Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1554/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-688/2023-21 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-688/2023-21 od 30. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.531,87 eura i pod točkom II. izreke u kojem se odbija preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 431,59 eura sa zateznim kamatama.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-688/2023-21 od 30. siječnja 2025. nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 968,41 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2022. do isplate nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.531,87 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 431,59 eura sa zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.531,87 eura i pod točkom II. izreke u kojem se odbija preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu daljnjih 431,59 eura zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, pravodobno se žali tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine.
Tužitelj zahtijeva trošak sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
5. Tužitelj u žalbi navodi da je sud odbio tužiteljev prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja po drugom vještaku te smatra kako mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje, čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP. Vještak dr. Božidar Šebečić se na ročištu 28. studenog 2024. usmeno očitovao na tužiteljeve prigovore te iste argumentirano otklonio, u skladu s odredbama članka 259. stavka 1. i članka 260. stavka 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da nema razloga za obnovu ili provođenje novog medicinskog vještačenja, jer je medicinskim vještačenjem pruženo znanje sudu o odlučnim činjenicama, kojim znanjem sud ne raspolaže. Tužitelj je predložio provođenje novog medicinskog vještačenja nezadovoljan ishodom istog, ali ne dajući podlogu za zaključak o nepravilnostima u tom vještačenju koji bi doveli do povrede njegovih temeljnih ljudskih prava ili do potrebe tumačenja odgovarajućih procesnih normi. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku, već je odlučno da sud u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke nije postupio na nerazuman način te da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke. Nadalje, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Slijedom navedenog, tužitelju nije povrijeđeno prvo na pošteno suđenje, stoga je predmetni žalbeni navod neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete i imovinske štete zbog ozljeda koje je pretrpio u prometnoj nesreći dana 1. ožujka 2023.
7. U ovoj pravnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak predmetnog štetnog događaja kao niti odgovornost tuženika za nastanak istoga, a nije sporno niti to da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe već isplatio iznos od 1.393,59 eura (10.500,00 kn). U postupku je sporna visina tužbenog zahtjeva.
8. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:
- da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralješnicu te da su mu po završetku liječenja zaostali kronični bolovi u vratu i povremene glavobolje, a da su mu kretnje vratnom kralješnicom bolne i ograničene u manjem stupnju;
- da su navedene trajne posljedice uzrok smanjenja tužiteljeve životne aktivnosti u visini od 3%, ali kako je tužitelj u trenutku ovog štetnog događaja imao umjerene degenerativne promjene vratne kralješnice te kako te degenerativne promjene dijelom utječu na sadašnje funkcionalno stanje vratne kralješnice, to je ozljeda vrata iz predmetnog štetnog događaja uzrok smanjenja životne aktivnosti tužitelja u visini od 1,5%;
- da je tužitelj trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta osam dana te manjeg intenziteta sedam tjedana kumulativno,
- da je tužitelj trpio i tzv. primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja te tzv. sekundarni strah i to jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno;
- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno tijekom 2 tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično;
- da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedene ozljede;
- da je liječenje tužitelja završeno **.**.2022.
- da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 4,00 eura;
- da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 112,00 eura;
- da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 1.200,00 eura, za pretrpljeni strah u iznosu od 650,00 eura, a za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 400,00 eura, odnosno ukupno 2.250,00 eura.
9. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbi članka 1100. i članka 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22 – dalje: ZOO) te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.
10. Odredbom članka 19. stavka 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. citiranog članka je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
11. Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
12. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo na način da je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 431,59 eura. Naime, vodeći računa o težini povrede, okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, dosuđena naknada, s obzirom na težinu i vrstu povreda: istegnuće mišića uz vratnu kralješnicu, zaostali kronični bolovi u vratu te povremene glavobolje, te obzirom na trajno umanjenje životne sposobnosti u omjeru od 1,5%, trajanje i jačinu fizičkih bolova (jakog intenziteta jedan dan, srednjeg osam dana, slabijeg sedam tjedana), straha (jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana te manjeg intenziteta tri tjedna kumulativno) te sve druge okolnosti slučaja, u iznosu od 2.250 ,00 eura, prema shvaćanju ovog suda predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu članka 1100. ZOO.
12.1. U skladu s odredbom 19. stavka 1. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.). Povreda prava osobnosti je neimovinska šteta. U skladu s odredbom članka 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Ističe se da fizičke i duševne boli, strah, umanjenje životne aktivnosti i naruženje nisu samostalni oblik (osnove) povrede prava osobnosti, već je riječ o činjenicama, kriterijima, odnosno mjerilima koje zajedno s okolnostima slučaja iz odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO, utječu na prosudbu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno do te mjere da bi oštećena osoba imala pravo na isplatu pravične novčane naknade.
13. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 28 sati pa kako iz iskaza tužitelja (stranica 157. spisa) proizlazi da za istu nije plaćao, odnosno da su mu istu pružale supruga i majka, to je sud prvog stupnja pravilno cijenu sata tuđe pomoći i njege utvrdio na primjenom odredbe članka 223. ZPP u iznosu od 4,00 eura što pomnoženo s brojem potrebnih sati daje iznos od utvrđenih 112,00 eura.
14. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju ukupno s osnova neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć pripada iznos od 2.362,00 eura, a nakon što se taj iznos umanji za iznos od 1.393,59 eura, koji je tužitelju isplaćen prije podnošenja tužbe na temelju odštetnog zahtjeva, dobiva se iznos od 968,41 eura, a koji iznos je sud prvog stupnja pravilno dosudio tužitelju kao pod točkom I. izreke pobijane presude.
15. Tužitelj neosnovano pobija odluku o troškovima parničnog postupka jer je ista također pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP) tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP) dosuđenih troškova.
16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi, odnosno, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 2. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor
