Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-1034/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Team građenje d.o.o. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matija Šikić, odvjetnik u Čakovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-51/2022-8 od 14. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-51/2022-8 od 14. travnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 15.926,74 €[1] /120.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.732,83 €/28.125,00 kn.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti pobijanu presudu ili preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu 1. listopada 2018. kada je prilikom obavljanja poslova građevinskog radnika pripremao betoniranje zidova te mu je na nogu pala oplatna ploča zbog čega je zadobio tjelesne ozljede.

5. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP iz razloga što prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati obzirom da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni su i proturječni stanju spisa.

6. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev sa obrazloženjem da je tužitelj sa tuženikom dana 6. svibnja 2021. zaključio Sporazum o prestanku Ugovora o radu kojim su Sporazumom suglasno utvrdili da nemaju nikakva uzajamna potraživanja osim potraživanja utvrđenih tim Sporazumom, a da je taj Sporazum tužitelj dobrovoljno potpisao. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da ne proizlazi da bi tužitelj unatoč tom sklopljenom Sporazumu zadržao pravo od tuženika potraživati naknadu štete za predmetnu ozljedu na radu, a budući ničime nije dokazano da bi tužitelj tuženiku to na bilo koji način dao do znanja pa se osnovom navedenog ne može se zaključiti da bi prava volja tužitelja i tuženika kao ugovornih strana prilikom sklapanja predmetnog Sporazuma od 6. svibnja 2021. bila da se pitanje naknade štete zbog ozljede na radu rješava naknadno i mimo tog Sporazuma. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati utuženu naknadu štete zbog zadobivene ozljede na radu od 01. listopada 2018. te odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

7. Međutim takva utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda se ne mogu prihvatiti, a i počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Naime, valja reći da iz Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 6. svibnja 2021. proizlazi da se isti sklapa polazeći od činjenice da je radnik primio rješenje o pravu na invalidsku mirovinu te činjenice da radnik ne prihvaća ponuđeno radno mjesto skladištar na gradilištu, sve u smislu odredbe čl. 112. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22). Isto tako, iz navedenog sporazuma proizlazi da je u točki 1. ugovoreno da Ugovor o radu zaključen između ovih stranaka za obavljanje poslova i radnih zadataka – građevinski radnik prestaje s danom 06.05.2021. poradi ostvarenja prava tužitelja na mirovinu sukladno posebnom propisu, zatim u točki 2. Sporazuma da razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora radnik ima pravo na 15 dana godišnjeg odmora za 2020. i 8 dana za 2021., a naknada za neiskorišteni godišnji broj dana godišnjeg odmora biti će isplaćena na plaći za mjesec svibanj. Nadalje, pod točkom 3. Sporazuma, ugovoreno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da danom stupanja na snagu Sporazuma nemaju nikakva uzajamna potraživanja, osim onih utvrđenih ovim Sporazumom. Isto tako, pod točkom 4. je ugovoreno da poslodavac utvrđuje temeljem Pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i sporazuma da radnik ima pravo na otpremninu povodom odlaska u mirovinu u iznosu od 8.000,00 kn/1.061,78 €, a koji iznos će se imenovanom isplatiti u roku od 30 dana po prestanku radnog odnosa kod poslodavca.

9. Stoga, po stavu ovog suda iz navedenog Sporazuma proizlazi da se odnosi na prava tužitelja iz radnog odnosa, kako je i navedeno u uvodu Sporazuma da se isti sklapa zbog činjenice da je tužitelj primio rješenje o pravu na invalidsku mirovinu te činjenice da radnik ne prihvaća ponuđeno radno mjesto skladištar na gradilištu, sve u smislu odredbe čl. 112. st. 4. Zakona o radu te se u Sporazumu nigdje ne navodi bilo što o potraživanju tužitelja s osnove naknade štete zbog zadobivene ozljede na radu 1. listopada 2018.

10. Osim toga, odredbom članka 320. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane. Odgovarajuća primjena ZOO-a dopuštena je na temelju članka 8. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17) prema kojem se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

11. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju odredbe čl. 3. Sporazuma valja tumačiti u korist radnika, tj. tužitelja tako da se za predmetni štetni događaj tužitelj, uzimajući u obzir odredbu članka 320. stavak 1. ZOO-a, nije odrekao sporne tražbine iz osnove naknade štete te se suprotno navodima tuženika ne radi o nagođenoj stvari, a isto tako tužitelj se nije odrekao mogućnosti pokretanja postupaka radi naknade pretrpljene štete na radu. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 1687/15-2 od 7. ožujka 2017.)

12. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji je naveo da mu je poslodavac rekao da ima pravo na otpremninu koju je dobio i plaćen godišnji odmor i da se to odnosi u Sporazumu na to, a da se ne bi odštete u ludilu „odrekel“.

13. U tom smislu nejasni su i proturječni sa Sporazumom navodi z.z. tuženika VH koji je naveo da se na odštetu zbog ozljede na radu zapravo odnosi dio koji je naveden kao otpremnina, budući da navedeno ne proizlazi iz smisla i sadržaja samog sporazuma, a i životno je nelogično i neuvjerljivo da bi se navedeno odnosilo na odštetu zbog ozljede na radu jer tužitelj ima pravo na otpremninu i to je kao takvo navedeno i u samom Sporazumu u iznosu od 8.000,00 kn/1.061,78 € pri čemu valja napomenuti da tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u iznosu od 15.926,74 € /120.000,00 kn, a što je izvanugovorna tražbina koja proizlazi iz činjenice ozljede na radu i zakonske obveze poslodavca da takvu štetu naknadi, ukoliko sud utvrdi postojanje svih drugih zakonskih pretpostavki takve obveze.

14. Slijedom navedenog, iz navedenog Sporazuma od 6. svibnja 2021. proizlazi da se izjava tužitelja i tuženika da nemaju nikakva uzajamna potraživanja odnosi na prava tužitelja iz radnog odnosa te se u Sporazumu nigdje ne navodi bilo što o potraživanju tužitelja s osnove naknade štete zbog zadobivene ozljede na radu tako da je pogrešan i nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je volja tužitelja i tuženika kao ugovornih strana prilikom sklapanja predmetnog Sporazuma od 6. svibnja 2021. bila da se pitanje naknade štete zbog ozljede na radu rješava navedenim Sporazumom.

15. Međutim, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 373 a ZPP jer prvostupanjski sud nije utvrđivao pretpostavke odgovornosti za štetu nastalu ozljedom na radu pa to ne može utvrđivati niti ovaj drugostupanjski sud.

16. Stoga, iako je u ovom predmetu prvostupanjska presuda jednom već bila ukinuta, a u čl. 366. a ZPP-a propisana je zabrana ukidanja presude dva puta, ovaj sud kao drugostupanjski nije imao drugih procesnih ovlasti nego prvostupanjsku presudu ukinuti po drugi put. Naime, zbog povrede odredaba parničnog postupka koju je sud prvog stupnja učinio može se primijeniti samo čl. 369. st. 1. ZPP-a te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Drugih procesnih ovlasti kojima bi ovaj sud sanirao povredu procesnih pravila sukladno ZPP- u nema jer bi drugačijom odlukom bilo povrijeđeno pravo tužitelja na pošteno suđenje.

17. Isto tako, drugostupanjski sud ne može niti primjenom čl. 373. b st. 6. ZPP-a donijeti odgovarajuću odluku, s obzirom na povrede koje je učinio sud prvog stupnja i koje su prethodno opisane.

18. Stoga bi pravo na "rješavanje" spora zabranom (ponovnog) ukidanja presude bilo povrijeđeno jer spram tužitelja spor ne bi bio riješen u dijelu koji se odnosi na njegov tužbeni zahtjev te bi takvim neukidanjem prvostupanjske presude bila narušena sama bit prava na sud te bi pretjerani formalizam naštetio pravičnosti postupka, a nerazumna i posebno stroga primjena proceduralnog pravila neopravdano bi ograničila tužiteljev pristup sudu.

19. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP), a imajući u vidu postupanje dosadašnjeg suca u konkretnoj pravnog stvari.

20. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 3. ZPP), a odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

21. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu stajališta ovog suda izražena u ovom rješenju otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem, a imajući u vidu da se tužitelj nije odrekao potraživati naknadu štete zbog ozljede na radu te potom odlučiti meritorno o tužbenom zahtjevu na način da će prethodno utvrditi da li su ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika kao poslodavca za nastalu štetu zbog ozljede na radu, nakon čega će sukladno dokaznim prijedlozima potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje i novom odlukom, koju će obrazložiti sukladno odredbi čl. 8. ZPP jasnim i valjanim razlozima, odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja koji proizlazi iz činjenice ozljede na radu i zakonske obveze poslodavca da takvu štetu naknadi, ukoliko prvostupanjski sud utvrdi postojanje zakonskih pretpostavki takve obveze.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić