Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-962/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika VG Vodoopskrba d.o.o. iz Velike Gorice, OIB: 62462242629, zastupanog po punomoćniku Dejanu Stajčiću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika i umješača izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-101/2018-86 od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr- 101/2018-86 od 11. listopada 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužitelju dosuđen iznos od 3.996,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2018. pa do isplate te u dijelu pod točkom II. izreke (ispravno treba pisati III.) kojim je tužitelju dosuđen iznos parničnog troška od 2.023,86 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2024. pa do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-101/2018-86 od 11. listopada 2024. u dijelu točke II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja preko iznosa od 3.996,00 EUR do iznosa od 5.582,50 EUR (za iznos od 1.586,50 EUR ) i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke (ispravno treba pisati III.) kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.888,32 EUR i sudi:

Nalaže se tuženiku na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatiti tužitelju daljnji iznos od 1.586,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2018. do isplate, kao i naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 2.888,32 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2025. i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev umješača za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.996,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2018. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 1.586,50 EUR sa traženim zateznim kamatama (točka II. izreke). Nadalje obvezan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.023,86 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2024., dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 2.888,32 EUR odbijen kao neosnovan (točka II. izreke, a pravilno treba pisati III. izreke).

2. Protiv odbijajućeg dijela citirane presude, kao i odluke o troškovima postupka u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu navoda žalbe uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 156,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja drugostupanjske odluke. Dopunom žalbe žali se zbog pogrešne primjene materijalnog prava glede odluke o troškovima postupka u dijelu gdje mu nije priznat trošak prijedloga za nagodbu upućenog tuženiku prije utuženja, pa predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka na način da mu se prizna trošak tog prijedloga.

3. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1.u vezi sa čl. 8. ZPP-a i zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. tog Zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku naknadi sve troškove postupka, podredno predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija i umješač iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima, s prijedlogom da sud drugog stupnja žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači na način kako to žalitelj ističe u žalbi, a podredno ukine presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženika i umješača te ih predlaže odbiti u cijelosti kao neosnovne.

6. Žalba tužitelja i njezina dopuna su osnovane, dok su žalbe tuženika i umješača neosnovane.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog ozljede koju je dana 30. svibnja 2015. zadobio na radu kod tuženika, obavljajući redovne poslove i radne zadatke na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2.

ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

9. U ovoj žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna uzročno posljedična veza između štetnog događaja i posljedica, odgovornost tuženika, visina naknade te tijek kamata na neimovinsku i imovinsku nenovčanu štetu. Sporno jest i je li utuženo potraživanje zastarjelo.

10. Prihvativši djelomično tužbeni zahtjev, a pošavši od utvrđenja da je tužitelj spornog dana penjući se željeznim ljestvama širine 60 cm sa rukohvatima pao desnom stranom tijela na zid iako se držao za rukohvat, u kojem trenutku je na sebi imao svu zaštitnu opremu i bio osposobljen za rad na siguran način, da je pri opisanom padu ozlijeđen te time pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu, da je tužitelj, kao i drugi radnici tuženika, sporne ljestve svakodnevno koristio, da tuženik to korištenje ni na koji način nije zabranio ili ograničio, nije ljestve uklonio niti na bilo koje načine upozorio na kakve rizike pri njihovom korištenju, pritom prihvaćajući utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu na radu, sud zaključuje da nema govora o isključivoj krivnji tužitelja u uzrokovanju štetnog događaja, niti njegova doprinosa u smislu čl. 25. st. 2. ZOR-a, te je obvezao tuženika na isplatu naknade utvrđene štete.

11. Navedene zaključke i razloge koje je u vezi odlučnih činjenica u pogledu odgovornosti dao prvostupanjski sud i ovaj sud prihvaća kao logične i uvjerljive te ih niti tuženik niti umješač svojim žalbenim navodima ne dovode u sumnju.

12.1. Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19, daljem tekstu: ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12.2. Odgovornost poslodavca radnika za štetu nastalu ozljedom na radu uređena je odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, dalje: ZZR), kojom je propisano da je poslodavac odgovoran radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisno je da se iznimno od stavka 1. toga članka, poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle poslodavac mora dokazati kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti, što znači da je teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili ograničenje odgovornosti, na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a na poslodavcu.

12.3. Odredbom čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 145/23. i 155/23. – dalje: ZOO) propisane su pretpostavke za oslobođenje od objektivne odgovornosti. Poslodavac se te odgovornosti oslobađa ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, time da se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

13.1. Po stavu ovog suda u konkretnom slučaju nije odlučno je li korištenje ljestvi bilo neophodno za izvršavanje trenutačnog radnog zadatka tužitelja, na što u žalbenim navodima ukazuju i tuženik i umješač navodeći da je trebao koristiti stepenice, jer tuženik nije dokazao da bi tužitelj ljestve koristio protupravno u izvršenju svog radnog zadatka. Ljestve su bile ugrađene na postojeći betonski zid postrojenja tuženika, svakodnevno ih je u obavljanju poslova svog radnog mjesta koristio tužitelj i drugi radnici, a utvrđeno je vještačenjem po vještaku zaštite na radu da su izvedene suprotno zahtjevima za izradu ljestvi i nisu bile optimalne izvedbe za ovu uporabu (izvedene okomito, različitog razmaka između gazišta).

13.2. Dakle iz utvrđenja u postupku proizlazi da je do štetnog događaja i štete došlo zbog uporabe nepropisnih i neprikladnih u zid postrojenja tuženika ugrađenih vertikalnih metalnih ljestvi, a činjenica da je tužitelj bio osposobljen za rad i imao propisanu zaštitnu opremu, da je pristup na gornji rub pročišćivaća moguć i stepenicama udaljenim 100-tinjak metara nisu u smislu čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a razlozi za oslobođenje od odgovornosti tuženika jer do predmetnog ozljeđivanja ne bi došlo da se na licu mjesta nisu nalazile neprikladne i nepropisne ljestve koje su bile isključiv uzrok pada i ozljeđivanja tužitelja.

13.3. Predmetne ljestve, a obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu na radu glede njihovih tehničkih specifikacija po stavu ovog suda predstavljaju opasnu stvar, nisu izgrađene prema propisnim standardima, metalne su pa se time na njih na mjestu ugradnje hvataju masnoće čime postaju u danim uvjetima rada opasne.

14. U pogledu istaknutog prigovora zastare na sporni pravni odnos stranaka prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbu čl. 139. ZR-a, jer se ta odredba ne odnosi na potraživanje naknade štete. Pitanje naknade štete iz radnog odnosa regulirano je odredbom čl. 111. st. 1. ZR, kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Slijedom navedenog potraživanje s osnove naknade štete zbog ozljede na radu zastarijeva u roku propisanom ZOO-om (tako i VSRH u odluci [broj] od **.**.2023.).

14.2. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kad je šteta nastala (st. 2.) Prema odredbi čl. 215. st. 1 ZOO-a zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

14.3. U ovom konkretnom slučaju navedeno znači da je zastarijevanje tražbine naknade štete počelo teći prvog dana nakon završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja, a što je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je bilo u veljači 2016. Kako je predmetna tužba podnesena 10. kolovoza 2018. nije osnovan po umješaču istaknuti prigovor zastare potraživanja.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika i umješača glede uzročno posljedične veze i pribave zdravstvenog kartona, valja reći da je iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Žarka Rašića i dr. ČF vidljivo da je tužitelj na pregled kod vještaka koji obavljen dana 13. studenog 2023. donio zdravstveni karton, koji su vještaci razgledali i u nalazu istaknuli da u zdravstvenom kartonu nema podataka o ozljedama prsnog koša odnosno lijevog ramena, osim u predmetnom štetnom događaja. Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka tužitelj, tuženik i umješač nisu imali primjedbi. Stoga kako su vještaci za potrebe vještačenja pregledali tužitelja, spisu priloženu medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton, temeljem čega su iznijeli svoje mišljenje o posljedicama ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, navedeni žalbeni navodi tuženika i umješača se ukazuju neosnovanim.

16. Neosnovano tuženik ističe da je uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete moguće utvrđivati smo vještačenjem po vještaku sudske medicine. U dokazom u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora pa je tako ovdje iz medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja medicinskog vještačenja, iskaza tužitelja i svjedoka te iz sadržaja prijave ozljede na radu vidljivo da je tužitelj upravo u utuženom štetnom događaju zadobio ozljede.

17. Nadalje obzirom na daljnje žalbene navode stranaka i umješača, one dosuđenu naknadu neimovinske štete smatraju preniskom odnosno previsokom.

18. Sud prvog stupnja je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Žarka Rašića i dr. ČF budući smatra da je isti sačinjen logično, jasno i nedvosmisleno i da su za potrebe vještačenja pregledali tužitelja.

19.1. Osnovano u žalbi tužitelj ukazuje da je sud pogrešno cijenio nalaz i mišljenje liječnika vještaka u dijelu kada je utvrdio da su predmetne ozljede kod tužitelja rezultirale trajnim smanjenjem životne aktivnosti u omjeru od 8%. Naime iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka je vidljivo da su vještaci duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti s kirurškog i psihijatrijskog aspekta utvrdili ukupno s 10 % pa proizlazi da je sud prvog stupnja navedenu relevantnu činjenicu pogrešno utvrdio. Nadalje osnovana je tvrdnja tužitelja da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi dosudio prenisku i nepravičnu naknadu za cjelokupnu pretrpljenu štetu i time pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2..ZOO-a.

19.2. Naime imajući u vidu intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha te činjenicu da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje dovode do smanjenja njegove životne i radne aktivnosti u omjeru od 10%, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, spol tužitelja, njegovo zanimanje, težinu, karakter i lokaciju ozljede te sve okolnosti slučaja, imajući u vidu Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske predviđene iznose za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi sa čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a) iznosi zahtijevani iznos od 5.390,00 EUR, a po osnovi naknade pretrpljene imovinske štete iznos od 192,50 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO-a), dakle ukupno iznos od 5.582,50 EUR.

20. Neutemeljeno umješač prigovora tijeku kamata. Naime temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Uvidom u medicinsku dokumentaciju koju je tužitelji priložio uz tužbu te vještačenjem utvrđeno je da je liječenje završeno, odnosno stanje se stabiliziralo u veljači 2016. , a tužbu je podnio sudu dana 10. kolovoza 2018. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu na koju oštećenoj osobi pripadaju kamate od dana njezina nastanka. Stoga tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete (neimovinske i imovinske) pripadaju kamate od podnošenja tužbe (čl. 1103. i čl. 1086. ZOO-a) i to po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

21. Umješač sada u žalbi iznosi nove činjenice, osporavajući visinu dosuđene naknade tvrdnjom da je iznos solidarne potpore od 2.500,00 kn/ 331,81 EUR trebalo uračunati u iznos pravične novčane naknade. Ovi žalbeni navodi umješača predstavljaju novu činjenicu, koju prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a stranke ne mogu po prvi puta isticati tek u žalbi, osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.

22. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP-a žalbe tuženika i umješača odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, a žalbu tužitelja prihvatiti kao osnovanu te pobijanu presudu preinačiti te tužitelju dosuditi daljnji iznos od 1.586,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2018. pa do isplate, a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, pa je stoga odlučeno kao u točki I. i II. izreke ove presude.

23.1. Osnovano tužitelj osporava odluku suda prvog stupnja o troškovima parničnog postupka, jer je po stavu ovog suda sud prvoga stupnja pogrešno primijenio materijalno prava kad tužitelju nije priznao trošak sastava prijedloga nagodbe upućenog tuženiku prije utuženja, za koji po stavu ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora tužitelju pripada 250,00 EUR primjenom Tbr 7.1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa), u koji iznos je uključen i trošak PDV-a.

23.2. U odnosu na daljnje žalbene navode tužitelja oko dosude troškova vještačenja prvostupanjskom odlukom razmjerno uspjehu u sporu, ti žalbeni navodi su također osnovani. Naime kada je u sporu bilo potrebno provesti vještačenja za koje je tužitelj prethodno snosio predujam, tužitelju takve troškove treba priznati u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

23.3. U preostalom dijelu odluke o troškovima postupka sud prvog stupnja je pravilno utvrdio za koje radnje i u kojoj visini tužitelj ima pravo na naknadu troška, sve u skladu s čl. 155. st. 1. i ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa),

23.4. Nadalje, a u odnosu na žalbene navode umješača valja reći da je pravilno sud prvog stupnja troškove postupka dosudio sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR za sve radnje poduzete tijekom postupka. Naime odredbom Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle kako je sud prvog stupnja odluku o troškovima postupka donosio kada je na snazi bila Tarifa koja je stupila na snagu dana 25. studenog 2023. i koja je propisala vrijednost boda od 2,00 EUR, sud prvog stupnja je sukladno Tbr. 52.3 i Tbr. 54. Tarife naknadu troškova postupka pravilno obračunao prema vrijednosti boda od 2,00 EUR (pravno shvaćanje VSRH u odluci poslovni broj Rev- 562/2024 od 07. svibnja 2024.).

23.5. Kako je donošenjem ove odluke došlo do promjene uspjeha stranaka te sada uspjeh tužitelja iznosi 100%, to je sukladno tome u skladu s čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 380. točka 3. ZPP-a trebalo izmijeniti i odluku o troškovima postupka.

23.6. Stoga kako je tužitelju pod točkom II. (ispravno treba pisati III.) izreke pobijane presude na ime naknade parničnog troška dosuđen iznos od 2.023,86 EUR, tako je ovom odlukom valjalo preinačiti odluku u navedenoj točki izreke i dosuditi još i daljnji iznos od 2.888,32 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ove odluke, tj. od 2. prosinca 2025. do isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

24. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, to mu je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo dosuditi trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troška sastava žalbe po Tbr. 10.5. i Tbr. 54. Tarife, uvećanog za PDV, što iznosi 250,00 EUR.

25. Umješaču nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer je njegova žalba u cijelosti neosnovana (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić