Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4009/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i Jasenke Grgić članice vijeća, u izvanparničnom predmetu produženja psihijatrijskog liječenja na slobodi neubrojive osobe ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Svjetlana Klobučar, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi neubrojive osobe izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-376/2025-5 od 14. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba neubrojive osobe ČK kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-376/2025-5 od 14. studenoga 2025.
II. Određuje se punomoćnici po službenoj dužnosti odvjetnici Svjetlani Klobučar trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura.
III. Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu navedeni iznos po pravomoćnosti ovog rješenja isplatiti iz proračunskih sredstava suda na žiro račun punomoćnika po službenoj dužnosti Svjetlani Klobučar.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Produžuje se prisilni smještaj ŽK zvanom "Č", OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu Ž i O, rođenom **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, (sada u Klinici za psihijatriju Vrapče, Zavodu za forenzičku psihijatriju) u trajanju do 1 (jedne) godine, počevši od 20. prosinca 2025., kao dana određenog u prethodnom rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-350/2024-6 od 16. prosinca 2024., o produženju prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi (čl. 59. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama „Narodne novine“ broj 76/14 – dalje u tekstu: ZZODS), a isti prisilni smještaj ističe 20. prosinca 2026.“
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnijela neubrojiva osoba putem punomoćnice po službenoj dužnosti Svjetlani Klobučar zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje staviti izvan snage. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 125,00 eura uvećano za porez na dodanu vrijednost.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijanim rješenjem niti postupkom koji mu je prethodio nisu počinjene povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe čl. 34. st. 8. ZZODS, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:
- da je ČK prisilno smješten u Kliniku za psihijatriju Vrapče, Zavod za forenzičku psihijatriju, kao neubrojiva osoba, na temelju presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-130/2022-10 od 24. ožujka 2022. radi protupravnog djela zakonskog obilježja kaznenog djela protiv imovine – neovlaštenom uporabom tuđe pokretne stvari – opisano u članku 234. stavak 2. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 234. stavak 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 23. KZ/11.
- da je ČK u Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče (dalje u tekstu: Zavod) započeo liječenje radi prisilne hospitalizacije 20. prosinca 2022.
- da se ČK više puta udaljavao iz Zavoda te je vraćan u Zavod putem djelatnika policije,
- da se ČK udaljio iz Zavoda 20. lipnja 2024. od kada nije vraćan u Zavod radi nastavka liječenja,
- da je ČK osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti na temelju rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj R1 OB-432/2018-11 u podruju donošenja odluka o zdravlju i redovnom i hospitalnom liječenju, raspolaganju i upravljanju imovinom i redovnim novčanim sredstvima, smještaja u adekvatnu ustanovu, o promjeni prebivališta, poduzimanju radnji vezanih za financijske posljedice i obveze i ostvarivanja prava u različitim sustavima (sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, sustav socijalne skrbi) te o zastupanju pred upravnim i pravosudnim tijelima i tijelima javne vlasti; imenovani skrbnik mu je majka OK, s prebivalištem u [adresa],
- da kod ČK još uvijek postoji vjerojatnost od počinjenja težeg kaznenog djela,
- da se ČK liječi pod dijagnozom hebefrena (dezorganizirana) shizofrenija, da i nadalje boluje od istog, a što predstavlja težu duševnu smetnju, zbog koje je nastupila njegova neubrojivost u vrijeme počinjenog kaznenog djela i zbog čega mu je bio i određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovi.
6. Prvostupanjski sud je postupak proveo sukladno odredbama čl. 36. i 37. ZZODS, a u vezi odredbe čl. 59. st. 1. ZZODS te je polazeći od činjenice da je ČK počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv imovine – neovlaštenom uporabom tuđe pokretne stvari – opisano u čl. 234. st. 2. u vezi s člankom 52. KZ/11 te da je odredbom čl. 52. st. 5. KZ/11 propisano da se za produljeno kazneno djelo može izreći kazna za polovicu veća od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno djelo, koja ne smije prijeći gornju mjeru propisanu za tu vrstu kazne, ocijenio neosnovanim prigovor punomoćnice neubrojive osobe da je protekao rok na koji je moglo biti određeno trajanje prisilnog smještaja.
6.1. Nadalje je prvostupanjski sud ocijenio okolnost da je ČK na liječenje zaprimljen 20. prosinca 2022. i da je zbog višekratnih samovoljnih napuštanja klinike na liječenju proveo ukupno 177 dana tj. manje od 6 mjeseci, pri čemu mu prisilni smještaj nije zamijenjen liječenjem na slobodi niti je ČK faktično provodio liječenje na slobodi (nedvojbeno ne uzima nikakvu terapiju), na način da se puki protek razdoblja od tri godine ne može smatrati istekom vremena maksimalnog trajanja prisilnog smještaja iz čl. 56. st. 1. ZZODS, pa čak i kada bi se radilo samo o kaznenom djelu iz čl. 234. st. 2. KZ/11. Naime, najduže trajanje prisilnog smještaja osobe u psihijatrijskoj ustanovi podrazumijeva da je neubrojiva osoba u tom razdoblju zaista bila prisilno smještena i provodila liječenje, a ne da se skrivala i izbjegavala prisilni smještaj i liječenje.
6.2. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ČK zbog utvrđene teže duševne smetnje, zbog koje je nastupila njegova neubrojivost, kao i zbog činjenice da uporno odbija liječenje i primanje terapije, mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti i dalje neophodno njegovo liječenje u Zavodu u trajanju do 1 (jedne) godine, pa je na temelju čl. 59. st. 2. ZZODS odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
7. Odredbom čl. 56. st. 1. ZZODS je propisano da prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi može trajati najdulje do isteka najviše propisane kazne za protupravno djelo koje je neubrojiva osoba počinila, računajući od početka psihijatrijskog liječenja. Nakon isteka toga roka, ako i dalje postoje razlozi iz članka 27. ovoga Zakona, prisilni smještaj te osobe provest će se prema odredbama glave VI. ovoga Zakona.
8. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije protekao rok za prisilni smještaj neubrojive osobe, valja poći od utvrđenja koja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju:
- da je neubrojiva osoba ČK rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj R1-12/2022-3 od 14. prosinca 2022 upućen na psihijatrijsko liječenje na rok od šest mjeseci, počevši od 20. prosinca 2022.,
- da je on na liječenju do donošenja pobijanog rješenja proveo ukupno 177 dana, jer se od početka psihijatrijskog liječenja 20. prosinca 2022. više puta samovoljno udaljavao iz ustanove u kojoj je bio prisilno smješten te su ga djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova dovodili natrag u ustanovu, time da se aktualno ne nalazi u psihijatrijskoj ustanovi.
8.1. Kako je za djelo koje je ČK počinio u neubrojivom stanju propisana kazna zatvora do tri godine (čl. 234. st. 2. KZ/11), a da je utvrđeno da je ČK od početka psihijatrijskog liječenja 20. prosinca 2022. proveo manje od šest mjeseci (ukupno 177 dana), to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije istekao rok za prisilni smještaj iz čl. 56. st. 1. ZZODS. To iz razloga jer se u smislu te zakonske odredbe rok za prisilni smještaj računa od početka psihijatrijskog liječenja, što konkretno znači da se radi o roku u kojoj će se neubrojiva osoba psihijatrijski liječiti u psihijatrijskoj ustanovi u koju je upućena, pa kako je ČK na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi proveo 177 dana, dakle kraće od šest mjeseci, to nije istekao najdulji rok prisilnog smještaja neubrojive osobe ČK u trajanju od tri godine, kao najviše propisane kazne iz čl. 234. st. 2. KZ/11.
9. Slijedom navedenog na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ne utječu žalbeni navodi kojima žalitelj osporava ocjenu prvostupanjskog suda u pogledu visine kazne za počinjeno produljeno kazneno djelo obzirom da je neubrojiva osoba počinila produljeno kazneno djelo za koje se sukladno čl. 52. st. 5. KZ/11 može izreći kazna za polovicu veća od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno djelo, koja ne smije prijeći gornju mjeru propisanu za tu vrstu kazne, budući da u konkretnom slučaju nije protekao rok najviše propisane kazne za protupravno djelo koje je ČK kao neubrojiva osoba počinio, tj. rok od tri godine.
10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 59. st. 2. ZZODS, na temelju utvrđenja da i dalje postoje pretpostavke za prisilni smještaj neubrojive osobe ČK – vjerojatnost da bi on zbog težih duševnih smetnji , zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.
11. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi koje neubrojiva osoba ističe u žalbi, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 43. st. 3. ZZODS odlučeno je kao u točki I. izreke.
12. Odredbom čl. 15. i 35. ZZODS je propisano da u sudskim postupcima propisanim tim Zakonom osoba s duševnim smetnjama mora imati odvjetnika, a ako ga ona sama ne izabere sud će po službenoj dužnosti postaviti odvjetnika ako ga ta osoba, osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik, nije već ranije izabrao.
12.1. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZZODS sredstva za troškove prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osiguravaju se u državnom proračunu pa kako je sud prvog stupnja postavio prisilno smještenoj osobi punomoćnika po službenoj dužnosti, on ima pravo na naknadu troškova za poduzete radnje koji se osiguravaju u državnom proračunu.
12.2. Prema odredbi Tbr. 16.1. podtoč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 - dalje: Tarifa) u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova, a prema Tbr. 18.1. Tarife za sastavljanje pravnih lijekova nagrada iz Tbr. 16. uvećana za 25%, pa je primjenom odredbe Tbr. 52.3. i Tbr. 54. Tarife punomoćniku po službenoj dužnosti obređen trošak sastava žalbe od 125,00 eura, uz porez na dodanu vrijednost od 31,25 eura ili ukupno 156,25 eura koji će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja isplatiti iz proračunskih sredstava suda (točke II. i III. izreke ovog rješenja).
U Zagrebu, 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
