Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5544/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ĐNE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Filip Simić i Lara Tončić, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika- protutužitelja Elkron d.o.o., OIB: 29712872460 sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa zakonski zastupnik ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-125/2023-47 od 29. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-125/2023-47 od 29. listopada 2024. pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke u dijelu u kojom se nalaže tuženiku- protutužitelju da tužiteljici-protutuženici u roku od 15 dana nadoknadi trošak postupka u iznosu od 301,16 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 13,27 eura teku od 29. listopada 2024. do isplate i pod točkom III. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-125/2023-47 od 29. listopada 2024. sadržano u presudi pod točkom IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pod točkom I. izreke održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Denisa Krajcara, poslovni broj: Ovrv-4577/2020-3 od 22. prosinca 2020. u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženiku ELKRON d.o.o. isplatiti tužiteljici odvjetnici ĐNE iznos od 248,86 eura (1.875,00 kuna1) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. studenoga 2020. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duljih od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi trošak postupka u iznosu od 301,16 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 13,27 eura teku od 29. listopada 2024. do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Pod točkom III. izreke odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja koji glasi:

„I. Dužna je tužiteljica-protutuženica platiti za uslugu čašćenja tuženiku-protutužitelju iznos od 91,58 eura (690,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. rujna 2020., pa do isplate i nadoknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“

Pod točkom IV. izreke odbačen je kao nedopušten protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja koji glasi:

„II. Utvrđuje se da tužiteljica-protutuženica nije aktivno legitimirana.

III. Utvrđuje se da tuženik-protutužitelj nije pasivno legitimiran.“

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tuženik-protutuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se tužba tužiteljice-protutuženice odbaci, podredno ukine.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica-protutuženica predlaže žalbu odbaciti kao nepravovremenu.

4. Žalba tuženika je pravovremena s obzirom da je iz sadržaja spisa razvidno da je objava presude bila 29. listopada 2024. (list 195 spisa), a žalba je podnesena 13. studenoga 2024. (obavijest uz list 197 spisa), ali je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) za isplatu iznosa od 248,86 eura (1.875,00 kuna) na ime pružene odvjetničke usluge tuženiku- protutužitelju ( dalje: tuženik), a prema računu broj: 186/1/1 od 29. listopada 2020. te protutužbeni zahtjev tuženika da se naloži tužiteljici da plati tuženiku za uslugu čašćenja iznos od 91,58 eura (690,00 kuna) sa zateznim kamatama od 8. rujna 2020. te protutužbeni zahtjev da se utvrdi da tužiteljica nije aktivno legitimirana i da tuženik nije pasivno legitimiran.

6. Ispitujući odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12.

ZPP na koju upire tuženik.

7. Prvostupanjski sud je, u bitnome, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, utvrdio:

-da je između stranaka postojao ugovor u pružanju odvjetničkih usluga, koje usluge su pružene u obliku savjeta telefonskim putem 8., 9., 12., 16., 19., 20., 21., 26. i 27. listopada 2020., a za koje je izdan utuženi račun,

-da iako je u računu označeno više datuma kao vrijeme pružanja odvjetničkih usluga, da je sud uzeo u obzir sadržaj e-mail poruke koju je tužiteljica uputila tuženiku 29. listopada 2020. (list spisa 28) iz koje je razvidno da su razgovarali devet puta, ali je tužiteljica tuženiku ispostavila račun za tri razgovora (dakle manje od pruženih usluga) i to prema Tbr. 30.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022. – dalje: Tarifa), za svaki započeti sat po 500,00 kn odnosno ukupno 1.500,00 kn uvećano za PDV,

-da iz sadržaja e-maila proizlazi da je tuženik često koristio usluge tužiteljice putem telefona te da mu je tužiteljica predložila plaćanje paušala u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za PDV, s obzirom na njegove iskazane potrebe,

-da je tužiteljica dostavila račun broj: 186/1/1 od 29. listopada 2020., a koji račun tuženik nije osporio pisanim putem,

-da je čl. 249. st. 1. Zakona o obveznim odnosima( „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) propisano da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave,

-da je čl. 308. st. 2. ZOO propisano da se ovlaštenje za zastupanje temelji na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju volje zastupanog (punomoć),

-da je između stranaka postojao ugovorni odnos u kojem su sudjelovali tužiteljica kao odvjetnica u pružanju odvjetničkih usluga u smislu Tbr. 30.1. Tarife i tuženik kao korisnik tih usluga, pa je prema tome neosnovan prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice odnosno prigovor promašene pasivne legitimacije.

-da je čl. 221.b. st. 4. ZPP propisano je da će se, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. ovoga članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1320,00 eura (10.000,00 kuna), smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza,

-da tuženik nije oborio citiranu zakonsku predmnjevu.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da je za tuženika nastala obveza plaćanja pružene usluge, zbog čega je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP održao platni nalog na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 248,86 eura (1.875,00 kuna) zajedno sa zateznim kamatama kako je to naznačeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

9. U odnosu na protutužbu kojom tuženik traži da mu tužiteljica plati za usluge čašćenja za tri pića i dva ručka iznos od 91,58 eura (690,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 8. rujna 2020., pa do isplate, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije dokazao ni osnovu ni visinu svog zahtjeva (čl. 221. a ZPP), uzimajući pritom u obzir da čašćenje ima elemente darovanja, te da nema osnove za povrat istog. U preostalom dijelu u kojem tuženik protutužbom traži utvrđenje da tužiteljica nije aktivno legitimirana u predmetnoj parnici te da tuženik nije pasivno legitimiran, prvostupanjski sud je utvrdio da takvi zahtjevi nisu dopušteni u okviru protutužbe kakvu ima u vidu članak 189. ZPP, s obzirom na to da se takvim zahtjevom ne traži utvrđenje nikakvog prava odnosno pravnog odnosa te da oni sadržajno predstavljaju prigovore materijalnopravne naravi o kojima je sud odlučivao u okviru tužbenog zahtjeva i iste nije prihvatio.

10. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim, a protutužbeni zahtjev tuženika dijelom neosnovanim, a dijelom nedopuštenim, za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

11. Tuženikovo pozivanje na povredu njegovih osnovnih ljudskih prava zaštićenim Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke jer nije jasno kojim postupanjem odnosno nepostupanjem je prvostupanjski sud povrijedio odredbe o zaštiti ljudskih prava. O spornoj pravnoj situaciji odlučivao je sud unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom, postupak je proveden u skladu s mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama, a prvostupanjski sud je na jasan i prihvatljiv način obrazložio svoja pravna stajališta. Ocjena djelotvorne zaštite, između ostalog, je ispitivanje je li u okolnostima konkretnog slučaja odluka sudova bile arbitrarna ili na drugi način očito pogrešna. Odluka suda neće se smatrati arbitrarnom ako je sud u provedenom postupku uspio utvrditi i u odluci predočiti relevantne, dostatne i uvjerljive razloge za svoju ocjenu. Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan slučaj, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su bili objektivno mjerodavni za donošenje osporene odluke.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio provedene dokaze apostrofirajući svoje tvrdnje da tužiteljica nije pružala tuženiku odvjetničke usluge, valja reći da su isti navodi u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene provedenih dokaza i to iskaza stranaka i materijalnih dokaza priloženih po strankama, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

13. Treba kod toga cijeniti da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa da postupanjem prema tim ovlastima i time što tuženik ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza nije imao razloga prihvatiti tužbeni zahtjev i odbiti i odbaciti njegov protutužbeni zahtjev-već (da) je morao istinitim prihvatiti samo ono što on navodi i njegovu ocjenu provedenih dokaza, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu.

14. Stoga u odnosu na žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske odluke jasno i obrazloženo odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

15. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj