- 1 -              Revd 4285/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4285/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. T. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. B., odvjetnici u S., protiv tuženika A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-840/2022-3 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5225/2019 od 2. rujna 2022., u sjednici održanoj 4. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

 

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-840/2022-3 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5225/2019 od 2. rujna 2022.

 

2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

"1. Primjenjuje li se na potrošački ugovor o kreditu koji je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji, odnosno prije 1. srpnja 2013.g., DIREKTIVA VIJEĆA 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?

 

2. Protivi li se odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001), odluka suda kojom je o ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu sklopljenog prije stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 95/03), prije sklapanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji (prije 29. listopada 2001.g.) te prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji (prije 1. srpnja 2013.g.), i to odredbe na temelju koje je kreditor imao pravo naplatiti korisniku kredita naknadu za prijevremenu otplatu kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge kreditora, odluka suda kojom je o ništetnosti navedene ugovorne odredbe odlučeno na temelju pretpostavke da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo (što da ima za posljedicu značajnu neravnotežu među ugovornim stranama)?

 

3. Protivi li se odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima zaključak suda o nepoštenju stjecatelja (u konkretnom slučaju stjecatelja naknade za prijevremenu otplatu kredita iz ugovora o kreditu denominiranog u EUR/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR), koji je utemeljen samo na činjenici da je stjecatelj uvrstio u ugovor o kreditu odredbu kojom je naplatio neosnovano stečeni iznos (u konkretnom slučaju naknadu za prijevremenu otplatu kredita)?"

 

3. Tuženik još u prijedlogu navodi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) – pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

5. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan u odnosu na postavljena pitanja dok je nedopušten u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

6. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je polazeći od utvrđenja pred prvostupanjskim sudom da je prednik tuženika unaprijed pripremio sadržaj ugovora o kojem nije sa tužiteljem pojedinačno pregovarao ocijenio pravilnim zaključak da je predmetna odredba o naknadi u slučaju prijevremene otplate kredita iz čl. 8. st. 3. Ugovora ima za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, odnosno da je prednik tuženika na navedeni način povrijedio načelo ravnopravnosti stranaka koje je regulirano čl. 11. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao i odredbom čl. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), a kojim odredbama je propisano da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prvostupanjski sud utvrdio da je navedena odredba Ugovora nepoštena, a time i ništetna sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO. Slijedom izloženog, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na drugo i treće pitanje ne odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda izraženom u više odluka: Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev 1020/2021-2 od 4. listopada 2022. i Rev 43/2022-2 od 4. lipnja 2022., dok odgovor u odnosu na treće pitanje (primjene prava Europske unije) u okolnostima konkretnog slučaja nije od utjecaja na odluku u predmetnom sporu.

 

7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je bilo moguće već pozivala i u nižestupanjskom postupku.

 

8. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. ZPP ovaj sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u prijedlogu.

 

9. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP (toč. I. izreke).

 

10. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo je odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao u toč. II. izreke.

 

Zagreb, 4. siječnja 2024.