Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-360/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VE, iz [adresa], MGM 4R6, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice ČE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja izvanbračne stečevine i dr., odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru P Ob-224/2023 od 26. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja VE kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P Ob-224/2023 od 26. travnja 2024. godine, u dijelu pod točkom II izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 22.724,02 eura.

II. Odbija se žalba tuženice ČE kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.695,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2014. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.007,76 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2024. godine do isplate.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru P Ob-224/2023 od 26. travnja 2024. godine, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja VE za isplatu iznosa od 47.226,51 eur, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 13.197,76 eura, sve za zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja VE za isplatu iznosa od 47.226,51 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2014. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 13.197,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2024. do isplate.

IV. Tužitelj VE dužan je tuženici ČE naknaditi trošak žalbe u iznosu od 781,25 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 76.447,65 eura, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 21.870,81 eur, sve sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.837,48 eura, kao i sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 22.724,02 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama, tužitelj je odbijen.

3. Protiv te presude žali se tužitelj, u dijelu pod točkom II izreke. kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te tuženica u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže troškove žalbi.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

6. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-353/24-2 od 24. rujna 2024. godine pravomoćno je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 26.526,00 eura, kako i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.665,24 eura, sve za zakonskim zateznim kamatama.

7. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-897/25-2 od 16. rujna 2025. godine ukinuta je navedena presuda Županijskog suda u Zagrebu, u dijelu pod stavkom I., III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kojim traži povrat ulaganja u nekretninu tuženice u iznosu od 97.285,13 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškom postupka.

9. Iz dokaza priloženih u spisu vidljivo je da je tuženici, te njezinoj kćerki SE i zetu NE dana 5. ožujka 2024. godine dana suglasnost za stambeno zbrinjavanje darovanjem građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi, te osnovnog građevinskog materijala u [adresa], a isto tako iz Ugovora o darovanju između Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka kao darovatelja i tuženice kao daroprimateljice dana 17. ožujka 2005. godine darovan je tuženici osnovni građevinski materijal za izgradnju obiteljske kuće na adresi [adresa].

10. Tijekom postupka provedeno je građevinsko vještačenje i dopuna tom vještačenju, iz kojeg proizlazi je da je izgrađenost predmetne kuće veća nego što je trebala biti po izdanoj građevinskog dozvoli, te je tako zatečena kuća procijenjena u iznosu od 119.450,53 eura, od čega vrijednost materijala iznosi 71.670,32 eura, a vrijednost radne snage iznosi 47.780,11 eura, što je sve pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

11. Od tog iznosa sud prvog stupnja je oduzeo vrijednost darovanog građevinskog materijala tuženici u iznosu od 10.862,02 eura i iznos kojim je raspolagala tuženica od 20.837,48 eura, te je sud prvog stupnja utvrdio da uloženi materijal i vrijednost radne snage iznosi ukupno 87.751,03 eura koji da je uložio tužitelj, pa kako mu je pravomoćno dosuđen iznos od 11.303,38 eura, to je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj uložio iznos od 76.447,65 eura u gradnju kuće, koji iznos mu je tuženica dužna isplatiti, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO).

12. Iz iskaza svjedoka ZE proizlazi da je on radio na predmetnoj kući, a osim njega su radili i neki drugi susjedi, a radove koje je on izvršio na predmetnoj kući zajedno su platili tužitelj i tuženica.

13. I svjedok UE navodi da su mu za proširenje terase i izgradnju stepenica zajedno tužitelj i tuženica dali iznos od 1.300,00 do 1.500,00 eura, time da mu je tužitelj rekao da sve radove koje izvodi dogovara sa tuženicom, što je on i učinio.

14. Svjedok LE u svom iskazu navodi da su ga angažirali za neke radove na kući zajedno tužitelj i tuženica, međutim izvršene radove tuženica mu nije željela platiti, nego je to učinio tužitelj.

15. U svom iskazu svjedok ME navodi da je on pomagao u gradnji predmetne kuće, te je radio donje iskope, stavio ploču, sazidao kat i radio donji dio terase, a te radove platio mu je tužitelj u iznosu od 21.000,00 do 24.000,00 tadašnjih kuna, a isto tako tužitelj je i fizički pomagao kod radova na kući.

16. To potvrđuje i svjedok AE navodeći da je tužitelj puno pomagao u radovima na kući, te je tako i njemu pomagao jer je svjedok na kući izvukao jednu podluku i gletao jedan zid, a te radove mu je platio tužitelj koji ga je i angažirao.

17. Svjedokinja ĐE navodi da tužitelj nije sudjelovao u gradnji kuće niti davao tuženici novac, budući da je ona imala svoju ušteđevinu, a isto tako tuženica joj nikad nije rekla da bi od tužitelja primila neki novac.

18. Iz svih tih iskaza svjedoka ne proizlazi da bi tužitelj isključivo sam plaćao svjedocima izvršene radove, nego je neke radove plaćao sam, a neke zajedno sa tuženicom, kao ni da bi visina tih radova iznosila onoliko koliko mu je to dosudio sud prvostupanjskom presudom, budući da nitko od svjedoka ne navodi koliko su točno ti radovi iznosili, osim svjedoka ME koji je naveo iznos za radove koji da mu je tužitelj platio između 21.000,00 do 24.000,00 tadašnjih kuna.

19. Međutim, iz iskaza tuženika izričito proizlazi koje je on radove plaćao navodeći da to zna jer je vodio evidenciju o tome, pa je tako naveo da je za radove ŽE platio 12.000,00 tadašnjih kuna, radniku V platio je 5.000,00 tadašnjih kuna, a ME 10.000,00 tadašnjih kuna i fizički pomagao, te radniku pod imenom UE platio je 7.000,00 tadašnjih kuna, te je platio susjedu IE 1.000,00 tadašnjih kuna, i još 600,00 tadašnjih kuna, te je sam kopao kanale za odvod vode i dovod vode i utrošio materijala u iznosu od 5.000,00 kuna, a uz sve to je i fizički radio, te je za potrebe gradnje kuće platio iznos od 52.000,00 kanadskih dolara.

20. Prema tome, imajući u vidu takav iskaz tužitelja, koji je točno pobrojao koliko je kome plaćao budući da je o tome vodio evidenciju, proizlazi da je tužitelj ukupno platio troškove radova u iznosu od 5.388,55 eura, a tome treba pridodati i iznos od 3.981,68 eura koji iznos je tuženica primila od tužitelja, što je i navela u svom iskazu, što ukupno iznosi 9.370,23 eura.

21. Navodi tužitelja da je za potrebe gradnje kuće platio iznos od 52.000,00 kanadskih dolara ne proizlaze iz dokaza priloženih u spisu, budući da je iz naloga tužitelja za isplatu Zagrebačkoj banci d.d. i Erste banci d.d. vidljivo da je tužitelj od 15. veljače 2005. godine do 26. veljače 2010. godine uplatio na račun tuženice ukupno 46.000,00 kanadskih dolara što prema arhivi tečajne liste HNB za 2005. godinu za tečaj kanadskog dolara prema euru za to razdoblje iznosi 28.478,60 eura.

22. Pri tome nalozi za isplatu iznosa od 10.800,00 kanadskih dolara, koji se nalaze na listu 13 do 15 spisa, nisu uplaćeni na račun tuženice, a tužitelj nije dokazao da je tuženici doista dao i te iznose zbog čega to potraživanje nije dokazano, pa je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za isplatu tih iznosa, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP.

23. Stoga ukupno ulaganje tužitelja u predmetnu nekretninu prema iskazima stranaka i dokazima u spisu iznosi 37.848.83 eura, pa kako je tužitelju već pravomoćno dosuđen iznos od 8.627,69 eura, to iznos njegovih ulaganja iznosi 29.221,14 eura.

24. Imajući u vidu navedeno sud prvog stupnja nije imao osnove dosuditi tužitelju iznos od 76.447,65 eura na ime vrijednosti njegovih ulaganja u predmetnu kuću budući da tužitelj nije dokazao da su njegova ulaganja iznosila preko iznosa od 37.848,83 eura, jer to ne proizlazi iz njegovog iskaza, budući da je sam točno pobrojao iznose koje je platio, a niti to proizlazi iz priloženih naloga za isplatu, pa dosudivši tužitelju taj iznos sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo.

25. Stoga je preinačenjem presude suda prvog stupnja valjalo odbiti zahtjev tužitelja za iznos od 47.226,51 eur, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

26. Kako je navedenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-353/24-2 od 24. rujna 2024. godine pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 26.526,00 eura, a ovom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 29.221,14 eura, to je valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 2.695,14 eura

27. Isto tako je pravomoćno navedenom presudom Županijskog suda prihvaćen zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.665,24 eura, dok je ovom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu troška u iznosu 8.673,05 eura, to je valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa troška od 2.007,76 eura.

28. Sud prvog stupnja pravilno je dosudio tijek zateznih kamata od podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, zbog čega je žalbeni navod tuženice glede tijeka zateznih kamata neosnovan.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te je, postupajući po izričitoj navedenoj odredbi, utvrđen postotak uspjeha svake stranke u postupku, i od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzet je postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku, te je utvrđen iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i toj stranci odmjerena naknada dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Tako utvrđen omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te tako utvrđen omjer uspjeha tužitelja u parnici iznosi 30% dok omjer uspjeha tuženice u parnici iznosi 70%.

30. Sukladno dosuđenom iznosu tužitelju od 29.221,14 eura visina troška utvrđena je prema radnjama koje je naveo sud prvog stupnja, a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa), Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 10. toč. 5. Tarife, što uz primjenu Tbr. 46., Tbr. 52. stav 3. i Tbr. 54. Tarife iznosi ukupno 20.312,50 eura, pa uz omjer uspjeha tužitelja u parnici od 30% trošak postupka iznosi 6.093,75 eura, a tom trošku valja pribrojiti i trošak predujma za očevid u iznosu od 862,70 eura, trošak prema Tbr. 49. Tarife, trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 106,18 eura, trošak pristojbe za dvije revizije u iznosu od 53,09 eura i 26,54 eura, kao i trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije u iznosu od 1.500,00 eura prema Tbr. 10. toč. 5. Tarife, što ukupno iznosi 8.673,05 eura.

31. Kako je presudom suda prvog stupnja tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 21.870,81 eur, to je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 13.197,76 eura, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

32. Sukladno tome, pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 22.724,02 eura, zbog čega suprotni navodi u žalbi tužitelja nisu osnovani.

33. S obzirom na to da je navedenom pravomoćnom presudom Županijskog suda prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.665,24 eura, dok je ovom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu troška u iznosu 8.673,05 eura, to je valjalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa troška od 2.007,76 eura.

34. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

35. Kako je tuženica djelomično uspjela sa žalbom, to joj je valjalo priznati trošak žalbe u dosuđenom iznosu sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb