Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2685/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Žulj kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ana Šutalo, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa opunomoćenik Krešimir Medved, odvjetnik u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn- 96/2022-10 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-96/2022-10 od 25. travnja 2025. u dijelu pod točkom II, III izreke kao i u dijelu pod točkom VI izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 1.460,93 EUR.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, posl. broj Pn-96/2022-10 od 25. travnja 2025. u dijelu pod točkom I; IV i VI izreke.

III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn- 96/2022-10 od 25. travnja 2025. u dijelu pod točkom V izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznos od 677,05 EUR te sudi:

Nalaže se tuženiku NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužiteljici KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zateznu kamatu na iznos od 677,05 EUR za vremensko razdoblje od 26.svibnja 2017.do 25.travnja 2025. po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena; te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-96/2022-10 od 25. travnja 2025. u dijelu pod točkom V izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan radi isplate iznosa od 677,05 EUR.

II Odbija se zahtjev tužiteljice i zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Utvrđuje se da tužiteljica KK ima dospjelo potraživanje prema tuženiku NK koje iznosi 2.105,10 eura (dvije tisuće sto pet eura deset centi) sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2017. do isplate, po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena; te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Utvrđuje se da tuženik NK ima dospjelo potraživanje prema tužiteljici KK koje iznosi 677,05 eura (šesto sedamdeset sedam eura pet centi).

III. Prebijaju se tražbine utvrđene pod točkama I. i II. Izreke.

IV. Nalaže se tuženiku NK da u roku 15 (petnaest) dana, od primitka prijepisa presude, plati tužiteljici KK 1.428,05 eura (tisuću četiristo dvadeset osam eura pet centi) sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2017. do isplate po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena; te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate 677,05 eura (šesto sedamdeset sedam eura pet centi) sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2017. do isplate, po stopi koje se do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena; te od 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Nalaže se tuženiku NK da u roku 15 (petnaest) dana, od primitka prijepisa presude, plati tužiteljici KK 1.460,93 eura (tisuću četiristo šezdeset eura devedeset tri centa) troškova postupka sa zateznim kamatama od 25. travnja 2025. do isplate, po stopi koje se određuju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica u dijelu pod točkom II, III i V izreke kao i u dijelu pod točkom VI izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 1.460,93 EUR zbog svih zakonom previđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I, IV i VI izreke iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano pozivaju stranke jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 2.105,10 EUR na ime ulaganja tužiteljice u nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu ovdje tuženika u 1/ 2 dijela, IK u 1/4 dijela i MK u 1/ 4 dijela i to 1/4 ukupnih ulaganja u predmetnu nekretninu a koja su vršena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice sa tuženikom od 2002. do 2016.

9. Tijekom ovog parničnog postupka tuženik je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja svoje dospjele tražbine prema tužiteljici navodeći da je u trenutku prestanka bračne zajednice njegov tekući račun bio u dopuštenom prekoračenju a koje je iznosilo 10.202,48 kn što predstavlja dug koji je nastao za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, predlažući da se njegova tražbina u iznosu od 5.101,24 kn (polovica iznosa dopuštenog prekoračenja) prebije sa iznosom čiju isplatu zahtijeva tužiteljica.

10. Među strankama je sporna osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, jer iako tuženik ne osporava da su vršena ulaganja u predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice i da je vještak građevinske struke realno utvrdio koji su građevinski radovi izrealizirani na predmetnoj nekretnini, tuženik osporava postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice tvrdeći da su radovi učinjeni besplatno odnosno da su sva ulaganja izvedena radom i znanjem samog tuženika i njegovih prijatelja bez ikakve naknade i protuusluge odnosno bez ikakvih materijalnih izdataka.

11. Također ovdje je sporna tražbina tuženika prema tužiteljici a koja je proizašla iz duga bračne zajednice a koji se sastoji od minusa na tekućem računu tuženika (dopušteno prekoračenje) a koje je u trenutku prestanka bračne zajednice iznosilo 10.202,48 kn.

12. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da su stranke bile u braku od 2002. do 2016. i da je brak razveden presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P Ob-160/2016-5 od 12. rujna 2016., da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice stanovale u nekretnini koja je bila suvlasništvo tuženika u 1/ 2 dijela,

-da dok su stranke živjele u predmetnoj nekretnini kao bračni drugovi izvršeni su građevinski radovi vezani za uvođenje gradske vode, plinskog (centralnog) grijanja s ugradnjom plinskog kondenzacijskog bojlera za centralno grijanje i radijatora, da su se radovi sastojali od ugradnje izolacije, stolarije i balkonskih vrata te ugradnje peći za grijanje na drva, stavljanje podnih obloga i pločica.

- da iz pregleda izvoda prometa tekućeg računa je utvrđeno da je tuženik koristio dopušteno prekoračenje novčanih sredstava, a koje je 20. srpnja 2015. iznosilo 10.202,48 kuna,

- da je provedeno građevinsko vještačenje radi utvrđivanja visine vrijednosti izvedenih radova te je vještak u svom nalazu i mišljenu a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog utvrdio da su troškovi ulaganja u nekretninu iznosili 63.443,50 kune, što je s obzirom na tuženikov suvlasnički dio 31.721,75 kuna,

- da stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka odnosno utvrđenoj vrijednosti izvršenih radova.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja i to da su predmetni radovi izvršeni kao ulaganje u nekretninu koja je u suvlasništvu ovdje tuženika u 1/2 dijela za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, izveo pravilan pravni zaključak da ovdje tužiteljica ima pravo na povrat 1/4 vrijednosti predmetnih ulaganja jer se radi o ulaganjima koja u vrijednosnom smislu predstavljaju bračnu stečevinu stranaka.

14. Žalbeni prigovori tuženika da se u ovom konkretnom slučaju radilo o ulaganjima u pogledu kojih nisu nastali nikakvi troškovi jer se radilo o građevinskim radovima koje je tuženik ili sam izvodio ili uz pomoć svojih prijatelja koji za to nisu tražili naknadu nisu osnovani.

15. Naime iz iskaza samog tuženika proizlazi da je većinu radova izveo sam te je kupovao sam materijal a za radove centralnog grijanja od firme Petrijevac nije dobio račun već je te radove platio na "crno", izolaciju je radio s prijateljima i platio je materijal a PVC stolariju je također platio na "crno" stoga žalbeni navodi tuženika da nije imao nikakav trošak bilo na radove bilo na utrošeni materijal su u suprotnosti sa njegovim iskazom iz kojeg jasno proizlazi da je kupovao materijal i da je neke od radova plaćao.

16. Naime navodi tuženika da je materijal kupovao sam ne dovodi u pitanje da se ovdje radi o ulaganjima koja po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju ulaganja koja su provedena za vrijeme trajanja bračne zajednice.

17. Naime prema Obiteljskom zakonu od 1. srpnja 1999. (Narodne novine broj 162/98) te prema kasnijem Obiteljskom zakonu (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: OBZ/03) zatim Obiteljskom zakonu (Narodne novine broj 75/14, 5/15) i nadalje Obiteljskom zakonu (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: OBZ/15) je identično definirano da je bračna imovina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i koja potječe iz te imovine stoga ako bračni drugovi zajedničkim radom ulažu u nekretninu koja je u vlasništvu ili suvlasništvu samo jednog bračnog druga tada govorimo o zajedničkim ulaganjima a vrijednost tih ulaganja predstavljaju bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove jer vrijedi zakonska presumpcija da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini (čl. 249. st. 1. OBZ/03).

18. Nadalje iz navoda tuženika u svom dopunskom očitovanju (list 88 spisa) proizlazi da su mu neke radove izvodili prijatelji koje nije morao plaćati jer su si međusobno pomagali i odrađivali pojedine stvari kada je trebalo i to besplatno radeći jedni kod drugih i tako su vraćali međusobno usluge, proizlazi da su radovi vršeni od strane prijatelja po principu "usluga za protuuslugu" stoga ne možemo govoriti da se u ovom konkretnom slučaju radilo o vršenju radova besplatno kako to pogrešno smatra tuženik.

19. Prema tome kako se radi o ulaganjima koja su vršena u nekretninu u suvlasništvu tuženika te s obzirom da su ta ulaganja vršena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka a zakon jasno definira da sve što potječe od rada bračnih drugova za vrijeme trajanja braka predstavlja njihovu zajedničku imovinu na jednake dijelove, a upravo predmetnim ulaganjima se povećala vrijednost nekretnine u suvlasništvu tuženika, to je onda pravilno sud zaključio uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost radova u ovom postupku po vještaku građevinske struke da tužiteljici pripada 1/4 vrijednosti ulaganja u spornu nekretninu, stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

20. Žalbeni prigovori tuženika, da je tužiteljica preinačila tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka a što je protivno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a prema kojoj odredbi je izričito propisano da se tužba može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, su neosnovani.

21. Naime ovdje se ne radi o preinaci tužbe kako to pogrešno smatra tuženik jer je tužiteljica nakon provedenog građevinskog vještačenja kojim je utvrđena vrijednost ulaganja precizirala tužbeni zahtjev a u tužbi je tražila isplatu iznosa kojeg će nakon provedenog vještačenja precizirati što ne čini tužbeni zahtjev nejasan i neodređen kako to pogrešno ističe tuženik.

22. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da iznos dopuštenog prekoračenja na tekućem računu tuženika je nastao za vrijeme trajanja bračne zajednice pa stoga isti predstavlja dug koji je nastao za potrebe bračne zajednice a koji je zabilježen na tekućem računu tuženika 20. srpnja 2015., pa je stoga pravilan zaključak suda da se radi o dospjeloj tražbini tuženika prema tužiteljici u polovici predmetnog iznosa a s obzirom da je brak stranaka razveden 12. rujna 2016.

23. Prema odredbi čl. 44. st. OBZ/ 15 za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom ili vlastitom imovinom, dok je st. 3. istog članka propisano da su bračni drugovi za obveze iz čl. 1. ovoga članka odgovorni u jednakom dijelovima ako nisu drugačije ugovorili.

24. Prema tome pravilan je pravni zaključak prvostupanjskog suda da minus na tekućem računu jednog bračnog druga, u ovom slučaju tuženika, a koji je nastao za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja obvezu u pogledu koje su bračni drugovi odgovorni u jednakim dijelovima osim ako nisu drugačije ugovorili stoga su žalbeni prigovori tužiteljice paušalni.

25. Ovdje valja naglasiti da svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

26. Prema tome ovdje tužiteljica pogrešno smatra da je sud povrijedio pravilo o teretu dokazivanja jer je tuženik dokazao da postoji dug odnosno minus na njegovom tekućem računu a koji je postojao za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice navodeći da se radilo o dugu koji proizlazi iz podmirenja njihovih tekućih potreba kućanstva, a što je sud pravilno cijenio kao logično i životno, prema tome na tužiteljici je teret dokazivanja da minus na tekućem računu tuženika nije utrošen za potrebe kućanstva njihove bračne zajednice.

27. Međutim žalbeni prigovori tužiteljice kojim tužiteljica osporava točku V pobijane presude kojom je sud odbio tužiteljicu sa iznosom od 677,05 EUR i pripadajućom kamatom na taj iznos, su osnovani jer se radi o dijelu tražbine tužiteljice koji je prestao prijebojem pa stoga nema mjesta odbijanju tog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice stoga je u tom dijelu valjalo ukinuti pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 369. ZPP-a.

28. Također ovdje tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na prebijeni dio njene tražbine i to za vremensko razdoblje od 26. svibnja 2017. do 25. travnja 2025. kada možemo govoriti da su se tražbine susrele, a s obzirom da je tužiteljica potraživala kamatu dok ovdje tuženik nije postavio prijebojni zahtjev u odnosu na kamatu pa je stoga u tom kontekstu tražbina tužiteljice starija pa je stoga u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

29. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je sud primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a temeljem koje je odlučio o troškovima parničnog postupka uzevši u obzir konačan uspjeh stranaka u ovom sporu te je od omjera tužiteljice koja je u većem omjeru uspjela u ovom sporu odbio omjer tuženika koji je u manjem opsegu uspio u ovom sporu.

30. Ovdje valja naglasiti da iako je presuda preinačena u određenom dijelu a koji se odnosi na kamate to nije utjecalo na odluku o troškovima parničnog postupka (čl. 154. t. 5. ZPP-a).

31. Žalbeni prigovor tužiteljice da sud nije uzeo u obzir dugotrajnost vođenja ovog postupka kod odmjeravanja troškova parničnog postupka nije osnovan a niti jasan, jer se troškovi postupka određuju prema radnjama koje su stranke poduzimale u određenom predmetu kroz vremensko razdoblje u kojem se vodio parnični postupak a što je sud uzeo u obzir kod odmjeravanja troškova parničnog postupka.

32. Također nije osnovan niti žalbeni prigovor tuženika da tužiteljica nema pravo na trošak parničnog postupka jer je zatražila besplatnu pravnu pomoć jer iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica zatražila besplatnu pravnu pomoć koja se odnosi na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi te je rješenjem o odobravanju pravne pomoći od 20. srpnja 2017. oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi (list 16 spisa).

33. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. čl. 369. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

34. S obzirom da tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

35. Također tužiteljica je odbijena s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka jer je uspjela samo u neznatnom dijelu u ovom žalbenom postupku. (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević