Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-3126/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠT iz [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vanja Peh Jelena Batarelo, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Opća bolnica Pula, Santoriova ulica – Ospedale Generale di Pola, Via Santorio 24A, zastupan po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-355/2018-24 od 21. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-355/2018-24 od 21. srpnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 29.566,91 EUR/222.771,91 kn , zajedno sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, tekućima na sljedeće iznose:

-na iznos od 351,35 EUR/2.647,26 kn od 16.01.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 692,69 EUR/5.219,08 kn od 16.02.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 453,20 EUR/3.414,61 kn od 16.03.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 367.52 EUR/2.769,08 kn od 16.04.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 673,10 EUR/5.071,50 kn od 16.05.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 634,09 EUR/4.777,56 kn od 16.06.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 1.167,18 EUR/8.794,09 kn od 16.07.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 560,84 EUR/4.225,63 kn od 16.08.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 908,87 EUR/6.847,88 kn od 16.09.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 1.145,44 EUR/8.630,32 kn od 16.10.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 484,21 EUR/3.648,31 kn od 16.11.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 586,33 EUR/4.417,71 kn od 16.12.2014. godine, pa do isplate,

-na iznos od 533,22 EUR/4.017,55 kn od 16.01.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 665,73 EUR/5.015,94 kn od 16.02.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 601,57 EUR/4.532,56 kn od 16.03.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 480,08 EUR/3.617,14 kn od 16.04.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 449,41 EUR/3.386,08 kn od 16.05.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 795,80 EUR/5.995,98 kn od 16.06.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 601,69 EUR/4.533,43 kn od 16.07.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 572.01 EUR/4.309,82 kn od 16.08.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 653,64 EUR04.924,87 kn od 16.09.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 344,31 EUR/2.594,17 kn od 16.10.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 496,51 EUR/3.740,95 kn od 16.11.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 408,51 EUR/3.077,94 kn od 16.12.2015. godine, pa do isplate,

-na iznos od 415,78 EUR/3.132,66 kn od 16.01.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 464,77 EUR/3.501,84 kn od 16.02.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 325,75 EUR/2.454,37 kn od 16.03.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 523,10 EUR/3.941,29 kn od 16.04.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 457,15 EUR/3.444,37 kn od 16.05.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 421,74 EUR/3.177,61 kn od 16.06.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 458,71 EUR/3.456,18 kn od 16.07.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 582,69 EUR/4.390,28 kn od 16.08.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 519,87 EUR/3.916,95 kn od 16.09.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 325,32 EUR/2.451,09 kn od 16.10.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 583,15 EUR/4.393,75 kn od 16.11.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 453,35 EUR/3.415,77 kn od 16.12.2016. godine, pa do isplate,

-na iznos od 401,13 EUR/3.022,34 kn od 16.01.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 427,77 EUR/3.223,03 kn od 16.02.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 481,35 EUR/3.626,72 kn od 16.03.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 273,92 EUR/2.063,87 kn od 16.04.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 385,67 EUR/2.905,81 kn od 16.05.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 279,04 EUR/2.102,44 kn od 16.06.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 364,78 EUR/2.748,42 kn od 16.07.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 346,30 EUR/2.609,21 kn od 16.08.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 276,79 EUR/2.085,47 kn od 16.09.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 297,43 EUR/2.240,99 kn od 16.10.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 303,02 EUR/2.283,11 kn od 16.11.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 261,74 EUR/1.972,11 kn od 16.12.2017. godine, pa do isplate,

-na iznos od 332,55 EUR/2.505,60 kn od 16.01.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 391,53 EUR/2.949,95 kn od 16.02.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 304,50 EUR/2.294,23 kn od 16.03.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 332,74 EUR/2.507,01 kn od 16.04.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 398,38 EUR/3.001,59 kn od 16.05.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 378,45 EUR/2.851,41 kn od 16.06.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 478,66 EUR/3.606,50 kn od 16.07.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 420,20 EUR/3.165,96 kn od 16.08.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 444,39 EUR/3.348,22 kn od 16.09.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 498,27 EUR/3.754,19 kn od 16.10.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 452,00 EUR/3.405,57 kn od 16.11.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 346,72 EUR/2.612,34 kn od 16.12.2018. godine, pa do isplate,

-na iznos od 533,57 EUR/4.020,18 kn od 16.01.2019. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-355/18-24 od 21. srpnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.475,05 EUR/11.113,75 kn zajedno sa zateznom kamatom, te pod točkom III. izreke.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr- 43/2022-47 od 31. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos preko 29.566,91 EUR/222.771,91 kn do 33.141,51 eur/249.704,73 kn (za iznos od 3.574,60 EUR/26.932,82 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.475,05 EUR/11.113,75 kn do 1.613,91 EUR/12.160,00 KN (za iznos od 138,86 EUR/1.046,25 kn) te sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.574,60 EUR/26.932,82 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 138,86 EUR/1.046,25 kn kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 55,94 EUR/421,48 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetnom je presudom pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 33.141,51 eur/249.704,73 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu do 1.613,91 EUR/12.160,00 kn sa zateznom kamatom od 21. srpnja 2022. do isplate (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točak III. izreke).

2. Protiv navedene presude, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužiteljice u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, postavljen sukladno pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za računovodstvo i financije, da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2014. pa do 31. prosinca 2018., a koja je nastala zbog neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu i neplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te pogrešno obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, isplati ukupan bruto iznos od 33.141,51 eur/249.704,73 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetna presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja predmetne presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Djelomično su osnovani daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje je zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Prvostupanjski sud na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijalista pedijatrije, subspecijalista neonatologa te da je rad tužiteljice bio organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), zbog čega je u svakom mjesecu u utuženom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije proizlazi da razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iznosi u ukupnom iznosu od 33.141,51 eur/249.704,73 kn,

- da iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije proizlazi da, pod pretpostavkom da se Zaključak br. 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuje zaključno sa studenim 2015. te da se Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuje od prosinca 2015. pa nadalje, razlika bruto plaće iznosi u ukupnom iznosu od 29.566,91 EUR/222.771,91 kn,

- da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev postavila sukladno pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od, a kojim od tuženika potražuje isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 33.141,51 eur/249.704,73 kn.

9. Nadalje, odredbom iz čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) propisano je koji se sve dani u Republici Hrvatskoj smatraju neradnim danima, a sukladno odredbi iz čl. 5. istoga Zakona zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

10. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

''Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

11. Zaključak br. 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 – u daljnjem tekstu: KU) nije stavljen izvan snage.

12. Nadalje, valja reći i da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU–a na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:

''Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.''

13. S obzirom na odredbu iz čl. 19. st. 6. KU–a, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU–a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU–a (takav stav je izražen i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr- 793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora.

14. Kolektivni ugovor je stupio na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe iz čl. 51. st. 10. KU–a doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

15. Kako je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, tako se od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje to tumačenje (takav stav je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021. i Rev 290/2021 od 1. lipnja 2021. te Revd 1837/2024-2 od 30. travnja 2024.).

16. Prema tome, imajući na umu da se Zaključak br. 148. primjenjuje zaključno sa studenim 2015. te da se Zaključak br. 153. primjenjuje od prosinca 2015. pa nadalje, tužiteljica na ime razlike plaće u utuženom razdoblju pripada bruto iznos od 14.708,38 kn (naveden u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 13. travnja 2022.), sve u smislu odredaba iz čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9., čl. 57. KU-aa, čl. 5. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 96/15 - u daljnjem tekstu: Dodatak I. KU-u), čl. 60., čl. 83. st. 3. i čl. 86. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - u daljnjem tekstu: ZR 09) te čl. 81., čl. 91. st. 3. i čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 - u daljnjem tekstu: ZR 14), kao i zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 84. st. 3. ZR 09 i čl. 92. st. 3. ZR 14, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

17. Posljedično, suprotno stavu prvostupanjskog suda, tužiteljica na ime razlike plaće u utuženom razdoblju neosnovano potražuje preostali dio zatraženog bruto iznosa od 3.574,60 EUR/26.932,82 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

18. Djelomično su osnovani i preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka.

19. Naime, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 33.141,51 eur/249.704,73 kn, tužiteljici je po pobijanoj presudi suda prvog stupnja dosuđena naknada troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.613,91 EUR/12.160,00 kn, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

20. Budući da je tužiteljica u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je glede visine tužbenog zahtjeva uspjela u konačnom iznosu od 29.566,91 EUR/222.771,91 kn u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 33.141,51 eur/249.704,73 kn, odnosno u omjeru od 89,21%, vidljivo je da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 94,6 % (100% + 89,21 % = 189,21 %; 189,21 % ÷ 2 = 94,6 %), odnosno nije uspjela u preostalom omjeru od 5,4 %.

21. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za njen neuspjeh, odnosno tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 89,2 %, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

22. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, u iznosu od 1.146,89 EUR/8.641,25 kn (89,2 % od iznosa od 9.687,50 kn), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška provođenja financijskog vještačenja u iznosu od 328,16 EUR/2.472,50 kn, iz čega dalje proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 1.475,05 EUR/11.113,75 kn, dok joj to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 138,86 EUR/1.046,25 kn ne pripada.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP-a kao pod točkom III. izreke ove odluke.

24. Glede zahtjeva tuženika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 518,45 EUR/3.906,25 kn, valja reći da tuženik, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela predmetne presude iznosi 33.141,51 eur/249.704,73 kn, da je sa žalbom uspio u iznosu od 3.574,60 EUR/26.932,82 kn u odnosu na ukupno pobijani iznos od 33.141,51 eur/249.704,73 kn, odnosno u omjeru od 10,79 %, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 55,94 EUR/421,48 kn (10.79 % od 518,45 EUR/3.906,25 kn), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 46. i Tbr. 53., čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost Narodne novine, br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24. i 152/24., 52/25), u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić