Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8044/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice OR, zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj: 120/12., 14/14., 102/15., 68/18.), odlučujući o žalbi okrivljenice OR koju brani mr.sc. Davorin Cmrečki, odvjetnik iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 13. svibnja 2025., broj: Pp-4148/2023, u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenice OR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz članka 51. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o energiji, činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, okrivljenici OR, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenici će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko ista, u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II Odbija se neosnovanom žalba okrivljenice OR, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica OR, obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura koji je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji od 13. svibnja 2025., broj: Pp-4148/2023, proglašena je krivom okrivljenica OR zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o energiji i na temelju cit. propisa, kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura.

2. Okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći u bitnom kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o odlučnoj činjenici je li optužni prijedlog podnesen od strane ovlaštenog tužitelja, s obzirom da u postupku nije na nedvojben način utvrđeno da bi tužitelj bio vlasnikom prijepornog stupa. Žaliteljica ističe kako su u tijeku parnični postupci pred naslovnim sudom i to postupak radi smetanja posjeda i postupak radi uznemiravanja vlasništva, a koji postupci su pokrenuti po njenim tužbama, te smatra kako je pokretanjem ovog postupka tužitelj samo htio izvršiti pritisak na nju. Nadalje, žaliteljica osporava i pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, što je za posljedicu imalo pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava. Žaliteljica predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi je optužbe, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe okrivljenice, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona. Međutim, ovaj Sud je utvrdio da su na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Ovo zato, jer je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o novčanoj kazni za prekršaj iz članka 51. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o energiji za koji se kazna može izreći od 500,00 do 2.000,00 kuna (66,36 do 265,45 eura prema fiksnom tečaju 7,5345), naznačio da je primijenio članak 37. Prekršajnog zakona, ali novčanu kaznu nije ublažio, već ju je izrekao u iznosu od 200,00 eura. Stoga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti, ispravio uočenu pogrešku, te je za navedeni prekršaj uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, ublažio novčanu kaznu i izrekao je u iznosu od 60,00 eura.

6. Tvrdnja žaliteljice kako je optužni prijedlog podnesen od strane neovlaštenog tužitelja, s obzirom da u postupku nije na nedvojben način utvrđeno da bi tužitelj bio vlasnikom prijepornog stupa, nije osnovana. Naime, podnositelj optužnog prijedloga je Hrvatski operator prijenosnog sustava d.d. (u nastavku HOPS) koje društvo ima dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti (prijenos električne energije) izdanu od strane Hrvatske energetske regulatorne agencije od 11. prosinca 2018., te se u smislu članka 3. stavka 1. točke 5. Zakona o energiji smatra energetskim subjektom. U konkretnom slučaju nije od utjecaja na ovlaštenja tužitelja je li on vlasnik dalekovoda, nego ima li dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti, a koju dozvolu HOPS nesporno ima. Stoga, u smislu članka 40. stavka 1. Zakona o energiji kao energetski subjekt ovaj tužitelj ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu, između ostalog, i za održavanje mreže, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije, tj. u konkretnom slučaju dalekovoda. Stavkom 2. istog članka propisano je da su pravne i fizičke osobe dužne energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja, te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav. Stoga HOPS kao pravna osoba s javnim ovlastima, u smislu članka 112. stavka 1. Prekršajnog zakona, ima pravo podnošenja optužnog prijedloga protiv okrivljenice.

7. Razmatrajući nadalje žalbu i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenica u vremenskom periodu od studenog do prosinca 2022., onemogućila ovlaštenim djelatnicima ovlaštenog tužitelja i ovlaštenim djelatnicima njegovog izabranog izvođača DALEKOVOD d.d. pristupe na nekretnine u njezinom vlasništvu označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi "PAŠNJAK" površine 189 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi "KUĆA I DVORIŠTE" površine 1009 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Opatija, a na kojem se nalazi stup broj 18, 110 kV dalekovoda Matulji-Lovran, koji je u vlasništvu Hrvatskog operatera prijenosnog sustava d.d. i koji je unesen u njihova osnovna sredstva, a radi zamjene postojećih vodiča s visokotemperaturnim vodičima, zamjene uzemljivača stupa i nanošenja zaštitnih premaza za zaštitu konstrukcije istog stupa od korozije, te radi mjerenja otpora uzemljivača stupa. Ovakvim ponašanjem okrivljenica je ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 51. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o energiji. Citiranim odredbom propisano je kažnjavanje fizičke osobe koja onemogući energetskom subjektu pristup na svoju nekretninu radi pregleda ili popravaka objekata, uređaja, mreže ili sustava energetskog subjekta, ili sječe drveća i drugog raslinja (članak 40. stavak 2.).

8. Sve tvrdnje žaliteljice kako smatra da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret, a kojima suštinski ponavlja obranu, te da u konkretnom slučaju nije postojala nužnost intervencije jer je štitila svoje pravo vlasništva, te nije ometala radove budući da tužitelji u prvom redu nisu niti smjeli pristupiti na njenu nekretninu, nisu osnovani. Iz obrane okrivljenice dane na glavnoj raspravi održanoj 22. srpnja 2024. u Općinskom sudu u Rijeci, Stalnoj službi u Opatiji, te provedenih dokaza ispitivanjem svjedoka, te uvida u materijalnu dokumentaciju priloženu u spis, nesporno proizlazi kako iz cjelokupnog ponašanja okrivljenice (što osobnom zabranom radnicima pristup njenom zemljištu, što putem telefona) žaliteljica smatra kako radnici nemaju pravo obavljanja poslova koji su trebali biti obavljeni na njenom zemljištu i nije im dozvolila pristupe na nekretnine u njezinom vlasništvu radi obavljanja gore navedenih radova. Već citiranim člankom 40. stavkom 1. Zakona o energiji, propisano je da energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu, između ostalog, i za održavanje mreže, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije, tj. u konkretnom slučaju dalekovoda. Ovdje se napominje kako je zakonodavac u članku 4. stavku 2. Zakona o energiji propisao da su izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje, te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, dok je u stavku 3. propisano i da se u svrhu zaštite interesa i sigurnosti infrastrukture za opskrbu Republike Hrvatske energijom, između ostalih, i prijenosna i distribucijska elektroenergetska mreža proglašava objektom od interesa za Republiku Hrvatsku. Stoga je sam zakonodavac propisao važnost održavanja energetskih objekata zbog čega je okrivljenica trebala dozvoliti radove na dalekovodu koji se nalazi na njenom zemljištu. Žalbeni navodi žaliteljice kako su u tijeku parnični postupci pred naslovnim sudom i to postupak radi smetanja posjeda i postupak radi uznemiravanja vlasništva, a koji postupci su pokrenuti po njenim tužbama, te da smatra kako je pokretanjem ovog postupka tužitelj samo htio izvršiti pritisak na nju, ne oslobađaju okrivljenicu prekršajne odgovornosti.

9. Prvostupanjski sud ocijenio je da za donošenje zaključka o krivnji okrivljenice nije potrebno izvođenje daljnjih dokaza, te je za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, a s kojim razlozima se slaže i ovaj Sud. Navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, a kao što to neosnovano ističe žaliteljica.

10. Prilikom odlučivanja o novčanoj kazni, ovaj Sud je, s obzirom na utvrđenu povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, izrekao novčanu kaznu u ublaženom iznosu od 60,00 eura, vodeći računa o ranijoj nekažnjavanosti okrivljenice, dok drugih olakotnih ili otegotnih okolnosti nije utvrdio. Ovako izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i prema uvjerenju ovog Suda svrha prekršajnog postupka, pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije ostvariti će se ovako izrečenom novčanom kaznom.

11. Okrivljenica se upozorava da ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, da će se smatrati da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.

12. Kako je člankom 138. stavkom 2. točkom 3. podtočkom c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 2. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.