Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1869/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Goranka Franić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 10671/2023-10 od 7. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10671/2023-10 od 7. veljače 2025. i sudi:

Odbija se tužitelj SZ sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj SZ, vlasnik nekretnine i to ½ dijela, zgrada [adresa] sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], površine 84 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te se tuženici Republici Hrvatskoj nalaže izdati tužitelju SZ, ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na predmetnoj nekretnini a koju će ispravu zamijeniti ova presuda i naknaditi tužitelju SZ trošak parničnog postupka u svoti od 1.250,00 eura u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju SZ naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj parnični trošak u svoti od 850,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine i to ½ dijela, zgrada [adresa] sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], površine 84 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu te se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, nalaže izdati tužitelju SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a koju će ispravu zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, preinačiti pobijanu presudu a podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženice i njezinu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva ½ dijela zgrade u [adresa] , uz nalaganje tuženici izdati mu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva, za koji dio nekretnine tvrdi kako je sa svojom prednicom, majkom, pok. MZ u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu neprekidno više od 40 godina kroz koje vrijeme ih nitko nikada nije smetao pa su protekom označenog vremena ispunjeni uvjeti za stjecanje suvlasništva dosjelošću.

5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev jer je prednici tužitelja, Odlukom Radničkog savjeta URO "Lovački rog" 10. lipnja 1982., uz prostoriju gdje se nalaze stvari, dodijeljena na korištenje još jedna prostorija u poslovnoj zgradi [adresa], koja se može adaptirati za potrebe stanovanja a te dvije prostorije se nalaze na desnoj strani kada se uđe u predsoblje zgrade, uz dodijeljena sredstva od 100.000,00 tadašnjih dinara za osposobljavanje stambenog prostora koji je sada u vlasništvu tuženice.

5.1. Kako iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja utvrđuje da je od 1982. dio predmetne nekretnine u posjedu tužitelja i njegove majke, primjenom odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) u svezi čl. 160. ZVDSP ocjenjuje kvalificiranim posjed tužitelja i njegove prednice u trajanju duljem od zakonom propisanog za stjecanje vlasništva dosjelošću.

5.2. Također ocjenjuje neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja koji je nasljednik iza pok. MZ a neprekidno je živio u predmetnom prostoru bez obzira što nije imao prijavljeno prebivalište na navedenoj adresi s time, da je suvlasništvo stečeno već 2002., protekom 40 godina od dana kada su prednici tužitelja dodijeljene prostorije u predmetnoj nekretnini.

6. Prema sadržaju prijepisa posjedovnog lista zgrada u [adresa] je u posjedu Lovačkog roga d.d. dok je prema aktualnom zemljišnoknjižnom izvatku vlasnik nekretnine tuženica dok je ranije bio upisan Grad Zagreb odnosno, Općenarodna imovina.

7. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki od kojih je prvenstvena ona, da stjecatelj ima posjed određene kvalitete i da posjed traje zakonom određeno vrijeme kao i da stvar koja je predmet dosijedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti te da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću čime se onda činjenično stanje pretvara u pravno.

8. U ovom slučaju, za razrješenje odnosa između stranaka se ima primijeniti mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa kada su važile odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO) koji je važio u vrijeme stjecanja.

9. Uvidom u Zapisnik sa sjednice Radničkog savjeta Ugostiteljske radne organizacije "Lovački rog", RZ Zajedničke službe od 31. svibnja 1982. (dalje: Zapisnik) je utvrđeno da je prednici tužitelja moguće dodijeliti stan sa stanarskim pravom u „prostorijama zgrade u [adresa] (list 14 spisa) zbog čega joj je dodijeljena još jedna prostorija gdje joj je sada određen "nužni smještaj" da se riješi njezin stambeni status radi podizanja zajma od 100.000,00 dinara za uređenje ove prostorije s time, da se prednici tužitelja može dodijeliti stan sa stanarskim pravom u prostorijama zgrade [adresa] iako ona ne stanuje u ponuđenom objektu, gdje su joj smještene stvari a prostor u [adresa] dodijeljen joj je kao nužni smještaj u smislu čl. 8. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 52/74) i koji nužni smještaj s minimalnim higijenskim uvjetima joj se može dodijeliti u trajanju od najdulje tri godine (list str. 19 spisa).

9.1. Sadržajem ovoga Zapisnika je utvrđeno da su prednici tužitelja dodijeljena sredstva iz fonda zajedničke potrošnje u svoti od 100.000,00 dinara za osposobljavanje stambenog prostora koji joj je dodijeljen kao privremeni nužni smještaj kako ne bi morala doprinositi suglasnost vlasnika za dodjelu stambenog kredita kao i da su joj dodijeljene na privremeno korištenje prostorija gdje se nalaze njezine stvari i još jedna prostorija u poslovnoj zgradi [obrt], koji može adaptirati za potrebe stanovanja a ove dvije prostorije nalaze se na desnoj strani kada se uđe u predsoblje zgrade, uz pravo zajedničkog korištenja WC-a i umivaonika.

10. Dakle, prema naprijed iznijetom prednici tužitelja su prostorije na koje se odnosi tužba dodijeljene kao nužni smještaj odnosno, stanarsko pravo zbog čega nije bilo moguće prihvatiti iskaze svjedoka i tužitelja koji tvrde da je prednica tužitelja dobila u vlasništvo predmetni stan.

11. Prema odredbi čl. 28. st. 4. ZOVO savjesni posjednik nekretnine stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina a savjesni i zakoniti posjednik protekom 10 godina s time, da je odredba čl. 29. ZOVO glede nemogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvari u društvenom vlasništvu, stavljena izvan snage odredbom čl. 3. Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91) a prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) je u odredbi čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

12. Sukladno odredbi označenog čl. 28. ZOVO kao i čl. 159. st. 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik sposoban biti vlasnikom te stvari pa samostalni posjednik, čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina a samostalni posjednik kojem je posjed barem pošten protekom 20 godina odnosno, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske može steći dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov, barem pošten samostalni posjed trajao neprekidno dvostruko vrijeme od onoga iz odredbe čl. 159. st. 2. i 3. ZVDSP.

13. Pravilnom ocjenom sadržaja Zapisnika, kojim je utvrđena mogućnost dodjele stana sa stanarskim pravom prednici tužitelja, nije moguće ocijeniti posjed tužitelja odnosno, njegove prednice zakonitim u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZVDSP jer činjenica da su određene prostorije predane na korištenje prednici tužitelja ne označavaju postojanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva a posjed joj nije zakonit niti u smislu odredbe čl. 72. st. 1. ZOVO s obzirom da Zapisnik daje prednici tužitelja pravo na posjed samo kao korisnici nekretnine i ne predstavlja pravovaljanu pravnu osnovu koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva.

14. Također nije moguće utvrditi barem savjesnost odnosno, poštenje prednice tužitelja i tužitelja koji, s obzirom na sadržaj Zapisnika ne mogu tvrditi da nisu znali i nisu mogli znati da stvar koju posjeduju nije njihova, zbog čega nije ostvaren uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću, barem savjestan odnosno, pošten posjed.

15. Kako je u smislu označenih pravila za stjecanje vlasništva dosjelošću potreban barem savjestan ili pošten posjed, što provedenim dokazima nije utvrđeno, a uvidom u priložene isprave nije moguće utvrditi niti da se radi o stanu a niti da bi dodijeljene prostorije predstavljale ½ dijela nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva pa nije moguće utvrditi niti predmet prijepora u smislu njegove određenosti budući da tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnoj osnovi stjecanja prava vlasništva na neodređenom dijelu nekretnine za kojega nije dokazao da predstavlja stvar koja bi odgovarala suvlasničkom omjeru nekretnine u ½ dijela, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. I naposlijetku, nositelj prava vlasništva nekretnine koji svoje pravo vlasništva stječe na temelju zakona a sukladno iznijetoj činjeničnoj osnovi radi se o stjecanju prava suvlasništva dosjelošću, na temelju odredbe čl. 130. st. 1. ZVDSP je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

16.1. Ispunjenjem pretpostavki za stjecanje prava vlasništva odnosno, suvlasništva dosjelošću, vlasništvo se stječe po samom zakonu pa tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže obvezati tuženicu izdati mu ispravu podobnu za upis prava vlasništva odnosno, suvlasništva koju će u suprotnom zamijeniti presuda, nije mogao biti prihvaćen jer takav zahtjev po svojoj prirodi predstavlja obveznopravni a ne stvarnopravni zahtjev koji pretpostavlja postojanje određenog obveznopravnog odnosa između ugovornih stranaka a izdavanje isprave predstavlja ispunjenje jedne od obveze iz pravnog posla, kojega ovdje nema.

17. Stoga, budući da tijekom postupka nije utvrđeno postojanje pravnog posla kao derivativnog načina stjecanja, tužbeni zahtjev tužitelja eventualno bi mogao biti usmjeren samo na trpljenje upisa njegovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretnini koja je predmet tužbenog zahtjeva.

18. Slijedom svega iznijetog je, zbog nepostojanja pravne osnove za originarno stjecanje prava vlasništva na tuđoj stvari njezinim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme s obzirom na nedostatak kvalitete tog posjeda, tužbeni zahtjev neosnovan glede dijela zahtjeva na utvrđenje prava suvlasništva kao i obveznopravni zahtjev u vidu nalaganja izdavanja isprave, jer se radi isključivo o ovlaštenju tužitelja kao stjecatelja prava suvlasništva na temelju zakona, ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi.

19. Stoga je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan kao i zahtjev za naknadu parničnog troška jer tužitelj sada nije uspio i u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Tuženici je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP priznat trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25, dalje Tarifa) te trošak pristupa na dva ročišta po Tbr. 9.1. Tarife (3x200,00 eura) i trošak sastava žalbe po Tbr. 10.1. Tarife (250,00 eura) ili ukupno 850,00 eura pa je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis