Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3229/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Marija Dvorničić Vaić odvjetnica u Odvjetničkom društva Vaić & Dvorničić u Rijeci, protiv prvo tuženika IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugo tužene JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Bravar, odvjetnica u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani drugo tužene LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ž [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Hrstić odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi drugo tužene protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku posl.br. P- 103/2024-14 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba drugo tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku posl.br. P-103/2024-14 od 24. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Utvrđuje se da je tužitelj ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekao pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica] oranica površine 70 m2, upisana u z.k. tijelo III u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te je slijedom navedenog ovlašten zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime navedene nekretnine uz istodobni ispis upisanih z.k. vlasnika i to ĆJ, [adresa] u ½ dijela i UJ, [adresa] u ½ dijela što su tuženi IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao sljednica iza upisane z.k. vlasnice ĆJ, [adresa] i JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao slijednica upisanog z.k. vlasnika UJ, [adresa], dužni trpjeti.

II Nalaže se drugo tuženoj JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i umješaču na strani drugo tužene LJ iz [adresa], Ž [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno naknade tužitelju ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.171,35 Eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Presudu pobija drugo tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, te obvezati tužitelja na naknadu troškova ovog postupka i troškova žalbe, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu drugo tužene, tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik nekretnine, kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te da je ovlašten temeljem presude postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava s imena upisanih prednika tuženika.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da sporna nekretnina prema podacima u zemljišnoj knjizi ima površinu 70 m2, ali se u naravi radi o nekretnini površine 34 m2, na kojoj je izgrađen pomoćni objekt površine 14 m2, dok u preostalom dijelu predmetna nekretnina predstavlja dvorište površine 20 m2; da je sporna nekretnina omeđena kameno-betonskim zidovima sa sjeverne, istočne i južne strane, te čini jedinstveni kompleks okućnice kuće tužitelja, sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Roberta Svobode; da je pristup predmetnoj nekretnini moguć jedino sa zapadne strane kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te nema nikakav drugi pristup; da je predmetna nekretnina sastavni dio okućnice kuće tužitelja sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je u posjedu sporne nekretnine tužitelj; da je prvo tužena u svom iskazu potvrdila da je tužitelj sa svojom prednicom u posjedu predmetne nekretnine od 60.-ih godina prošlog stoljeća; da drugo tužena i umješač na strani drugo tužene nikad nisu bile u posjedu predmetne nekretnine.

8. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje, pozivajući se na odredbu čl. 159. i čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 – dalje ZV) kako je tužitelj zajedno sa svojom prednicom, majkom GJ u poštenom posjedu predmetne nekretnine već preko 50 godina, u kojem ga posjedu nikada nitko nije smetao. Prvostupanjski sud, uzimajući u obzir i priznanje prvo tužene, usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

9. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da prvostupanjski sud svoju odluku temelji isključivo na iskazima svjedoka, da tužitelj nije pošteni stjecatelj te da nije mogao dosjelošću steći predmetnu nekretninu.

10. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

11. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žaliteljica.

12. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenice i proveo detaljan dokazni postupak, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Jedna od pretpostavki koja je zajednička za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo da se radi o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti je poštenje posjednika. Posjed je pošten ako posjednik ne zna da mu ne pripada pravo na posjed ili ako, s obzirom na okolnosti u kojima posjeduje, nema dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

14. Pretpostavka poštenja posjeda (savjesnosti), morala je kao pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću biti ispunjena i u smislu odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (čl. 28. st. 2. i 4. te čl. 30. st. 2., Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996), u smislu paragrafa 1463. i 1493. Općeg građanskog zakonika, a poštenje je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i u smislu čl. 159. ZVDSP. Pri tome se po odredbama svih tih propisa poštenje posjeda presumira, što znači da je na tuženicima bio teret dokaza kako posjed tužitelja nije pošten.

15. Glede postojanja ove pretpostavke sud u obrazloženju navodi (točka 24. i 25.) da je tužena IJ navela da je tužitelj preko svoje prednice u posjedu sporne nekretnine od 60.-ih godina prošlog stoljeća, a da drugo tužena nikad nije stupila u posjed predmetnih nekretnina, te da nikad nije tražila od tužitelja vraćanje posjeda predmetne nekretnine. Jednako tako, iz važećeg katastarskog plana razvidno je da sporna čestica predstavlja okućnicu tužitelja, a navedeno je razvidno i iz situacijskog plana iz 1967. (list 6 spisa).

16. Poštenje posjeda se podrazumijeva, a drugo tužena tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije iznijela razloge kojima bi presumpciju poštenja posjeda tužitelja oborila. Sama činjenica da je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo prednika tuženika ne čini posjed tužitelja i njegovih prednika nepoštenim ako je prednica tužitelja i tužitelj imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali su da posjed vrše kao vlasnici, a iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da im posjed nikada nije osporavan iako su na nekretninama vršili vlasnička ovlaštenja.

17. Vezano uz žalbene navode drugo tužene, valja navesti kako je tužitelj dostavio u spis skicu mjerenja br. 596 iz 1986. (list 33 spisa), iz koje proizlazi da sporna kč. br. [katastarska čestica], predstavlja dio kč. br. [katastarska čestica] na kojoj je izgrađena kuća tužitelja. Tvrdnje žalitelja kako je prednica tužitelja još 1986. bila pozvana u Ured za urbanizam, kako bi dala eventualne primjedbe na Glavni projekt koji su sačinili prednici tuženika, jer su željeli ishoditi građevinsku dozvolu, te da su tom prilikom, svim vlasnicima okolnih nekretnina, pa tako i prednici tužitelja, pokazane granice njihovih nekretnina, ničim nije dokazana. Stoga ne stoji navod žalitelja kako posjed tužitelja nije pošten od trenutka kad je prednica tužitelja saznala za glavni projekt u Uredu za urbanizam.

18. Naime, iz iskaza svjedoka, CJ, ŽJF i NJ proizlazi da je sporna nekretnina, od kraja 60.-ih godina bila u posjedu majke tužitelja, da je bila ograđena prema susjedima, da su na istoj bile zasađene smokve koje su naknadno uklonjene od strane tužitelja, te je na predmetnoj nekretnini sagrađen pomoćni objekt – kućica za alat površine 14 m2.

19. Jednako tako, uviđajem na licu mjesta, vještak ing. geodezije Robert Svoboda, utvrdio je da sporna nekretnina, površine 34 m2, u cijelosti omeđena kameno- betonskim zidovima, sa sjeverne, istočne i južne strane, te čini jedinstveni kompleks okućnice kuće tužitelja, sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

20. Sukladno gore navedenom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj, putem svoje pravne prednice u poštenom posjedu spornog dijela nekretnine preko 50 godina.

21. U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te u konkretnom slučaju rok dosjedanja predmetnih nekretnina je istekao krajem 1980.-ih kada je na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 6/80., 36/90., „Narodne novine“ broj. 53/91., 91/96. dalje ZOVO). Naime, ZOVO je na snagu stupio 1. rujna 1980., te se primjenjuje na sve rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu ako do tog trenutka rokovi dosjedanja još nisu istekli.

22. Slijedom navedenog, u primjenu dolaze odredbe ZOVO, i to odredba članka 28. stavak 4. ZOVO, u kojoj je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

23. Prema ocjeni ovog suda, ocjena savjesnosti posjeda tužitelja i njegovog pravnog prednika ovisi o njihovom saznanju, odnosno mogućnosti saznanja o postojanju takvih okolnosti iz kojih bi mogli pouzdano izvesti zaključak da predmetne nekretnine koje posjeduju, nisu njihovo vlasništvo.

24. S tim u vezi, valja navesti da je prvo tužena priznala tužbeni zahtjev tužitelja, te je navela da je sporna nekretnina vrt tužitelja koji on, preko svoje prednice drži u posjedu od kraja 60.-ih godina prošlog stoljeća, a iskaz svjedoka I, na kojeg se poziva žaliteljica, je suprotan iskazu prednika prvo tužene, EJ, koji je u ovom predmetu priznao tužbeni zahtjev. Dakle, u ovom predmetu, žaliteljica nije dokazala postojanje zle vjere tužitelja i njegovog prednika, u smislu pribavljanja posjeda predmetne nekretnine silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a niti nesavjesnost odnosno, nepoštenje posjednika.

25. Stoga je u konkretnoj situaciji, u kojoj tužitelj osnovano, cijelo vrijeme smatra da je njegov posjed pošten i da ne vrijeđa ničija prava, a taj i takav posjed, ničime i po nikome ometan traje od 60.-ih godina prošlog stoljeća, pravilno je sud prvoga stupnja odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

26. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu drugo tužene kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

27. Odluka o trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i visini troškova koji su odmjereni (čl. 155. ZPP).

28. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji u smislu odredbe čl. 155. i čl. 166. st. 1. ZPP nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis