Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-341/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv optuženog CČ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 147. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18; u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja OČ od 12. rujna 2019., nakon održane rasprave dana 1. prosinca 2025.. na kojoj su bili prisutni privatni tužitelj OČ uz opunomoćenika Maria Sokača, odvjetnika iz Varaždina te optuženi CČ uz branitelja Franju Šebijana dana 8. prosinca 2025. objavio je, a 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i O rođ. Đ rođen **.**.1967. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju ekonomista, vlasnik obrta [obrt], prosječni mjesečni prihod oko 600,00 eura, oženjen, otac troje punoljetne djece, bez imovine, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

dana 14.06.2019.g. navečer, oko 21.30h, izašao na ulicu iz kuće na adresi [adresa] i nakon međusobnog verbalnog i fizičkog sukoba s OČ rekao OČ " Z ti mater jebem smrdljivu"

dakle, drugoga uvrijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - uvredom iz članka 147. stavak 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 147. stavka 1. KZ/11. optuženi ĐČ se

o s u đ u j e

NA NOVČANU KAZNU OD 30 (TRIDESET) DNEVNIH IZNOSA U VISINI

DNEVNOG IZNOSA OD 48,13 (ČETRDESET OSAM EURA I TRINAEST CENTI)

EURA ŠTO UKUPNO IZNOSI 1.443,90 (TISUĆU ČETIRISTO ČETRDESET TRI EURA DEVEDESET CENTI) EURA

III. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom CČ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se novčana kazna na koju je osuđen neće naplatiti ako optuženi CČ u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11. optuženi CČ je u slučaju opoziva uvjetne osude dužan novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

V. Na temelju članka 43. stavka 1. do 3. KZ/11. kada novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11. ista će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

VI. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12,145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje: ZKP/08)

optuženi CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i O rođ. Đ rođen **.**.1967. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju ekonomista, vlasnik obrta [obrt], prosječni mjesečni prihod oko 600,00 eura, oženjen, otac troje djece od koje je troje punoljetne djece, bez imovine, neosuđivan

oslobađa se optužbe

da bi

dana 14.06.2019.g. navečer, oko 21.30h, izašao na ulicu iz kuće na adresi [adresa], sa 2 psa i to njemačkim i belgijskim ovčarom u vlasništvu svojeg oca ZČ i zapriječio put tužitelju, koji je zajedno sa svojom suprugom CČČ šetao ulicom svoja dva psa na uzici, te najprije nahuškao svoje pse na njihove pa su ih isti počeli napadati i gristi a nakon toga počeo privatnom tužitelju prijetiti riječima: "Slušaj me, ovak (pokazujući pritom rukom kao da reže vrat) tebe i pese!!",

dakle, da bi drugom prijetio,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 1. KZ/11.

VII. U odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavka 1. KZ/11 trošak optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem, sukladno članku 149. stavak 3. ZKP/08 pada na teret privatnog tužitelja.

VIII. U odnosu na kazneno djelo iz članka 147. stavak 1. KZ/11, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 nalaže se optuženom CČ podmiriti troškove kaznenog naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime putnih i drugih troškova svjedoka u iznosu od 4,60 (četiri eura šezdeset centi) eura i troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke privatnog tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja, o kojim troškovima će sud sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08 donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj OČ podnio je ovome sudu privatnu tužbu 12. rujna 2019. protiv optuženog CČ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. KZ/11 te kaznenog djela iz članka 147. stavak 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

1.1. Presudom ovog suda broj K-343/2019-44 od 20. rujna 2024. optuženi CČ oslobođen je optužbe da bi počinio kaznena djela koja mu se privatnom tužbom stavljaju na teret. Županijski sud u Slavonskom Brodu rješenjem broj Kž-161/2025-3 od 14. srpnja 2025. ukinuo je presudu ovog suda broj K-343/2019-44 od 20. rujna 2024. te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljeni CČ je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se privatnom tužbom stavljaju na teret.

3. Sud je u dokaznom postupku sud je pročitao medicinsku dokumentaciju privatnog tužitelja OČ (povijest bolesti) od 1. srpnja 2019. (list 31 spisa), medicinsku dokumentaciju okrivljenog CČ (povijest bolesti) od 16. lipnja 2019. (list 30 spisa), dokumentaciju Veterinarske ambulante LUNA d.o.o. za kujicu B od 21. lipnja 2019. (list 32 spisa), iskaz svjedok CČČ (list 26- 27 spisa), izvršen je uvid u spis te je pročitan spis Općinskog suda u Varaždinu broj Pp J-1103/2019, pregledana je DVD snimka, iskaz privatnog tužitelja OČ od 12. rujna 2024. (list 72 spisa), iskaz svjedokinje BČ od 20. rujna 2024. (list 83-84 spisa), ispitan je optuženi CČ (list 11-12, 71 spisa) te je na kraju dokaznog postupka izvršen uvid u izvod iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženog CČ.

4. Među strankama nije sporno da je 14. lipnja 2019. u večernjim satima došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između privatnog tužitelja i optuženika.

4.1. Međutim sporno je je li optuženik izašao na ulicu sa dva psa i zapriječio put privatnom tužitelju te nahuškao svoje pse na pse privatnog tužitelja te nakon toga počeo prijetiti privatnom tužitelju riječima “"Slušaj me, ovak (pokazujući pritom rukom kao da reže vrat) tebe i pese!!", vrijeđati ga riječima: "Bok ti mater jebem smrdljivu", te je li se, nakon što se privatni tužitelj oglušio na njegove uvrede, optuženik unio u lice privatnom tužitelju, uhvatio ga za vrat i nekoliko ga puta udario u tijelo, nakon čega ga je privatni tužitelj u samoobrani udario kako bi od sebe otklonio napad.

5. Optuženi CČ je u svojoj obrani danoj na početku dokaznog postupka, na raspravi 9. travnja 2021. naveo da je inkriminiranog dana bio u posjetu ocu, da je oko 22,00 sata išao zatvoriti vrata od garaže te da je pritom zatvorio garažu no ne i ogradu (“lesu”). Garaža je od ograde (“lese”) udaljena oko 40 metara. Naveo je da su privatni tužitelj i njegova supruga prošli pokraj njega dok je on zatvarao garažu, mimoišli su se i nije bilo nikakvih sukoba. Primijetio je da gospođa snima s mobitelom dok su se mimoilazili. Nakon što su se mimoišli, privatni tužitelj i gospođa su došli do “lese”, gdje su se nalazili psi okrivljenikovog oca, koji su potom izašli iz dvorišta, no nisu napali pse privatnog tužitelja. Okrivljeni je naveo da je potom privatni tužitelj nogom udario jednog psa u vlasništvu oca okrivljenika te je zaprijetio okrivljeniku riječima “ubil bum tebe i ovoga tvojega” s time da je okrivljenik naglasio da se ne sjeća točnih riječi jer je bio udaljen oko 30 metara od mjesta gdje se nalazio privatni tužitelj. Nakon što je zatvorio garažu, okrivljeni je krenuo prema ogradi “lesi” te prema privatnom tužitelju i supruzi. Privatni tužitelj je tada dao uzicu i psa kojeg je držao supruzi te je krenuo prema okrivljeniku. Okrivljeni je pritom govorio da se ne želi tući, a privatni tužitelj ga je udario tako da se u kuću kod oca vratio sav krvav, zbog čega su nazvali policiju. Nadalje je naveo da je on privatnog tužitelja primio za vrat i odgurnuo ga leđima u kamenu škarpu uz cestu kako bi se oslobodio napada privatnog tužitelja. Pritom je supruga privatnog tužitelja govorila da što on (okrivljeni) hoće, da oni nemaju ništa protiv njega već protiv CČ (oca okrivljenika). Naveo je da se psi nisu međusobno grizli te da bi on vidio da su se grizli s obzirom na to da je cesta na tom dijelu ravna. Naveo je da nije prijetio privatnom tužitelju niti gestom rezanja vrata niti riječima, te da se ne sjeća je li privatnom tužitelju uputio riječi “bog ti mater jebem smrdljivu”. Na raspravi održanoj 12. rujna 2024. okrivljenik je dopunio svoju obranu te naveo da nije točno da je on pričekao privatnog tužitelja i njegovu suprugu kod garaže.

5.1. Prilikom pregledavanja DVD snimke iz spis Pp J-1103/2019 optuženik je izjavio da kod navedene snimke fali cijeli prvi dio snimke na kojem bi se vidjelo da je privatni tužitelj napao njega i udario ga 5-6 puta u glavu. Čuje se i glas od gospođe GČ koja govori "mir". Pojasnio je da su se on i privatni tužitelj i njegova supruga već mimoišli prije događaja sa snimke i on je tada vidio da gospođa snima te mu nije bilo jasno zašto. Naveo je da ih je on tada i pozdravio jer nije znao tko su. Događaj sa snimke se dogodio kada je išao do garaže, tada nije zatvorio lesu jer nije očekivao da bi itko mogao prolaziti ulicom. Dodao je da su njegovi psi očito nanjušili pse privatnog tužitelja i izašli su iz dvorišta, ali nisu napali pse privatnog tužitelja. Privatni tužitelj je tada napao njegovog psa, ritnuo ga je nogom.

5.2. U odnosu na osobu koja se na snimci čuje da kaže : "vi se ne srdite" optuženik je naveo da je on izgovorio te riječi, a što je potvrdio i privatni tužitelj. Nadalje, optuženi je naveo da se na snimci čuje njegov glas kada kaže "koji su koljači?" kao i riječi "zakaj ne bi svoje pese pustil?", "ko da se makne bog ti mater smrdljivu", "Sad me slušaj ovak tebe i pese, jebem ti mater smrdljivu". U odnosu na privatnog tužitelja, optuženi CČ naveo je da je privatni tužitelj tada bio sa 3 psa od kojih su 2 bili na povodcu, a 1 je bio pušten što se i čuje na snimci kad je gospođa rekla" Piko odi dođi", da je pas bio na povodcu ne bi ga trebala zvati. Naveo je da je točno da je on izgovorio ove riječi kako je iskazao, te je dodao da je to bilo nakon što je privatni tužitelj njega napao i lupio, pa sam je onda on psovao privatnom tužitelju. Nitko normalan ne bi rekao "hvala". Dodao je da bi se na prvom dijelu snimke koji je izrezan vidjelo da je privatni tužitelj njega prvi napao, da je on nakon toga pritisnuo privatnog tužitelja na kamenu ogradu i rekao "Neću se tući", te da se na snimci čuju događaji nakon toga. Dodao je da su privatni tužitelj i njegova supruga lagali da ih je čekao kod garaže. Dodao je da je i CČČ i sama rekla da ga je tada prvi puta vidjela i da ne zna tko je on, pa nije jasno zašto bi išao svoje pse huškati na osobe koje ne poznaje. Pojasnio je da se na snimci čuju riječi "gospođa nemojte se vi srdit", te da je to rekao gospođi nakon što je njen suprug (privatni tužitelj) njega fizički napao i nakon što ga je on potom na škarpi primirio i rekao "neću se tući".

6. Svjedokinja CČČ ispitana kao svjedok navela je okrivljenika ne poznaje, da ga je vidjela samo jednom te da ga ne bi niti prepoznala. Navela je da je spornog dana sa suprugom OČ vodila svoja dva psa u šetnju. Potom su na ulici ugledali okrivljenog CČ s dva psa, belgijskim i njemačkim ovčarom, psi nisu bili na uzici. Navela je da su ona i suprug htjeli proći, no nisu mogli jer im okrivljeni CČ to nije dozvoljavao već je stajao sa svoja dva psa koji su lajali. Potom je okrivljeni rekao njenom suprugu KČ “bog ti mater jebem smrdljivu, i tebi i pesima” te je povlačeći prstom preko vrata rekao OČ “tebe i tvoje pese”. Nakon što se njen suprug OČ oglušio na navedene prijetnje i govorio njoj da idu, okrivljenik im nije dao da prođu. Kada je okrivljenik vidio da se ona i njen suprug OČ ne udaljavaju, odnosno ne vraćaju kući, okrivljeni CČ krenuo je prema njenom suprugu OČ, primio ga objema rukama za vrat i udario ga nekoliko puta te ga pritisnuo uz kamenu ogradu kuće svog (okrivljenikovog) oca, od čega se njen suprug pokušao obraniti. Navela je da je ona dio cijele situacije i snimila. Nadalje, navela je da je ona na povodcu držala psa B dok je suprug držao na povodcu psa G. Navela je da je suprug OČ u jednom trenutku ispustio psa G s povodca. Nadalje, navela je da su psi od CČ trčali oko nje i pasa i lajali te da je tek drugog dana shvatila da je pas K zadobila ugriznu ranu. Navela je da su se psi od okrivljenika zaletavali u nju i pse i vraćali te da to nije trajalo dugo. Odgovarajući na pitanje punomoćnika privatnog tužitelja, navela je da ne zna je li dvorišna ograda kuće CČ bila otvorena jer ona i suprug nisu došli do ograde kuće. Na pitanje suda navela je da su se psi međusobno zaletavali jedni na druge, potom da su se Ptičekovi psi zaletavali na njene pse, te da nije vidjela da su se psi grizli, već da je uočila ranu na svom psu kada je došla kući. Na pitanje okrivljenika navela je da je ona čula pse i okrivljenika kako govori, da ona i OČ nisu pričali, da su njeni psi zalajali par puta nakon čega su počeli lajati psi okrivljenika. Dodala je da se cijeli događaj dogodio nekoliko metara od garaže te da je kamena “škarpa” (ograda) udaljena svega nekoliko metara od garaže.

7. Ispitan u svojstvu svjedoka, privatni tužitelj je naveo da ostaje kod svega navedenog u privatnoj tužbi te da se ne sjeća je li policija bila kod njega na dan spornog događaja ili dan kasnije, no misli da su bili taj dan. Naveo je da se ne može sjetiti je li policija pritom pregledavala snimku koju je snimila njegova supruga CČČ ali da je sve sigurno zabilježeno u policijskom zapisniku.

8. Svjedokinja BČ navela je da se sjeća da je policija intervenirala u situaciji kada je pas u vlasništvu oca okrivljenog CČ napao suprugu privatnog tužitelja te se sjeća da je policija intervenirala i kada su se privatni tužitelj i okrivljenik potukli te je policija izdala prijavu za remećenje javnog reda i mira obojci. Navela je da se sjeća da je kao policijska službenica koja je bila na navedenim intervencijama pogledala snimku koju je snimila supruga privatnog tužitelja te da sama snimka nije bila od utjecaja na sadržaj same prijave, da je na snimci bio mrak te da bi policija sigurno snimku upotrijebila kao dokaz da se na snimci nešto vidjelo. Navela je da je otac okrivljenika problematičan no da sam okrivljeni CČ nije problematičan te da s njim nikada nije imala problema. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje BČ kao istinit i uvjerljiv s obzirom na to da je ista svjedočila o svojim saznanjima o događaju, a koja saznanja ima kao policijska službenica koja je postupala po prijavi, te nije ni na koji način zainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka.

9. Iz povijesti bolesti za okrivljenog CČ od 16. lipnja 2019. proizlazi da je okrivljeni dva dana ranije (14. lipnja 2019.) zadobio ozljedu i to ekskorijacije na nosu i ispod donje vjeđe lijevoga oka i to kako se navodi “dobio je prstom po lijevom oku od druge osobe”.

10. Iz povijesti bolesti za privatnog tužitelja od 1. srpnja 2019. proizlazi da se privatni tužitelj javio na Odjel za psihijatriju Opće bolnice [adresa] zbog akutne reakcije na stres jer je “pretprošle srijede susjed verbalno napao njegovu trudnu suprugu te pustio na nju svoja dva psa” te “Nakon dva dana u zajedničkoj šetnji napao ih je i njihov sin, opet je pustio pse na njih, udario ga, u vrat”.

11. Iz dokumentacije Veterinarske ambulante LUNA d.o.o. izdane 21. lipnja 2019. proizlazi da je CČČ **.**.2019. dovela na pregled svog psa B te da je pas ispod koljena imao više sitnih lezija i podljeva, što odgovara ugrizu drugog psa te da su rane suhe i stare jedan dan.

12. Uvidom u spis Općinskog suda u Varaždinu broj Pp J-1103/2019 proizlazi da je 30. srpnja 2019. podnesen optužni prijedlog protiv CČ i OČ zbog narušavanja javnog reda i mira. Dana 13. kolovoza 2019. izdan je prekršajni nalog protiv ovdje okrivljenog CČ i ovdje privatnog tužitelja RČ. Presudom Pp J-1103/2019-22 OČ oslobođen je optužbi da bi počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok je CČ presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-99/2023 od 18. siječnja 2023. oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

13. Sud prihvaća dokumentaciju pod točkama 9. do 12. obrazloženja kao istinitu s obzirom da je izdana od ovlaštenih osoba, a niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost dokumentacije.

14. Nakon analize provedenih dokaza, ovaj sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je optuženi CČ počinio kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. KZ/11 na štetu privatnog tužitelja OČ te ga za isto osudio, dok nije našao nedvojbeno utvrđenim da bi optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11 na štetu privatnog tužitelja OČ slijedom čega ga je oslobodio optužbe za navedeno kazneno djelo.

15. Naime pregledom DVD snimke nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi CČ inkriminiranog dana izgovorio privatnom tužitelju OČ inkriminirane riječi " Z ti mater jebem smrdilju". Naime prilikom preslušavanja navedene snimke i sam optuženik je priznao da je izgovorio navedene riječi nakon fizičkog sukoba s privatnim tužitelje, koji sukob je inicirao privatni tužitelj i njegova supruga, a koji su, sudeći prema iskazima privatnog tužitelja i CČČ bili negativno fokusirani na oca optuženika i njegove pse s obzirom na to da su imali u prošlosti problema s navedenim psima jer su dolazili u sukob s psima privatnog tužitelja.

16. U odnosu na inkriminirano kazneno djelo uvrede, vrijedi naglasiti da se uvreda može počiniti izricanjem negativnog vrijednosnog suda o nekoj osobi. Vrijednosni sud je osobna i subjektivna tvrdnja kojom nešto označujemo kao dobro ili loše, pozitivno ili negativno. Vrijednosni sud kao način počinjenja uvrede redovito će biti neka nedolična izjava koja nekog označava negativno, loše, podrugljivo. Iznošenje takvog subjektivnog stava o svojstvu nekog drugog nije podložno objektivnoj provjeri.

16.1. Sud zaključuje da su riječi optuženika koji je izgovorio privatni tužitelj " Z ti mater jebem smrdljivu" negativni vrijednosni sud koji privatnog tužitelja nedvojbeno označavaju negativno, loše, podrugljivo, prema shvaćanju šire sredine u kojoj žive i djeluju privatni tužitelj i optuženik, odnosno da predstavljaju uvredljivi sadržaj.

17. Kako je uvreda djelo koje može biti počinjeno s namjerom, sud zaključuje da je optuženik izricanjem navedenih riječi htio uvrijediti privatnog tužitelja s kojim je ušao u sukob navedenog dana te je ocjena suda da je optuženik pritom postupao s namjerom da uvrijedi privatnog tužitelja.

18. Ubrojivost i svijest o protupravnosti pritom ničime nisu dovedeni u pitanje.

19. Budući da je, dakle, provedenim postupkom nedvojbeno utvrđeno da je optuženi CČ ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv časti i ugleda- uvreda, opisano i kažnjivo po članku 147. stavku 1. KZ/11, sud ga za navedeno djelo proglasio krivim i kaznio.

20. Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud je, u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11. Kao olakotno sud je uzeo u obzir da je optuženi CČ kazneno neosuđivan, obiteljski čovjek i otac troje djece o kojima brine dok otegotne okolnosti sud nije našao.

21. Imajući u vidu navedeno, sud je optuženika za kazneno djelo iz čl. 147. stavak 1. KZ/11, osudio na novčanu kaznu od 30 dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od 48,13 eura što ukupno iznosi 1.443,90 eura, nakon čega je optuženiku sukladno članku 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena novčana kazna neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići i bez naplate novčane kazne zbog čega je izrekao uvjetnu osudu, smatrajući da se izrečenom novčanom kaznu uz uvjetnu osudu može postići svrha kažnjavanja, te da će izrečena kazna u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće više ne vrši ista, a niti istovrsna kaznena djela, te kao imperativ specijalne i generalne prevencije.

21.1. Visinu dnevnog iznosa u kojima se izriče novčana kazna (kojom prilikom sud mora uzeti u obzir prihode počinitelja, imovinu i prosječne troškove nužne za uzdržavanje počinitelja i njegove obitelji) sud je utvrdio sukladno članku 42. stavak 1. i 5. KZ/11. Sud je optuženiku uzeo u obzir jedan dnevni dohodak, plaćanje mjesečnih režija, trošenje za hranu, smatrajući tako da jedan dnevni iznos za optuženika iznosi 48,13 eura sukladno utvrđenoj visini dnevnog iskaza sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-78/2025 od 30. rujna 2025. kojim je utvrđeno da prosječni dnevni dohodak u Republici Hrvatskoj iznosi 48,13 eura , sve to na temelju slobodne procjene, nalazeći da bi utvrđivanje ovih okolnosti koje se odnose na visinu prihoda optuženika i prosječne troškove nužne za uzdržavanje njega i njegove obitelji, bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama, pa i sa odugovlačenjem postupka.

22. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11 sud nije našao dokazanim da bi okrivljeni CČ inkriminiranog dana izašao na ulicu iz kuće na adresi [adresa], sa 2 psa i to njemačkim i belgijskim ovčarom u vlasništvu svojeg oca ZČ i zapriječio put tužitelju, koji je zajedno sa svojom suprugom CČČ šetao ulicom svoja dva psa na uzici pa su ih isti počeli napadati i gristi. Naime, optuženik je u svom iskazu naveo da je išao zatvo riti vrata od garaže koja se nalazi uz kuću gdje živi optuženikov otac. Također je naveo da pritom nije zatvorio ogradu (lesu) te da su psi izašli kroz otvorenu ogradu na ulicu. Nadalje, izjavio je da ne poznaje privatnog tužitelja OČ nit i suprugu privatnog tužitelja CČČ. Sud je iskaz privatnog tužitelja u tom dijelu ocijenio uvjerljivim i životnim jer i svjedokinja CČČ potvrđuje navode optuženika da se privatni tužitelj, svjedokinja i optuženi CČ ne poznaju od ranije, stoga nije niti životno niti logično da bi netko išao namjerno nahuškati svoje pse i zapriječiti put nepoznatim osobama, tim više što niti iz iskaza optuženika ne proizlazi da bi se optuženik i privatni tužitelj i supruga privatnog tužitelja prvo posvađali, pa onda da bi optuženik nahuškao pse na njih i zapriječio im put. Isto tako, iz preslušane DVD snimke ne proizlazi da bi optuženi CČ prvi uspostavio kontakt s privatnim tužiteljem i njegovom suprugom, niti da bi im priječio put ili huškao pse, već upravo suprotno, na snimci se čuje svjedokinja CČČ kako govori povišenim tonovima bez da joj se itko u početku obraća. Nadalje, ničim nije dokazano da bi psi optuženika napali i grizli pse privatnog tužitelja, a što potvrđuje i svjedokinja CČČ koja navodi da nije vidjela da su se psi grizli. Iako iz dokumentacije Veterinarske ambulante LUNA d.o.o. izdane 21. lipnja 2019. proizlazi da je CČČ **.**.2019. dovela na pregled svog psa B te da je pas ispod koljena imao više sitnih lezija i podljeva, što odgovara ugrizu drugog psa te da su rane suhe i stare jedan dan, nije moguće nedvojbeno utvrditi da su te lezije psu R nanijeli psi okrivljenog CČ. Navedeno nije vidljivo niti na DVD snimci, a iskazi optuženika i svjedokinje CČČ u tom dijelu su suglasni jer oboje navode da nisu vidjeli da bi se psi grizli.

22.1. Nadalje, sud nije našao dokazanim niti da bi optuženi CČ prijetio privatnom tužitelju rezanjem vrata kako se to navodi u privatnoj tužbi. Iako je nedvojbeno dokazano da je optuženik psovao privatnog tužitelja i uvrijedio ga, ničime nije dokazano da bi mu prijetio. Naime, optuženi CČ i privatni tužitelj LČ ne spore da je došlo do fizičkog i verbalnog okršaja među njima, a što proizlazi iz spisa Općinskog suda u Varaždinu broj Pp J-1103/2019 s obzirom na to da je 30. srpnja 2019. podnesen optužni prijedlog protiv CČ i OČ zbog narušavanja javnog reda i mira. Međutim iz DVD snimke nije vidljivo da bi optuženik fizički napao privatnog tužitelja, dok iz obrane optuženika, a kojoj obrani je ovaj sud povjerovao proizlazi da je privatni tužitelj napao optuženika, a iz povijesti bolesti za optuženika od 16. lipnja 2019. proizlazi da je optuženik zadobio ozljede nosa i donje vjeđe. Pritom sud ponovo naglašava činjenicu da optuženik ranije nije poznavao privatnog tužitelja niti njegovu suprugu, a ni oni nisu poznavali optuženika, štoviše svjedokinja CČČ je navela da ga ne bi prepoznala da ga vidi, stoga nije životno niti logično da bi optuženi MČ, bez ikakvog povoda fizički napao nepoznate ljude koji šeću ulicom. Tim više što iz iskaza svjedokinje BČ, a koji iskaz je sud cijenio kao objektivan, istinit i vjerodostojan, proizlazi da poznaje optuženog CČ dulje vrijeme te da optuženik nije problematičan te da s njim nikada nije imala problema. Pritom sud nije cijenio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje CČČ jer je nelogičan i neuvjerljiv. Naime iz iskaza proizlazi da bi optuženi CČ bez razloga prvo vrijeđao nepoznate ljude, a potom ih i fizički napao. Pritom svjedokinja navodi da ne poznaje optuženika, no poznaje pse koji su u vlasništvu oca optuženika i naziva iz "Ptičekovim psima" pa je za pretpostaviti da je svjedokinja CČČ, prilikom započinjana snimanja, pretpostavila da se na cesti nalazi otac optuženika te potom počela prigovarati kako " CČ" opet pušta pse na njih, s obzirom na situaciju koja se odvila par dana ranijem, a kako to proizlazi i iz Povijesti bolesti za privatnog tužitelja gdje se navodi da je " susjed verbalno napao njegovu trudnu suprugu te pustio na nju svoja dva psa”.

22.2. Sud nije našao dokazanim niti da bi se prvo optuženi CČ unio u lice privatnom tužitelju, uhvatio ga za vrat i nekoliko ga puta udario u tijelo, a da se potom privatni tužitelj branio kako je to navedeno u privatnoj tužbi i kako je svjedočila CČČ. Naime optuženik navedenu situaciju opisuje na dijametralno suprotan način, pa tako on navodi da je privatni tužitelj prvo njega udario, pa da je on potom privatnog tužitelja primio za vrat i odgurnuo ga leđima u kamenu škarpu uz cestu kako bi se oslobodio napada privatnog tužitelja. Optuženik dodaje da se zbog tog napada kuću kod oca vratio sav krvav. U spisu predmeta ne postoji podatak je li privatni tužitelj zadobio kakve ozljede, no iz povijesti bolesti za optuženika proizlazi da je on zadobio ozljedu i to ekskorijacije na nosu i ispod donje vjeđe lijevoga oka i to kako se navodi “dobio je prstom po lijevom oku od druge osobe”. Naime, nesporno je da je došlo do fizičkog obračuna optuženika i privatnog tužitelja, no u spisu ne postoje podaci niti dokazi na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi tko je prvi započeo napad, te je u ovom slučaju sudu uvjerljiviji i logičniji iskaz optuženika da je on prvi napadnut od strane privatnog tužitelja, a sve imajući u vidu da se optuženik i privatni tužitelj od ranije ne poznaju no privatni tužitelj je u sukobu s ocem optuženika te gaji prema njemu negativne osjećaje koje je očito preslikao na optuženika, iako za to nije imao opravdani razlog. Pritom je svjedokinja CČČ osobno zainteresirana za ishod ovog postupka s obzirom na to da je ista očito u sukobu s ocem optuženika.

23. S obzirom na sve navedeno, sud nije nedvojbeno utvrdio da bi optuženi CČ počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11 stoga je valjalo je primijeniti načelo in dubio pro reo koje govori da u slučaju sumnje treba presuditi u korist optuženika.

24. Slijedom svega navedenoga, budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi nedvojbeno dokazanim da bi optuženi CČ počinio kazneno djelo prijetnje na način kako ga se to tereti optužnicom sud ga je sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

25. S obzirom na to da je optuženi CČ oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11 sud je temeljem članka 149. stavka 3. ZKP/08 odlučio da u odnosu na navedeno kazneno djelo trošak optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret privatnog tužitelja OČ, dok će o visini troškova biti doneseno posebno rješenje.

26. U odnosu na kazneno djelo iz članka 147. stavka 1. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim, sud je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. optuženom CČ naložio plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura te troškove svjedoka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 4,60 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke privatnog tužitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja, o kojim troškovima će sud sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08 donijeti posebno rješenje, time da su troškovi odmjereni sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju optuženika.

U Varaždinu 1. prosinca 2025.

Sudac

Matea Bulka

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Privatni tužitelj, OČ, [adresa]

2. punomoćnik privatnog tužitelja, Mario Sokač, odvjetnik u Varaždinu

3. optuženi CČ, [adresa]

4. Branitelj optuženika, Franjo Šebijan, odvjetnik u Varaždinu

5. U spis