Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1201/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja MK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 84478 Waldkraiburg, trenutno na adresi [adresa] do broja 52, 71321 Semizovac, Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik Damir Sajko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri, u Zagrebu, protiv prvotuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa ĆK, punomoćnica po zaposlenju, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-720/2016-166 od 9. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-720/2016-166 od 9. travnja 2020., u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je prvotuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 isplatiti tužitelju MK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trenutno na adresi [adresa] do broja 52, 71321 Semizovac, Bosna i Hercegovina, s osnova naknade štete slijedeće iznose:

- s osnova naknade materijalne (imovinske) štete za uništene stvari, troškove liječenja i participacije u Njemačkoj, ukupni iznos od 647,00 EUR-a (protuvrijednost iznosa od 1.269,80 DEM), sa zateznim kamatama koje Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja isplaćuje na devizne štedne uloge po viđenju u valuti glavnice za razdoblje od 03. travnja 1998.g. do 31. prosinca 2007.g., od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana,

- s osnova stalne mjesečne rente na ime tuđe pomoći u iznosu od po 288,00 EUR-a, za razdoblje od 26. kolovoza 1996.g. do 31. kolovoza 2009.g., a od 01. rujna 2009.g. pa nadalje do isplate, u iznosu od po 180,00 KM BiH, na način da dospjele iznose plati odjednom, a dospijevajuće do svakog zadnjeg dana u tekućem mjesecu, sa zateznim kamatama tekućim od dana 09. travnja 2020.g. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Naloženo je prvotuženiku Croatia osiguranju d.d. isplatiti tužitelju MK s osnova naknade štete zbog gubitka zarade zbog trajne nesposobnosti za rad, za razdoblje od 31. listopada 1996.g. do 31. srpnja 2009.g. iznos od 69.107,52 EUR-a, s kamatama po stopi koju od 31. listopada 1996.g. do 31. prosinca 2007.g. isplaćuje Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja na devizne štedne uloge građana po viđenju u valuti glavnice, od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a kamate teku:

- na iznos od 17,60 EUR-a od dana 01.11.1996.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.12.1996.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.01.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.02.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.03.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.04.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.05.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.06.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.07.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.08.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.09.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.10.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.11.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.12.1997.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.01.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.02.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.03.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.04.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.05.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.06.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.07.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.08.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.09.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.10.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.11.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.12.1998.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.01.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.02.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.03.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.04.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.05.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.06.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.07.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.08.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.09.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.10.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.11.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.12.1999.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.01.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.02.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.03.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.04.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.05.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.06.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.07.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.08.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.09.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.10.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.11.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.12.2000.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.01.2001.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.02.2001.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.03.2001.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.04.2001.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.05.2001.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.06.2001.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.07.2001.g. do isplate

- na iznos od 545,79 EUR-a od dana 01.08.2001.g. do isplate

- na iznos od 418,01 EUR-a od dana 01.09.2001.g. do isplate

- na iznos od 418,01 EUR-a od dana 01.10.2001.g. do isplate

- na iznos od 418,01 EUR-a od dana 01.11.2001.g. do isplate

- na iznos od 405,78 EUR-a od dana 01.12.2001.g. do isplate

- na iznos od 396,42 EUR-a od dana 01.01.2002.g. do isplate

- na iznos od 396,42 EUR-a od dana 01.02.2002.g. do isplate

- na iznos od 396,42 EUR-a od dana 01.03.2002.g. do isplate

- na iznos od 396,42 EUR-a od dana 01.04.2002.g. do isplate

- na iznos od 399,18 EUR-a od dana 01.05.2002.g. do isplate

- na iznos od 399,18 EUR-a od dana 01.06.2002.g. do isplate

- na iznos od 399,18 EUR-a od dana 01.07.2002.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.08.2002.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.09.2002.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.10.2002.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.11.2002.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.12.2002.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.01.2003.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.02.2003.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.03.2003.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.04.2003.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.05.2003.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.06.2003.g. do isplate

- na iznos od 395,67 EUR-a od dana 01.07.2003.g. do isplate

- na iznos od 393,90 EUR-a od dana 01.08.2003.g. do isplate

- na iznos od 393,90 EUR-a od dana 01.09.2003.g. do isplate

- na iznos od 393,90 EUR-a od dana 01.10.2003.g. do isplate

- na iznos od 393,90 EUR-a od dana 01.11.2003.g. do isplate

- na iznos od 393,90 EUR-a od dana 01.12.2003.g. do isplate

- na iznos od 393,90 EUR-a od dana 01.01.2004.g. do isplate

- na iznos od 393,90 EUR-a od dana 01.02.2004.g. do isplate

- na iznos od 393,90 EUR-a od dana 01.03.2004.g. do isplate

- na iznos od 393,90 EUR-a od dana 01.04.2004.g. do isplate

- na iznos od 394,67 EUR-a od dana 01.05.2004.g. do isplate

- na iznos od 394,67 EUR-a od dana 01.06.2004.g. do isplate

- na iznos od 394,67 EUR-a od dana 01.07.2004.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.08.2004.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.09.2004.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.10.2004.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.11.2004.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.12.2004.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.01.2005.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.02.2005.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.03.2005.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.04.2005.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.05.2005.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.06.2005.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.07.2005.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.08.2005.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.09.2005.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.10.2005.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.11.2005.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.12.2005.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.01.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.02.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.03.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.04.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.05.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.06.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.07.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.08.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.09.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.10.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.11.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.12.2006.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.01.2007.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.02.2007.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.03.2007.g. do isplate

- na iznos od 395,58 EUR-a od dana 01.04.2007.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.05.2007.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.06.2007.g. do isplate

- na iznos od 394,95 EUR-a od dana 01.07.2007.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.08.2007.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.09.2007.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.10.2007.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.11.2007.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.12.2007.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.01.2008.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.02.2008.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 394,14 EUR-a od dana 01.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 392,47 EUR-a od dana 01.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 392,47 EUR-a od dana 01.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 392,47 EUR-a od dana 01.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 392,47 EUR-a od dana 01.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 392,47 EUR-a od dana 01.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 392,47 EUR-a od dana 01.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 392,40 EUR-a od dana 01.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 392,40 EUR-a od dana 01.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 392,40 EUR-a od dana 01.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 392,40 EUR-a od dana 01.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 392,40 EUR-a od dana 01.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 392,40 EUR-a od dana 01.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 389,14 EUR-a od dana 01.08.2009.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana (točka II. izreke). Naloženo je prvotuženiku Croatia osiguranju d.d. plaćati tužitelju MK stalnu mjesečnu rentu na ime naknade zbog gubitka prihoda i zarade (zbog trajne nesposobnosti za rad) u iznosu od po 391,93 EUR-a, počevši od 1. kolovoza 2009.g. pa nadalje, time da sve dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajuće da zadnjeg dana u tekućem mjesecu, sa zateznim kamatama tekućim za razdoblje od 01. kolovoza 2009.g. do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev protiv drugotuženika DK, kao neosnovan (točka IV. izreke). Naloženo je prvotuženiku Croatia osiguranju d.d. naknaditi tužitelju MK parnični trošak u iznosu od 130.314,50 kn, sa zateznim kamatama tekućim od dana 09. travnja 2020.g. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana (točka V. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II., III. i V. izreke, pobija žalbom prvotuženik Croatia osiguranje zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, i pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da drugostupanjski sud iskoristi svoje ovlasti iz odredbe članka 373. ZPP, i pobijanu presudu u točkama II. i III. preinači, i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj je protiv presude suda drugog stupnja podnio žalbu od 24. travnja 2020. u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev protiv drugotuženika DK zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP. Nadalje, tužitelj je protiv navedene presude suda prvog stupnja podnio žalbu od 18. svibnja 2020., u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika DK zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP., a podredno prijedlog za dopunu presude u dijelu u kojem nisu dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa rente za tuđu pomoć i njegu u odnosu na prvotuženika Croatia osiguranje. Tužitelj je predložio drugostupanjskom sudu u cijelosti uvažiti žalbu te preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika Croatia osiguranje te da tužitelju dosudi zatezne kamate na iznose rente za tuđu pomoć i njegu tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa rente za tuđu pomoć i njegu pa do isplate, a ne samo od donošenja presude, te u odnosu na drugotuženika DK u cijelosti preinači u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, uz nadoknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, podredno presudu u pobijanom dijelu ukinuti, i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

4. U odgovoru na žalbu i prijedlog za donošenje dopunske presude tužitelja prvotuženik Croatia osiguranje osporava žalbene navode i prijedlog za dopunu presude, u cijelosti te predlaže odbiti žalbu u cijelosti kao neosnovanu.

5. Sud prvog stupnja je odlučujući o prijedlogu tužitelja za donošenje dopunske presude u dijelu zateznih kamata na iznose rente za tuđu pomoć i njegu dana 26. siječnja 2023. donio dopunsku presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev u dijelu zatraženih zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose rente za tuđu pomoć i njegu, koje kamate su zatražene od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to za razdoblje od 26. kolovoza 1996.g. do 9. travnja 2020., kao neosnovan. Tužitelj protiv navedene dopunske presude nije podnio žalbu.

6. Nadalje, iz podataka u spisu predmeta proizlazi kako je sud prvog stupnja donio rješenje od 25. siječnja 2023. kojim je prekinut postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na drugotuženika tuženika DK, jer je drugotuženik umro dana **.**.2020. (članak 212. točka 1. ZPP), te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada nasljednik II tuženika ili skrbnik ostavine preuzme postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da postupka prekinut u odnosu na drugotuženika DK nije nastavljen, zbog čega nema mjesta odlučivanja o žalbama tužitelja u odnosu na sada pokojnog drugotuženika DK, već samo o žalbi prvotuženika protiv pobijane presude, a budući da su tuženici u ovom pravnoj stvari obični suparničari.

7. Žalba prvotuženika Croatia osiguranja d.d. je neosnovana.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete za uništene stvari, troškove liječenja i participacije u Njemačkoj u iznosu od 647,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove stalne mjesečne rente na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od po 288,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te naknadu materijalne štete zbog gubitka zarade zbog trajne nesposobnosti za rad za razdoblje od 31. listopada 1996. do 31. srpnja 2009. u iznosu od 69.107,52 eura s pripadajućim zateznim kamatama te osnove stalne mjesečne rente na ime naknade zbog gubitka zarade (zbog trajne nesposobnosti za rad), u iznosu od po 391,93 eura, počevši od 1. kolovoza 2009 pa nadalje, s pripadajućim zateznim kamatama.

9. U postupku koji je prethodio žalbi, i u ovoj fazi postupka nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost prvotuženika Croatia osiguranja d.d.

10. U ovoj fazi postupka, a s obzirom na žalbene navode prvotuženika Croatia osiguranja d.d., sporna je osnova i visina naknade štete zbog gubitka zarade i renta s osnove gubitka zarade zbog trajne nesposobnosti tužitelja za rad.

11. Nadalje, u postupku je bilo sporno:

- proturječnost između nalaza i mišljenja vještaka dr. Vasilj s jedne strane, i vještaka dr. Makarića, dr. Breitenfelda, dr HK s druge strane, u pogledu ozljede potresa mozga i uzročno-posljedične veze između ozljeda i razvoja PTSP-a i drugih promjena;

- uzročno-posljedična veza između ozljeda i posljedica ozljeda zadobivenih u nesreći s jedne strane i gubitka posla (zarade) s druge strane;

- je li tražbina tužitelja u zastari zastara te uračunavanja isplaćenih iznosa naknade štete na temelju sklopljenih nagodbi (bila je sporna i odgovornost sada pokojnog drugotuženika DK za nastanak štetnog događaja).

12. Sud prvog stupnja prigovor zastare ocijenio je neosnovanim, polazeći od utvrđenja da se štetni događaj dogodio 26. kolovoza 1996. a tužba je podnesena 16. kolovoza 1999 dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka propisanog člankom 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/1991., 73/1991., 3/1994., 107/1995, 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001. - dalje: ZOO/91).

13. Nadalje, u pogledu spornog uračunavanja isplaćenih iznosa naknade štete sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelju MK isplaćena naknada u svoti od 240.000,00 kn, po izvansudskoj nagodbi zaključenoj s tadašnjim drugotuženikom Adria Investingom d.d. (list 111 spisa), da je upravo Adria Investing, kao vlasnik vozila štetnika, bio jedan od solidarnih dužnika, zajedno s tuženicima, pa da se izvršena isplata iznosa od 240.000,00 kn trebala uračunati prilikom dosuđivanja naknade štete tužitelju MK, dakle, da je tom isplatom tužitelj MK naplatio naknadu štete od jednog solidarnog dužnika (makar je u ovom slučaju to bila samo djelomična naknada sveukupne nastale štete), pa da su drugi solidarni dužnici oslobođeni te obveze u tom dijelu, prema članku 414. stavku 1. ZOO/91. Sud prvog stupnja je utvrdio kako iznos od 240.000,00 kn premašuje iznos naknade nematerijalne štete na koju bi tužitelj imao pravo u ovom postupku, pa je odbijen dio tužbenog zahtjeva MK kojim je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 134.000,00 kn, u tom je dijelu prvostupanjska presuda postala pravomoćna, pa je tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 2. studenog 2018.g. povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 134.000,00 kn koji se odnosi na isplatu razlike nematerijalne štete. Nakon dodatnih očitovanja vještake medicinske struke i razjašnjenja činjeničnog stanja u pogledu ozljeđivanja tužitelja i brojnih i trajnih posljedica koje su kod njega zaostale, a uslijed kojih je u potpunosti izgubio radnu sposobnost, sud smatra da tužitelju pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 240.000,00 kn, dakle upravo u onolikom iznosu, koliko mu je bilo isplaćeno po nagodbi zaključenoj s Adria Investingom d.d. Međutim, naknada tog oblika štete nije više predmet raspravljanja niti odlučivanja u ovom postupku, pa nema daljnje potrebe za uračunavanjima isplaćenog.

14. Što se tiče neslaganja medicinskih vještaka i nejasnoća u njihovim nalazima, sud prvog stupnja je istaknuo kako su se svi vještaci koji su vještačili u ovom predmetu očitovali najprije pisanim, a potom i usmenim putem. U pisanom očitovanju od 27. kolovoza 2018.g. (list 610-612 spisa) utvrdili su da je tužitelj MK u ovom štetnom događaju zadobio slijedeće ozlijede:

-udarno-derne rane glave - čela

-potres mozga

-prijelom petog, devetog i desetog desnog rebra

-natučenje trbuha, koljena, vratne i grudne kralježnice

-posttraumatsku stresnu depresiju.

14.1. Vještaci su naveli da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio traumu glave s potresom mozga. Pozvali su se na medicinsku dokumentaciju na listu 60-86 spisa, gdje se u potvrdi specijalista opće medicine dr. BK opisuje stanje nakon prometne nezgode, prema izvješću od 26.8.1996. s dijagnozama ozljeda: fraktura rebara X/XI desno, na desnoj ruci oguljotina velike površine, potres mozga - commotio cerebri, više natučenja, te objašnjavaju da je tužitelj u kasnijem tijeku liječenja prvo razvio polimorfnu kliničku sliku postkomocijskog sindroma koje je s obzirom na protek vremena, vrstu i razinu simptomatike poprimio atribute organskog depresivnog poremećaja. Odgovarajući na upite suda, vještaci su se izjasnili da kod tužitelja MK postoji uzročno-posljedična veza između ozljeda iz ovog štetnog događaja i gubitka posla. Naime, radi posljedica ozljeda koje je zadobio u ovom štetnom događaju, kod tužitelja je nastupilo smanjenje/gubitak radne sposobnosti, radi koje je dobio otkaz 30.10.1996., a što je potvrđeno dopisom poslodavca.

14.2. Nadalje, vještaci su naveli da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć po tri sata dnevno kroz 20 dana, a zatim po dva sata dnevno kroz 20 dana. S psihijatrijskog motrišta tuđa pomoć koja mu se pruža od strane ukućana, potrebna mu je u smanjenom obimu od tri sata dnevno. Vještaci dr. Tomislav Breitenfeld, dr. MKS, dr. Gordan Makarić i dr. Dijana Vasilj usuglasili su se i objedinili svoje nalaze i mišljenja, tako da zajednički trajne posljedice kod tužitelja iznose ukupno 62%, od toga 12% s kirurško-neurološkog gledišta i 50% s psihijatrijskog gledišta. Utvrdili su da je tužitelj izgubio radnu sposobnost u potpunosti.

14.3. Tuženici su prigovorili nalazu medicinskih vještaka i zatražili da se detaljnije očituju. Na ročištu 5. prosinca 2019. dr Dijana Vasilj je izjavila da je posve sigurna da je tužitelj dobio otkaz radi ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koju je doživio 1996.g. Objasnila je da je nakon nezgode bio na bolovanju i da se njegov poslodavac pisanim putem izjasnio da mu radi bolovanja i nemogućnosti rada daje otkaz. Navela je, da je i nakon otkaza 30.10.1996. tužitelj bio privremeno nesposoban zbog liječenja, te je naglasila da ga trajne psihičke promjene onesposobljavaju za njegov posao, budući se radi o profesionalnom vozaču. Dr. Vasilj je ostala kod svog mišljenja da je tužitelj već 1996. bio nesposoban za posao profesionalnog vozača, a od 2002.g. potpuno radno nesposoban radi psihičkih promjena.

14.4. Dr. Gordan Makarić se očitovao na istom ročištu te je naveo da iz nalaza neuropsihijatra od 11.2.2002. između ostalog stoji: „da se liječio u našem centru od 8. mjeseca 1996. tj. nakon saobraćajnog udesa. Znali smo da se liječi u njemačkim ustanovama i očekivali da će se njegovo psihičko stanje poboljšati.“ Naveo je da u nalazu specijaliste medicine rade od 13.5.1999.g. stoji da prije odlaska na rad u Njemačku tužitelj nije imao nikakvih psihičkih i fizičkih oboljenja. Vještak dr. Makarić je izjavio da se dijagnoza potresa mozga prvi put spominje u nalazu dr. BK od 09.9.1996. (list 61 spisa). Naglasio je, da s obzirom na cjelokupno psihofizičko stanje, tužitelj nije sposoban za obavljanje svakodnevnih poslova i potreba, radi čega mu je nužna potrebna tuđa pomoć po tri sata dnevno.

14.5. Vještak dr. Tomislav Breitenfeld očitovao se na ročištu 4.3.2020., te je naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio traumu glave u smislu udarno-derne rane čela, a da se u kasnijem tijeku liječenja razvila klinička slika koja prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji odgovara kliničkoj slici postkomocijskog sindroma, znači postojanje smetnji koje proizlaze nakon potresa mozga, koje su u konačnici dovele do psihičke simptomatologije koja je opisana u nalazu psihijatra. Objasnio je da stres mozga ne mora nužno biti objektiviziran prilikom inicijalnog pregleda, jer može biti maskiran ozljedama drugih organskih sustava, što u kliničkoj praksi nije često, ali je moguće. Nadalje je naveo da su tipični simptomi potresa mozga: glavobolje, intolerancija psihičkih i fizičkih napora, smetnje koncentracije i pažnje, povećanja reaktibilnost za zvučne i svjetlosne stimulacije te na stres, a ponekad i razvoj psihičkih smetnji kao u ovom slučaju. Naveo je da se kod takvih poremećaja koristi tzv. simptomatska terapija (lijekovi protiv bolova i eventualno psihofarmaci). Naveo je da se potres mozga u današnje vrijeme ne može, niti dokazati, niti negirati niti jednom dijagnostičkom pretragom.

14.6. Sud prvog stupnja je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i njihova pisana očitovanja, te je odbio prijedlog tuženika da se odredi novo vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Sud je istaknuo kako je ovo vještačenje provelo četvero stalnih sudskih vještaka koji su dugogodišnji, iskusni kliničari i vještaci, te koji su se tijekom postupka u nekoliko navrata očitovali na prigovore stranaka i detaljno odgovarali na pitanja kako usmenim tako i pismenim putem. Stoga je ocijenio kako nije bilo razloga određivati novo vještačenje, niti bi to bilo ekonomično ili svrsishodno, s obzirom da ovaj postupak traje 21 godinu. Utvrđeno je, dakle, da je tužitelj MK stradao kao vozač automobila u prometnoj nezgodi od **.**.1996.g. kada je zadobio ove ozljede:udarno-derno rane glave – čela, potres mozga, prijelom petog, devetog i desetog desnog rebra, natučenje trbuha, koljena, vratne i grudne kralježnice i posttraumatsku stresnu depresiju.

15. Sud prvog stupnja je naveo kako je jedan od glavnih prigovora tuženika - prigovor da je potres mozga kod tužitelja ustanovljen tek tri godine nakon štetnog događaja. Međutim, da su vještaci u pisanom očitovanju i na ročištu 4.3.2020. tvrdili drugačije te da su se pozvali na medicinsku sastavljenu od strane njemačkog liječnika VK od 9.9.1996. (list 60 spisa) u kojoj je liječnik utvrdio slijedeće: „ Stanje nakon prometne nesreće na Balkanu prema izvješću dana **.**.1996.g.: fraktura rebara X/XI, des, na ruci des oguljotina velike površine (ruka des), commotio cerebri, više natučenja.“ Jednako tako, u liječničkoj potvrdi od 18.12.1996.g. (list 61) isti liječnik VK navodi da je tužitelj „doživio **.**.1996.g. i da mu se povodom iste nesreće predstavio u njegovoj ambulanti dana 02.09.1996.g. te da liječničkom pretragom utvrđeno slijedeće: oguljotina velike površine na laktu desno u krasti , kontuzija toraksa, fraktura rebara (u međuvremenu rtg pretragom potvrđeno, vidi prilog od 20.12.1996.g.), trzajna ozljeda vratne kralježnice sa sindromom vratne kralježnice, natučenje ramena lij., commotio cerebri te da iz spomenute medicinske dokumentacije proizlazi da je pravilan zaključak i utvrđenje medicinskih vještaka da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio potres mozga koji mu je dijagnosticiran 6 dana nakon prometne nezgode, a ne kako su to tvrdili tuženici, nakon tri godine.

16. Vještaci su objasnili da je u kasnijem tijeku liječenja tužitelj razvio sliku postkomocijskog sindroma, koji je potom poprimio sliku organskog depresivnog poremećaja. Dakle, vještaci su suglasno utvrdili postojanje uzročno-posljedične veze između ozljede glave i potresa mozga s jedne strane, te razvoja PTSP-a i organsko depresivnog poremećaja s druge strane. Nadalje, utvrđeno je postojanje uzročno- posljedične veze između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i gubitka posla, pa posljedično i gubitka zarade. Utvrdili su da je prije prometne nezgode tužitelj bio fizički i psihički posve zdrav, što je, osim toga, preduvjet za obavljanje posla profesionalnog vozača. Pregledom dopisa poslodavca, utvrđeno je da je tužitelj dobio otkaz 30.10.1996.g. zbog smanjenja i gubitka radne sposobnosti. Prema tome, sud je zaključio kako postoji uzročno-posljedična veza između ozljede tužitelja u ovom štetnom događaju i gubitku posla, odnosno gubitka zarade.

17. Polazeći od odredbe članka 195. stavka 2. ZOO/91 te utvrđenja iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, utvrđenih činjenica da je tužitelj prije štetnog događaja bio zaposlen kod poslodavca u Njemačkoj do **.**.1996., da je njegova neto plaća prema dostavljenoj potvrdi iznosila 2.668,70 DEM mjesečno, koju plaću je uzeo kao potencijalnu plaću u spornom razdoblju, a koja preračunata u EUR iznosi 1.364,48 EUR-a, da je vještak uzeo u obzir iznose mirovine koje je tužitelj ostvario u spornom razdoblju, koji su razvidni iz podataka njemačkog mirovinskog osiguranja (list 365 i 368 spisa), da je vještak cijenio i činjenicu da tužitelj traži izgubljenu zaradu od 40% ukupnog iznosa, jer je po utvrđenju vještaka medicine rada doprinos tužiteljevog stradavanja u prometnoj nezgodi 40%, u činjenici da je postao radno nesposoban, vještak je na temelju svih dostupnih podataka izračunao da izgubljena zarada tužitelja na ime razlike između plaće koju bi ostvario da je nastavio raditi kod poslodavca u Njemačkoj i mirovine koju je ostvario, a umanjene za 60%, u razdoblju od 31.10.1996.g. do 31.07.2009.g. iznosi ukupno 69.107,52 eura, što je specificirao po pojedinim razdobljima, a nadalje je izračunao da mjesečna renta tužitelja počevši od 1.8.2009. pa nadalje umanjena za 60% iznosi 391,93 eura neto, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene zarade u cijelosti.

18. Sud prvog stupnja dosudio je tužitelju dosuđena naknadu materijalne štete za uništene stvari, troškove liječenja i participacije u Njemačkoj u svoti od 647,00 eura, s kamatama koje teku od 3. travnja 1998.g. do isplate te rentu s osnove tuđe pomoći u iznosu od po 288,00 eura do 31. kolovoza 2009., a od 1. rujna 2009. pa nadalje od po 188,00 KM BIH s pripadajućim zateznim kamatama.

19. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

20. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio.

21. Sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 195. stavka 2. ZOO/91 kada je prihvatio tužbeni zahtjev s osnove naknade štete zbog izgubljene zarade u cijelosti.

22. Suprotno žalbenim navodima, prvotuženika koji u suštini u žalbi i nadalje osporava postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i njegovih posljedica i gubitka radne sposobnosti tužitelja, sud prvog stupnja je na temelju medicinskog vještačenja (i usmenih usuglašenih očitovanja vještaka) koja je utemeljena na priloženoj medicinskoj dokumentaciji, pravilno utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio višestruke tjelesne ozljede, te da je zadobio potres mozga koji mu je dijagnosticiran 6 dana nakon prometne nezgode, što je utvrđeno prilikom pregleda tužitelja u [adresa] **.**.1996., kod dr. VK (list 60 spisa) u kojoj je liječnik utvrdio da je tužitelj zadobio i: „commotio cerebri“ – dakle potres mozga, te da je u daljnjem tijeku liječenja tužitelj razvio sliku postkomocijskog sindroma, koji je potom poprimio sliku organskog depresivnog poremećaj te su vještaci suglasno utvrdili postojanje uzročno-posljedične veze između ozljede glave i potresa mozga s jedne strane, te razvoja PTSP-a i organsko depresivnog poremećaja s druge strane. Nadalje, utvrđeno je postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i gubitka posla, pa posljedično i gubitka zarade. Vještačenjem je utvrđeno da je prije prometne nezgode tužitelj bio fizički i psihički posve zdrav, što je, osim toga, preduvjet za obavljanje posla profesionalnog vozača. Pregledom dopisa poslodavca, utvrđeno je da je tužitelj dobio otkaz **.**.1996.g. zbog smanjenja i gubitka radne sposobnosti. Slijedom navedenog, žalbeni navodi koje drugotuženik u tom dijelu ističe su neosnovani.

23. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako postoji uzročno- posljedična veza između ozljede tužitelja u ovom štetnom događaju i gubitka radne sposobnosti tužitelja, a koji zaključak žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

24. Budući da je medicinsko vještačenje provedeno u skladu s odredbama 259. do 261. ZPP, da su se vještaci usuglasili u pogledu postojanja uzročno posljedične veze između ozljede glave i potresa mozga s jedne strane, te razvoja PTSP-a i organsko depresivnog poremećaja s druge strane te dopunskim saslušanjima otklonili eventualne nejasnoće i proturječnosti, te da su suprotno žalbeni navodima otklonjene nejasnoće između nalaza i mišljenja vještaka medicine rada s drugim vještacima, to je sud prvog stupnja pravilno odlučio kada je odbio dokazni prijedlog prvotuženika da se vještačenje provede po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, zbog čega su žalbeni navodi i u tom dijelu, neosnovani.

25. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odbiti kao neosnovanu žalbu prvotuženika Croatia osiguranja d.d. te potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

26. Naposljetku, prvotuženik neosnovano prigovara odluci o troškovima postupka koji su odmjereni u skladu s odredbom članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP. Stoga je žalba prvotuženika, i u pogledu odluke o troškovima postupka neosnovana.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor