Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3032/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Vlatke Fresl Tomašević, kao predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ilijane Petyo, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Karmela Toljan Pezić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-444/2022-11 od 29. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-444/2022-11 od 29. ožujka 2024. godine u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 692,50 eur- a.

II. Preinačuje se ista presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 253,00 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2024. pa do isplate i odlučuje:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 30,23 eur-a sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

2,58 eur-a od 30. studenog 2007. pa do isplate

1,31 eur-a od 31. prosinca 2007. pa do isplate

5,75 eur-a od 31. siječnja 2008. pa do isplate

8,20 eur-a od 29. veljače 2008. pa do isplate

12,39 eur-a 31. ožujka 2008. pa do isplate.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 253,00 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama 29. ožujka 2024. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eur-a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju CH OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.655,16 €, sa zateznim kamatama koje od dospijeća pojedinačnih iznosa do 31.12.2007 teku prema Ured bi o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na pojedine iznose:

na iznos od 6,09 EUR od 30.04.2008 . do isplate

na iznos od 3,63 EUR od 31.05.2008 . do isplate

na iznos od 6,73 EUR od 30.06.2008 . do isplate

na iznos od 2,19 EUR od 31.07.2008 . do isplate

na iznos od 2,41 EUR od 31.08.2008 . do isplate

na iznos od 5,10 EUR od 30.09.2008 . do isplate

na iznos od 25,51 EUR od 31.10.2008 . do isplate

na iznos od 11,84 EUR od 30.11.2008 . do isplate

na iznos od 29,22 EUR od 31.12.2008 . do isplate

na iznos od 31,89 EUR od 31.01.2009 . do isplate

na iznos od 33,10 EUR od 28.02.2009 . do isplate

na iznos od 30,56 EUR od 31.03.2009 . do isplate

na iznos od 31,22 EUR od 30.04.2009 . do isplate

na iznos od 25,99 EUR od 31.05.2009 . do isplate

na iznos od 22,15 EUR od 30.06.2009 . do isplate

na iznos od 23,17 EUR od 31.07.2009 . do isplate

na iznos od 25,20 EUR od 31.08.2009 . do isplate

na iznos od 25,02 EUR od 30.09.2009 . do isplate

na iznos od 22,97 EUR od 31.10.2009 . do isplate

na iznos od 26,82 EUR od 30.11.2009 . do isplate

na iznos od 29,90 EUR od 31.12.2009 . do isplate

na iznos od 34,28 EUR od 31.01.2010 . do isplate

na iznos od 33,28 EUR od 28.02.2010 . do isplate

na iznos od 39,23 EUR od 31.03.2010 . do isplate

na iznos od 38,10 EUR od 30.04.2010 . do isplate

na iznos od 40,30 EUR od 31.05.2010 . do isplate

na iznos od 59,35 EUR od 30.06.2010 . do isplate

na iznos od 55,43 EUR od 31.07.2010 . do isplate

na iznos od 67,41 EUR od 31.08.2010 . do isplate

na iznos od 63,27 EUR od 30.09.2010 . do isplate

na iznos od 56,61 EUR od 31.10.2010 . do isplate

na iznos od 70,66 EUR od 30.11.2010 . do isplate

na iznos od 88,52 EUR od 31.12.2010 . do isplate

na iznos od 75,87 EUR od 31.01.2011 . do isplate

na iznos od 80,31 EUR od 28.02.2011 . do isplate

na iznos od 74,67 EUR od 31.03.2011 . do isplate

na iznos od 75,68 EUR od 30.04.2011 . do isplate

na iznos od 99,63 EUR od 31.05.2011 . do isplate

na iznos od 101,97 EUR od 30.06.2011 . do isplate

na iznos od 121,49 EUR od 31.07.2011 . do isplate

na iznos od 111,25 EUR od 31.08.2011 . do isplate

na iznos od 100,05 EUR od 30.09.2011 . do isplate

na iznos od 97,75 EUR od 31.10.2011 . do isplate

na iznos od 96,90 EUR od 30.11.2011 . do isplate

na iznos od 102,19 EUR od 31.12.2011 . do isplate

na iznos od 106,80 EUR od 31.01.2012 . do isplate

na iznos od 107,41 EUR od 29.02.2012 . do isplate

na iznos od 104,22 EUR od 31.03.2012 . do isplate

na iznos od 106,38 EUR od 30.04.2012 . do isplate

na iznos od 107,85 EUR od 31.05.2012 . do isplate

na iznos od 105,37 EUR od 30.06.2012 . do isplate

na iznos od 106,02 EUR od 31.07.2012 . do isplate

na iznos od 104,16 EUR od 31.08.2012 . do isplate

na iznos od 100,15 EUR od 30.09.2012 . do isplate

na iznos od 104,43 EUR od 31.10.2012 . do isplate

na iznos od 106,48 EUR od 30.11.2012 . do isplate

na iznos od 105,04 EUR od 31.12.2012 . do isplate

na iznos od 96,97 EUR od 31.01.2013 . do isplate

na iznos od 103,83 EUR od 28.02.2013 . do isplate

na iznos od 104,43 EUR od 31.03.2013 . do isplate

na iznos od 101,74 EUR od 30.04.2013 . do isplate

na iznos od 93,38 EUR od 31.05.2013 . do isplate

na iznos od 93,17 EUR od 30.06.2013 . do isplate

na iznos od 95,22 EUR od 31.07.2013 . do isplate

na iznos od 98,51 EUR od 31.08.2013 . do isplate

na iznos od 103,07 EUR od 30.09.2013 . do isplate

na iznos od 100,72 EUR od 31.10.2013 . do isplate

na iznos od 102,39 EUR od 30.11.2013 . do isplate

na iznos od 104,28 EUR od 31.12.2013 . do isplate

na iznos od 105,45 EUR od 31.01.2014 . do isplate

na iznos od 107,93 EUR od 28.02.2014 . do isplate

na iznos od 107,12 EUR od 31.03.2014 . do isplate

na iznos od 104,37 EUR od 30.04.2014 . do isplate

na iznos od 103,49 EUR od 31.05.2014 . do isplate

na iznos od 103,89 EUR od 30.06.2014 . do isplate

na iznos od 107,01 EUR od 31.07.2014 . do isplate

na iznos od 109,63 EUR od 31.08.2014 . do isplate

na iznos od 109,09 EUR od 30.09.2014 . do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva u iznosu od 30,23, sa zatraženim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 945,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate a obračunavaju se za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te dijela te presude pod t. I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine. Traži trošak žalbe.

2.1. Protiv dijela te presude pod stavkom II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1 i 3. ZPP-a predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak žalbe.

3. Žalba tuženika je osnovana u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, a žalba tužitelja je osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa pobijana presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, jer tuženiku nezakonitim postupanjem suda prvog stupnja, a naročito propuštanjem uredne dostave nije onemogućena mogućnost da razgovara pred sudom.

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

8. Nisu osnovani ni daljnji žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Tvrdnje iz žalbe tuženika da prvostupanjska presuda predstavlja povredu načela ravnopravnosti i pravičnosti, da parnični postupak u izvedbi prvostupanjskog suda nema element kontradiktornosti te da odluka prvostupanjskog suda predstavlja arbitrarnu odluku su netočne. Prvostupanjski je sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja, koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse. U tom smislu na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude ne utječe žalbeno pozivanje na navod iz obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 5038/2025 od 12. srpnja 2018.

10. U odnosu na prigovor podnositelja o povredi prava na pravično suđenje s aspekta procesne jednakosti valja reći da pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja" i right to be heard - "pravo biti saslušan") sadržajno blisko domaćem načelu saslušanja stranaka prema kojem svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tuženik tijekom postupka bio zastupan po punomoćnicima odvjetnicima te je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje. Stoga je bespredmetno pozivanje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-4510/2010 od 12. siječnja 2015.

11. U odnosu na žalbene tvrdnje o nezakonitosti prvostupanjske odluke iz razloga što nisu prihvaćeni svi dokazni prijedlozi tuženika uočava se da je sud prvog stupnja, postupajući u skladu sa odredbom članka 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud. Ne prihvaćaju se neutemeljeni žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja u potpunosti zanemario navode i dokazne prijedloge tuženika i da odlučne činjenice nisu točno utvrđene samim tim što prvostupanjski sud nije proveo sve dokaze koje je tuženik predložio. Naime, u skladu sa načelom stranačke istine sud utvrđuje odlučne činjenice primjenom dokaza koje mu stranke ponude, što ne znači da je dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti dokaznu snagu predloženih dokaza. U okolnostima u kojima su odlučne činjenice utvrđene pravilno izvedenim dokazima, sud nije bio dužan izvoditi sve predložene dokaze jer je predmet dovoljno raspravljen i u tom je smislu odredba čl. 304. ZPP pravilno primijenjena. Stoga tuženik u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja i bez utjecaja je pozivanje na navod iz obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3874/2008 od 4. travnja 2012.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na temelju utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula kojoj je glavnica vezana uz CHF.

13. Neosnovano tuženik navodi da je sud prvog stupnja, iako se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, trebao u individualnom postupku kao što je ovaj, ponovno dokazivati činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora, budući da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 13. rujna 2019., a koje se odnose i na tuženika, utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja te u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke na potpunoj obavijesti, a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, što je sud prvog stupnja i učinio.

15. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koja je donesena u kolektivnom sporu, a odnosi se i na tuženika u pojedinačnom sporu, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nema potrebe u navedenom pravcu ponovo provoditi dokazni postupak i utvrđivati ništetnost spornih odredbi jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tih postupaka, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošače.

16. Isto tako, navedenom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je ugovorena otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te se nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je, također, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 - dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

18. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednak vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa, načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koji je banka isplatila potrošaču, međutim, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava na temelju ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

19. Sukladno navedenom, to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

20. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga je banka, kao pružatelj usluge, morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe, postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

21. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podignuo kredit kod tuženika, a da pritom nije informiran o rizicima ugovaranja u valuti CHF, a tada mu je bio važan iznos anuiteta koji je bio daleko niži u odnosu na kredit u eurima, time da kako su anuiteti rasli i mijenjali se obzirom da je taj kredit bio najpovoljniji, a od strane banke mu nije bilo nuđeno sklapanje ugovora u drugim valutama te da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu dobio unaprijed sastavljen ugovor od strane tuženika i da je jedina odredba o kojoj je mogao pregovarati bio rok otplate samog kredita dok o svim ostalim odredbama nije pregovarao. Od strane javnog bilježnika i djelatnika banke nije bio upozoren na rizičnost sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom.

22. Iz navedenog ne proizlazi da bi obavijesti ukoliko i jesu bile dane bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim". Pravilno je sud prvog stupnja odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer tuženik na kojem je bio teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača nije dokazao da su potrebne obavijesti za informiranost tužitelja doista i dane.

23. Prema tome, iz navedenog jasno proizlazi odlučna činjenica u ovom postupku da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo i da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te da zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača; br. 96/03, u daljnjem tekstu ZZP-a/2023). Dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača (čl. 86. ZZP- a/03) te da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavnost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (čl. 87. ZZP-a/03).

24. Takvim načinom ugovaranja prema jednostranoj odluci tuženika, tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope, prebacio na tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

25. Stoga je tuženiku kao instituciji koja se bavi kreditiranjem bila poznata ili trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima, koji su u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredbi može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje o ništetnosti takvih ugovornih odredbi te posljedično povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.

26. Uz iznijeto, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te na odredbu o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi čl. 12. ZOO, kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarenju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te kad je riječ o profesionalnoj djelatnosti urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane.

27. Sukladno navedenom, kad je potrošač izvršio plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, mora imati pravo na povrat tih plaćanja, jer je pravo potrošača na restituciju posljedica neobvezujuće prirode nepoštene ugovorne odredbe.

28. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan je vratiti je, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

29. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala pa kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

30. S obzirom na to da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata pojedinih iznosa, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

31. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnost ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora t. 4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka." Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara je prekinuta u smislu čl. 241. ZOO te je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela ponovno teći.

32. Zastara potraživanja prema tuženiku je s osnove potraživanja s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Stoga je tužba od 26. siječnja 2022. podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

33. Time pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je djelomično osnovan prigovor zastare tuženika i to za iznose dospjele od 30. studenog 2007. do 31. ožujka 2008. odnosno za iznos od 30,23 eur-a te time odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu kao neosnovan pa je prema tome u navedenom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu i naložiti tuženiku isplatu tog iznosa.

34. Odluka o troškovima parničnog postupa donesena je na temelju primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

35. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelju neosnovano priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 31. siječnja 2023. zatraženom iznosu kojim usklađuje tužbeni zahtjev u valuti euro, budući da je sud kao tijelo javne vlasti u obvezi dvojnog iskazivanja cijena u razdoblju kako je to propisano Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22 i 88/22) i čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 85/22) kojim je propisana obveza dvojnog iskazivanja u razdoblju od 5. rujna 2022. u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. u 24 sata pa je time i po mišljenju ovog suda tužitelju pravilno priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav istog. Međutim, a imajući na umu navedeno prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda pogrešno prvostupanjski sud smatra da je riječ o obrazloženom podnesku za koji tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 200,00 eur-a, a primjenom čl. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 - dalje: Tarifa), jer je riječ o neobrazloženom podnesku za sastav kojeg tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka prema Tbr. 8/3 Tarife, dakle u iznosu od 50,00 eur-a.

36. Ujedno je tužitelju neosnovano priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za platež sudske pristojbe na presudu, jer ta pristojba nije plaćena i to u iznosu od 103,00 eur-a.

37. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 253,00n eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama.

38. Kako je prvostupanjskom presudom tužitelju priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 945,50 eur-a, to istom pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 692,50 eur-a.

39. Stoga je slijedom navedenog valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

40. Tužitelj je u cijelosti uspio sa žalbom pa mu stoga pripada u cijelosti i pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eur-a pa je odlučeno kao pod t. III. izreke sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a.

41. Tuženik je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, u dijelu odluke o troškovima postupka pa mu stoga ne pripada pravo naknadu troškova žalbenog postupka te je odlučeno kao pod t. IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević