Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1063/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica u odvjetničkog društva OWENS I HOUŠKA, d.o.o. u Zagrebu, protiv I tuženika FU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbniku NU, odvjetniku u [adresa], II tuženika Lakatoš [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednici iza pok. ĆU, [adresa]), III tuženika VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV tuženika JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V tuženika OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI tuženika AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednici iza pok. HU, [adresa]), radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbi prvo tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-2888/2020-100 od 31. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvo tuženika kao neosnovana i u odnosu na njega potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-2888/2020-100 od 31. srpnja 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], dvorište u [adresa] površine 11 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] dvorište površine 191 čhv, 688 m2, opisano kao zk. tijelo A I (jedan), upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u preostalih 4/12 dijela istih, pa su tuženici FU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednici iza pok. ĆU, [adresa]) u 2/12 dijela, te VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i AU [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednici iza pok. HU, [adresa]) u 2/12 dijela, dužni trpjeti brisanje istog prava sa svojih imena odnosno imena svojih prednika i to ĆU [adresa] i HU, [adresa] uz istovremenu uknjižbu tog prava na ime i korist tužiteljice.

II. Nalaže se I, II, III, V i VI tuženiku da naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.039,14 EUR (7.829,40 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena tekućom od 31. srpnja 2023. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež troška parničnog postupka u odnosu na IV tuženika JU.

2. Presudu u dijelu pod toč. I. i II. izreke pobija prvo tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja Predlaže, preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na žalbu prvo tuženog, tužiteljica je podnijela odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnina kč. br. [katastarska čestica], dvorište u [adresa], površine 11 čhv i kč. br. [katastarska čestica], dvorište površine 191 čhv, opisano kao zk tijelo AI, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u preostalih 4/12 dijela.

7. Iz suglasnih iskaza tužiteljice i svjedoka LU proizlazi da je predmetnu nekretninu kupio njihov pokojni otac 1966. od ĆU. da se otac od tada nalazio u posjedu predmetne nekretnine na način da je ta nekretnina predstavljala travnjak. Njihovom pokojnom ocu nikad nitko nije osporavao posjed sporne nekretnine, te je bio upisan kao posjednik u katastar.

8. Temeljem iskaza tužiteljice i svjedoka, te temeljem dokumentacije u spisu, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, te zaključuje da su prednici tužiteljice, upisani pri nadležnom katastru, temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1966. od kada tužiteljica ima pravni slijed posjeda, da je posjed prednika tužiteljice i tužiteljice istinit, pošten i zakonit, čime su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

9. Prema odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 81/15), pretpostavke za stjecanje prava vlasništva imaju se prosuditi prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja.

10. U konkretnom slučaju rok dosjedanja predmetnih nekretnina počeo je teći za prednika tužiteljice 9. rujna 1966. kada je zaključen Kupoprodajni ugovor između prednika tužiteljice CU kao kupca i prednika tuženika DU kao prodavatelja, i prednik tužitelja je stupio u posjed predmetnih nekretnina (toč. V. Ugovora). Od tada je prednik tužiteljice bio upisan u katastarskom operatu kao posjednik predmetne nekretnine. Dakle rok dosjedanja počeo je teći za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika (OGZ) koji se je primjenjivao na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj 73/91) do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 6/80., 36/90., „Narodne novine“ broj. 53/91., 91/96. dalje ZOVO), a ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997. što znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. godine pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi (pravna pravila bivšeg OGZ, odnosno Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima).

11. Dakle, prednik tužitelja je u posjedu predmetnih nekretnina od rujna 1966. kad su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a odredbom čl. 29. ZOVO bilo je propisano da se na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću, no čl. 3. Zakona o preuzimanju ZOVO ("Narodne novine", broj: 53/91), navedena odredba stavljena je izvan snage.

Nadalje, odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP je bilo propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma, ali je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. ukinuta ta odredba s napomenom da se dosjelost treba računati tek od 8. listopada 1991.

12. Europski sud za ljudska prava je donio dvije presude i to u predmetu P i dr. protiv [adresa], te F protiv Republike Hrvatske, a u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatski ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP, i u kojim predmetima Europski sud za ljudska prava smatra da nije od važnosti da li je postupak pokrenut pred domaćim sudom prije ili nakon 17. studenog 1999., nego je zauzeto stajalište da dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenog 1999. godine kad je Ustavni sud ukinuo do tada važeću odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP i pod dodatnom pretpostavkom da time nisu povrijeđena prava trećih osoba, to jest da ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

13. Odredbom paragrafa 1468. OGZ je bilo propisano vrijeme posjedovanja od trideset godina, kao pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama, koji rok je prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda od 4. travnja 1960. skraćena na dvadeset godina, bez obzira na to je li posjed zakonit ili ne, pod pretpostavkom da je pošten.

14. S tim u vezi, prema pravnim pravilima OGZ, rok dosjedanja protekao je u rujnu 1986. Naime, u slučaju kao što je ovaj, kada teče vrijeme dosjelosti u dva navedena režima, a kad je odredbama ZOVO propisan rok (10 godina), a nakon stupanja na snagu tog zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog, tada rok istječe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom, a to je vrijeme od 20 godina prema pravnim pravilima paragrafa 1468. OGZ, što znači da je vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću proteklo u rujnu 1986.

Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, a u konkretnom slučaju tužiteljica je dokazala da je posjed njezinog prednika i nje savjestan, istinit i pošten.

15. Kupoprodajnim ugovorom od 9. rujna 1966., koji je zaključen između prednika tužiteljice CU kao kupca i prednika tuženika DU kao prodavatelja, tužiteljica je dokazala da je njezin otac imao valjan pravni temelj stupanja u posjed predmetne nekretnine, te da je njegov posjed bio zakonit i istinit, jer nije stečen silom, potajno ili prijevarom, već pravnim poslom. Naime, prednik tužiteljice je bio upisan u katastarskom operatu kao posjednik predmetne nekretnine, koja činjenica nije bez značaja, jer predstavlja znak trećima da se nalazi u posjedu predmetnih nekretnina.

16. Vezano za žalbeni navod kako nije utvrđeno da površina od 23 čhv odgovara 2/12 dijela prednika tuženika, valja navesti kako u ovom postupku tužiteljica traži da se utvrdi da je dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine. Jedna od pretpostavki koja je zajednička za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo da se radi o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti je poštenje posjednika. Posjed je pošten ako posjednik ne zna da mu ne pripada pravo na posjed ili ako, s obzirom na okolnosti u kojima posjeduje, nema dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje posjeda prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

17. Poštenje posjeda se podrazumijeva, a žalitelj tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije iznio razloge kojima bi presumpciju poštenja posjeda tužiteljice oborio. Sama činjenica da je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo prednika tuženika ne čini posjed tužitelja i njegovih prednika nepoštenim ako su prednik tužitelja i sama tužiteljica imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali su da posjed vrše kao vlasnici, a iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da im posjed nikada nije osporavan iako su na nekretninama vršili vlasnička ovlaštenja.

18. Osim toga, ovom postupku je prethodio zemljišno knjižni ispravni pojedinačni postupka, u kojem je odlučivano o prijavi za upis ovdje tužiteljice. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Z-45297/19 od 30. ožujka 2020. u toč. I. izreke ta prijava je djelomično usvojena (u zkl.ul.br. 786 k. o. [katastarska općina] na nekretnini KU koja se sastoji od kuće u [adresa], koja je opisana kao zk tijelo AIII i sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] dvorište u [adresa], površine 11 čhv, uknjiženo je pravo vlasništva ovdje tužiteljice) a odbijena je prijava za upis u dijelu za brisanjem društvenog vlasništva i spajanje zemljišnoknjižnih tijela AIII i AIV sagrađenih na kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i brisanje upisa vlasništva ovdje tuženika, te je tužiteljica upućena na pokretanje ovog postupka.

19. U ovom postupku je dokazano da je tužiteljica, preko svojih prednika poštena posjednica sporne nekretnine, pa je neosnovan žalbeni navod kako tužiteljica nije mogla steći dosjelošću pravo vlasništva na navedenim zk česticama u cijelosti jer je njihova površina veća od površine kat. čestice [katastarska čestica].

20. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu prvo tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis