REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1576/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. (OIB:92963223473) iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3113/2024-62 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 01. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća dok se u preostalom dijelu odbija kao neosnovana žalba tuženika pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3113/2024-62 od 12. lipnja 2025.

- potvrđuje u st. I. izreke, u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 12.507,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 5,21 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 14,27 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 39,18 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 5,11 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 56,80 eura od 18.siječnja 2016. do isplate,

- 62,80 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 43,62 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 47,33 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 49,45 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 41,32 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 44,94 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 33,68 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 43,22 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 35,17 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 41,22 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 38,40 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 55,67 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 65,86 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 63,69 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 75,00 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 91,66 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 99,04 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 124,91 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 116,38 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 155,25 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 133,21 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 140,86 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 166,77 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 180,26 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 157,33 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 172,78 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 160,82 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 186,21 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 232,36 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 257,52 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 318,62 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 241,92 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 219,82 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 217,81 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 219,99 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 243,54 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 249,72 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 247,33 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 241,84 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 245,09 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 251,44 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 243,95 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 244,09 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 227,14 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 239,02 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 246,44 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 242,72 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 242,44 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 228,11 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 232,49 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 246,63 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 227,14 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 229,80 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 234,32 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 238,39 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 239,82 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 242,49 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 249,90 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 251,41 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 252,04 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 251,85 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 251,85 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 251,85 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 251,85 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 251,85 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 251,85 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 251,85 eura od 18. siječnja 2016. do isplate,

- 251,85 eura od 18. siječnja 2016. do isplate, sve u roku od 15 dana.

- potvrđuje u st. II. izreke, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.179,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate.

- preinačuje u st. I. izreke, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 4.979,01 eura (povrh 12.507,56 eura do 17.486,57 eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 18. siječnja 2016. do isplate, te se za taj iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

- preinačuje u st. II. izreke, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 7.705,06 eura (povrh 1.179,13 eura do 8.884,19 eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 10. siječnja 2025. do isplate, te se za taj iznos tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Preinačuje se i odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske presude (st. IV., V. i VI. izreke) pa se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.230,54 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu u iznosu od 4.353,36 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 523,88 eura, u roku 15 dana dok se u preostalom dijelu u iznosu od 567,53 eura odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.486,57 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 18. siječnja 2016. na iznos od 5,21 euro do isplate do zaključno 4.979,01 eura od 18. siječnja 2016. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. II., da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.884,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. III., da se odbija ostatak tužbenog zahtjeva, odnosno zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 8.884,19 eura tekućim od 19. siječnja 2016. do 09. siječnja 2025., kao neosnovan;

-u st. IV., da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.583,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. V., da se odbija ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnih troška preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan;

-u st. VI., da se odbija tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova, sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom presudu u st. I., st. II., st. IV. i VI. pobija tuženik putem svojih punomoćnika iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava i odluku o troškovima postupka.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se "preinači prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka prema njegovu troškovniku", odnosno podredno da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine "te predmet vrati na ponovno suđenje s odgovarajućim uputama".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu se s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati iznos od 26.370,76 eura uvećano za zatezne kamate, a sve temeljem Ugovora o namjenskom kreditu broj 3212250435-15/08 od 30. siječnja 2008. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i Geoprojekt d.o.o. kao založnog dužnika te tuženika kao davatelja kredita koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba 11. veljače 2008. pod brojem OV-4235/08 te Dodatka Ugovora o kreditu od 18. siječnja 2016. solemniziranog kod javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba 22. siječnja 2016. pod brojem OV-717/16.

8. Predmetna pravna stvar je drugi put u žalbenom postupku. Rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-226/2024 od 08. travnja 2024. prihvaćena je tuženikova žalba i ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te je riješeno da se ostavlja o troškovima žalbenog dijela postupka odlučiti u konačnoj odluci.

8.1. "Sada" se prihvaća zahtjev tužitelja u iznosu od 26.370,76 eura.

9. Nesporne i nedvojbeno utvrđene činjenice u ovom postupku su slijedeće:

-da je 30. siječnja 2008. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i Geoprojekt d.o.o. kao založnog dužnika te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor o namjenskom kreditu (dalje Ugovor) slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 137.300,00 švicarskih franaka na rok otplate od 15 godina;

-da je čl. 2. Ugovora tužitelj se obvezao isplatiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,95% godišnje, te da je namjena kredita (čl. 6.) bila kupnja stana;

-da je čl. 7. ugovoreno da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.082,20 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a važeće za CHF na dan plaćanja pri čemu iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja tog Ugovora o kreditu, da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika tužitelj pristaje da tuženik povisi i snizi iznos navedenog anuiteta i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete;

-da su stranke dana 18. siječnja 2016. (solemniziran 22. siječnja 2016.) sklopile Dodatak Ugovora o kreditu (dalje Dodatak) temeljem odredaba Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – dalje ZID ZPK/15) i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u eurima prema kojem proizlazi nedospjela glavnica na dan 30. rujan 2015. u iznosu od 59.141,50 eura te na taj isti dan pretplata u iznosu od 63.455,23 kuna;

-da nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika jer da pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke tj. od 14. lipnja 2014., a tužba je u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019.,

10. U ovom postupku dakle nije sporno da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima te da je tijekom otplate kredita u razdoblju od travnja 2008. do rujna 2015. došlo do povećanja redovnih kamata u rasponu od 4,95%, 5,60%, 6,10%, 5,85%, 5,30%, 5,05% i 3,23% godišnje kao i do znatnog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na početni (4,536797) uslijed čega je i došlo do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta koji je prema glavnom dugu i početnoj stopi redovnih kamata iznosio 1.082,20 CHF.

11. Sporno je i nadalje prema žalbenim navodima tuženika, prvenstveno ima li tužitelj uopće pravo na restituciju nakon sklapanja Dodatka; podredno radi li se o ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu; visina iznosa utvrđenih nalazom i mišljenjem financijskog vještaka; da li je nastupila zastara potraživanja.

12. Iz nalaza i mišljenja (kao i njegove dopune) stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića utvrđeno je da je pod pretpostavkom (ako se uzmu u obzir iznosi koje je tužitelj više platio) da se u cijelom razdoblju otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini koja je bila poznata na dan sklapanja Ugovora, da je tužitelj do konverzije kredita više uplatio iznos od 1.899,81 eura. Pod pretpostavkom (samo pozitivni iznosi) da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita da je tužitelj na ime tečajnih razlika više uplatio 12.507,56 eura. Stvarna preostala neotplaćena glavnica po početno ugovorenim uvjetima uzimajući u obzir ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope iznosila je 54.928,42 eura tj. niže je za 4.979,01 eura od one koju je utvrdio tuženik konverzijom.

12.1. Nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlike po navedenim osnovama za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015. kao i nakon uračunavanja efekata konverzije preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 11.384,47 eura koji se iznos u cijelosti odnosi na glavnicu. Zatezne kamate na više plaćene razlike anuiteta iznose 1.179,13 eura (8.884,19 kuna).

13. Prvostupanjski je sud pozivom na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se radi o formalnom i unaprijed pripremljenom Ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i o kojim odredbama nije sa tuženikom pregovarao pa je primjenom čl. 502.c ZPP-a zaključio da se radi o ništetnim odredbama. Nadalje, da je tuženik bio svjestan rizika koji nosi švicarski franak o kojem nije na adekvatan način informirao tužitelja, odnosno da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF neusporedivo veći u odnosu na isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro. Isto tako da tužitelj nije u cijelosti informiran o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke koja je utemeljena na potpunoj obavijesti. Tuženik nije prilikom sklapanja Ugovora postupao savjesno i pošteno posljedica kojega je i ugovaranje navedenih spornih odredbi koje su uzrokovale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

14. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03) te na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i dr.) posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje - ZOO).

15. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koje je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pred Visokim trgovačkim sudom dana 13. lipnja 2014., odnosno u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018. počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 10. lipnja 2019.

16. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i iznio valjane razloge o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji su sadržani u navedenom Ugovoru kada je zaključio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i kada je uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a temeljio svoju odluku na pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rvt- 249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.

17. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96, čl. 99. i čl. 102. ZZP-a iz 2007. godine.

18. U odnosu na Dodatak koji je sklopljen 18. siječnja 2016. valja reći da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

19. Naime, odredbama ZID ZPK/15 nije propisan način rješavana posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Odredba čl. 19.b ZID ZPK/15 propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u euro podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Sklapanje navedenog Dodatka ima svrhu potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Isto tako ni pravilima po kojima se vrši konvertiranje kredita (sadržanim u odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15), a ni nekim drugim odredbama navedenog Zakona pa niti iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi, odnosno nije uređeno pitanje rješavanja pretplaćenog u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti CHF tj. nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi kako one o promjenjivoj stopi ugovorene kamate tako i one o valutnoj klauzuli.

19.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika sklapanjem navedenog Dodatka nisu otklonjene pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu pa tužitelj zbog sklapanja takvog Dodatka ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namiren iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro. Isto tako treba imati u vidu i da korisnik kredita, odnosno tužitelj se niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u valuti CHF.

20. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se upućuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odnosno da je odluka suda prvog stupnja protivna navedenom shvaćanju valja reći da to nije osnovano. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli. Stoga prema tom shvaćanju nije isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po navedenim odredbama zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita već samo da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

20.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da su tužitelj i tuženik u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja.

21. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo u pogledu zastare jer tuženikov prigovor nije osnovan budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.), a tužba je podnesena 10. lipnja 2019., dakle unutar općega zastarnog roka koji prema čl. 225. ZOO-a iznosi pet godina. Navedeno se odnosi i na preinačeni dio zahtjeva jer nije, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud, tužitelj nije istaknuo drugi (novi) tužbeni zahtjev već se radi o zahtjevu iz iste činjenične osnove nakon provedenog financijskog vještačenja.

22. Prvostupanjska odluka međutim unatoč svemu navedenom nije pravilna u odnosu na visinu priznatog zahtjeva tužitelju jer zahtjev tužitelja nije osnovan u dijelu u kojem se zahtijeva isplata na ime razlike glavnice od 4.979,01 eura sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2016. Naime razlika glavnice je posljedica konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju. Priznata glavnica utvrđena je navedenim Dodatkom i o njoj su se ugovorne strane međusobno suglasile i nije bila predmetom ispitivanja u tzv. kolektivnom sporu potrošača pa nije ni bila obuhvaćena razlogom ništetnosti niti je to tužitelj tijekom postupka dokazao.

22.1. U tom je dijelu (za navedeni iznos) stoga zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

23. Nadalje tužitelju je dosuđen iznos od 8.884,19 eura koji se odnosi na zatezne kamate na više plaćene razlike anuiteta sve obračunato od dana plaćanja do 30. rujna 2015. tj do dana konverzije. Po ocijeni ovog suda tužitelj ima pravo na navedenu zateznu kamatu kako je to obračunato u nalazu i mišljenju vještaka međutim tuženik u žalbi ispravno navodi da se ne radi o iznosu u eurima već u kunama. Dakle iz nalaz i mišljenja vještaka proizlazi da zatezna kamata na razlike anuiteta (stranica 330 spisa) iznosi 8.884,19 kuna, a ne eura - jer navedeni iznos u eurima iznosi 1.179,13 eura.

23.1. Stoga je zahtjev tužitelja valjalo prema navedenom odbiti za iznos od 7.705,06 eura (8.884,19 eura – 1.179,13 eura).

24. Odluka o tijeku zateznih kamata je pravilna jer prema okolnostima konkretnog slučaja proizlazi da je tuženik kao trgovac nepošteni stjecatelj pa je u obvezi isplatiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

25. Zbog djelomičnog prihvaćanja žalbe tuženika došlo je do promjene u uspjehu stranaka u postupku pa je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a . Uspjeh tužitelja „sada“ iznosi 52% kada se uzme da je tužitelj uspio sa osnovom zahtjeva u cijelosti, a da je s visinom uspio djelomično sve primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Sud prvog stupnja je pravilno tužitelju priznao troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe te zastupanje na pet ročišta (Tbr. 9. t. 1.), odnosno za ročište od 09. travnja 2025. (Tbr. 9. t. 5.). U odnosu na priznate troškove za sastav podnesaka djelomično je pravilno primijenjena Odvjetnička tarifa. Naime tužitelju je valjalo priznati trošak za sastav četiri podneska i to od 03. listopada 2019., 16. rujna 2020., 07. veljače 2024. te 10. siječnja 2025. prema Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife dok mu je za sastav podnesaka od 03. veljače 2020., 05. veljače 2020 te 20. listopada 2020. valjalo priznati trošak prema Tbr. 8. t. 4. Odvjetničke tarife. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu od 10. lipnja 2019. i presudu od 25. ožujka 2021. jer tada potrošači još nisu bili oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi u ovakvim predmetima (ZID Zakona o sudskih pristojbama koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023.). Stoga, mu pripada trošak sudske pristojbe na tužbu (53,09 eura) i presudu (240,36 eura). Tužitelju bi tako pripao trošak postupka u iznosu od 6.562,50 eura kojem iznosu valja pridodati i trošak sudskih pristojbi što daje iznos od 6.855,95 eura.

25.1. Ovaj iznos umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 52%, pa tužitelju pripada trošak postupka u iznosu od 4.230,54 eura. Pri tome troškovi financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 665,45 eura tužitelju su priznati u cijelosti jer su isti bili potrebni bez obzira na uspjeh u sporu. Stoga je u preostalom dijelu do priznatih 8.583,90 eura, odnosno za iznos od 4.353,36 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova valjalo odbiti kao neosnovan.

25.2. Vezano za žalbeni navod kojim se osporava primjena Odvjetničke tarife ("Narodne novine" broj 138/2023.), valja reći da iz sadržaja Tbr. 52. proizlazi da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (st. 1.), vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (st. 2.), a kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (st. 3.). U predmetnom slučaju 12. lipnja 2025. za sve radnje u postupku.

26. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti prvostupanjsku odluke te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

27. Tuženiku je valjalo razmjerno (48%) priznati i trošak žalbenog dijela postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe + PDV-e (prema Tbr.10. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke tarife) te trošak uplaćene sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 523,88 eura dok je u preostalom zatraženom dijelu do 1.091,41 eura, odnosno za 567,53 eura njegov zahtjev valjalo odbiti (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

U Puli - Pola 01. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus

.