožujak 2020. na iznos od 70,57 EUR od 15.4.2020.

- za travanj 2020. na iznos od 10,73 EUR od 15.5.2020.

- za svibanj 2020. na iznos od 13,63 EUR od 15.6.2020.

- za kolovoz 2020. na iznos od 3,24 EUR od 15.9.2020.

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude u cijelosti pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine te da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak te zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 348. ZPP. Pobijana presuda sadrži valjanu uputu o pravnom lijeku kojom su stranke upozorene da mogu podnijeti žalbu protiv presude u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. i 348. ZPP).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada, kao i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužiteljica imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, te dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je efektivno odradila, te je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isplatio naknade plaće uzimajući u obzir stvarne iznose njezinih plaća sa utuženim razlikama koje joj nisu isplaćene.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da u utuženom razdoblju tuženik tužiteljici nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima,

- da u utuženom razdoblju tuženik tužiteljici nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata,

- da je u utuženom razdoblju tuženik pogrešno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora za rad i privremene nesposobnosti za rad na koji tužiteljica ima pravo utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama.

9. Na ove utvrđene bitne činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 91. stavka 3. i članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17. – dalje: ZR/14), odredbe članka 47. stavka 1., članka 51. stavka 1., članka 57. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., 96/15. – dalje: KU/13), članka 45., članka 49. stavka 1., članka 55. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18. – dalje: KU/18), te je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude.

10. U žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova zahtjeva tužiteljice, dok visina potraživanja između stranaka nije sporna.

11. U skladu s odredbom članka 47. KU/13 te odredbom članka 45. KU/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaća uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).

12. Odredbom članka 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (“Narodne novine“ broj 141/12., dalje: TKU/12) i odredbom članka 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (“Narodne novine“ broj 24/2017., dalje: TKU/17) plaća radnika je regulirana na isti način.

13. Odredbom članka 57. stavka 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) propisano je pravo na dodatak na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada.

14. U skladu s odredbom članka 59. KU/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće, dok je u članku 57. KU/18 taj dodatak ugovoren u iznosu od 12% osnovne plaće.

15. Odredbom članka 36. stavka 2. KU/13 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije, a na isti način je iznos naknade plaće za godišnji odmor reguliran i odredbom člankom 34. KU/18.

16. Prema shvaćanju ovoga suda, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka i uvećanja utvrđenih citiranim odredbama KU.

17. Sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik nije vršio obračun plaće primjenom članka 51. stavka 1. KU/13 i odredbe članka 49. stavka 1. KU/18, a riječ je o uvećanjima za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni. Tuženik je obračunavao prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata kao i dodatak za otežane uvjete rada, tuženik je obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužiteljica odradila odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primijenio.

18. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, u skladu s odredbom članka 57. i članka 59. KU/13 i odredbe članka 55. i članka 57. KU/18. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom. Stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe članka 91. stavka 3. ZR/14, a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3. ZR/14, a takvo pravno shvaćanje iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019.

19. Tuženik osporava odluku o parničnom trošku, međutim suprotno žalbenim navodima, utvrđeno je da je ista pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP).

20. Odgovarajući na žalbene navode, valja istaknuti da tužiteljica podneskom od 29. veljače 2024. nije djelomično povukla tužbu u smislu članaka 193. i 158. ZPP, već je podnijela stupnjevitu tužbu (članak 186.b ZPP) i navedenim podneskom je određeno postavila tužbeni zahtjev u kojem je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 2.942,73 eura koji zahtjev je sud u cijelosti usvojio. Naime, odredbom članka 186.b stavka 4. ZPP određeno da je u slučajevima iz stavka 2. i 3. toga članka tužitelj dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, a prema članku 186. stavku 5. ZPP, prigodom postavljanja tužbenog zahtjeva iz stavka 4. toga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ZPP.

21. Dakle, odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP, s obzirom na to da je tužiteljica uspjela u sporu u cijelosti.

22. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Zahtjev tuženika za nadoknadom troškova žalbe je neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor