REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1556/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Virne Sarvan kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. (OIB: 23057039320) iz Rijeke, Jadranski trg 3A, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-376/2023-35 od 30. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 01. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i potvrđuje se u pobijanom dijelu presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-376/2023-35 od 30. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.069,07 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 02. studenog 2008. na iznos od 5,10 eura do isplate pa do zaključno 02. rujna 2015. na iznos od 88,16 eura do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. II., da se utvrđuje postojanje potraživanja tuženika prema tužitelju u iznosu od 563,78 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 02. listopada 2005. na iznos od 0,89 eura do isplate do pa do zaključno 02. studenog 2009. do isplate na iznos od 0,84 eura do isplate;

-u st. III., da se prebijaju potraživanja utvrđena pod st. I. i st. II. izreke prvostupanjske odluke i tuženiku se nalaže da tužitelju isplati iznos od 4.505,29 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 01. ožujka 2011. na iznos od 4,26 eura do zaključno 01. rujna 2015. na iznos od 88,16 eura, sve do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. IV., da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 417,65 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom;

-u st. V., da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 da tužitelju ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.734,30 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.";

-u st. VI., da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 30. rujna 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika pobijajući istu u st. I., III. i VI. iz svih žalbenih razloga. Najprije smatra kako zbog postojanja nekih okolnosti nastaje potreba za ocjenu subjektivne i objektivne nepristranosti suda u ovom konkretnom postupku, a to su okolnosti ima li sudac ili njemu bliska osoba, ili je on imao, kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u švicarskim francima (bez obzira je li to kod tuženika ili kod drugih banaka) i zastupa li bliska osoba suca ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna strana), zbog čega treba razmotriti postoji li okolnosti za izuzeće uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda. Isto tako, kako supruga suca koji je donio pobijanu odluku, ima kredit kod tuženika u CHF valuti neovisno što nije pokrenula postupak – predstavlja razlog za izuzeće. Kako je rješenjem od 01. listopada 2024. odbijen zahtjev za izuzeće suca ulaže se žalba jer protiv istog nije bila dopuštena posebna žalba. Ističe da se status potrošača ne presumira, da sud nije utvrdio, a ni obrazložio zašto tužitelja smatra potrošačem.

2.1. Smatra kako tužitelj više nema pravo na bilo kakvo obeštećenje jer je provedena konverzija kredita koju je tužitelj prihvatio, pozivajući se i na rješenje doneseno u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Gos- 1/2019. I dalje smatra kako nisu ništetne ni odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima koja je odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) pa je isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti. Ostaje i kod prigovora zastare te pobija odluku o početku tijeku zateznih kamata a ističe i nemogućnost primjene čl. 241. ZOO-a. Osporava i odluku o troškovima postupka posebno navodeći da je sud prvog stupnja utvrdio vrijednost boda od 2,00 eura, a pri tome nije uzeo u obzir koja je vrijednost boda bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake radnje, odnosno primijenjena je nova Odvjetnička tarifa i za radnje koje su poduzete prije nego što je ista stupila na snagu. Posebno ističe da je tužitelju pogrešno dosuđen trošak za sastav podneska od 12. rujna 2025. prema Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife umjesto prema Tbr. 8. t. 4. Odvjetničke tarife kao i da je odluka o troškovima zbog djelomičnog uspjeha tužitelja u sporu trebala donijeti primjenom čl. st. 2. čl. 154. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači "i tužbene zahtjeve tužitelja odbije", odnosno podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava

– te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

6.1. Isto tako ne postoje razlozi za isključenje iz suđenja (čl. 71. t. 1. do t. 6. ZPP-a) kao ni okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost sudaca kao predsjednika i članova drugostupanjskog vijeća (čl. 71. t. 7. ZPP-a). Nadalje nisu osnovani ni navodi koji se odnose na izuzeće uređujućeg suca prvostupanjskog suda pa je pravilno rješenjem od 01. listopada 2024. odbijen zahtjev tuženika za njegovim izuzećem. Razlozi koje navodi tuženik ni po ocjeni ovog suda ne dovode u sumnju nepristranost tog suca. Odluka na koju se poziva tuženik u svojoj žalbi (Gž-1015/2023, Županijskog suda u Velikoj Gorici) ne može se primijeniti u ovom slučaju jer se radi o kreditu koji je podigla supruga uređujućeg suca, a ne sam sudac.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu se s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli isplati iznos od 5.069,07 eura uvećano za zatezne kamate te iznos od 2.734,30 eura s osnova razlike glavnice, a sve temeljem Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102609748 od 09. rujna 2005. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i KČ kao sudužnika i ČČ kao založnog dužnika te tuženika kao davatelja kredita koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz [adresa] 09. rujna 2005. pod brojem OU-410/05 te Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu od 13. siječnja 2016.

8. Nesporne i nedvojbeno utvrđene činjenice u ovom postupku su slijedeće:

-da je 09. rujna 2005. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i KČ kao sudužnika i ČČ kao založnog dužnika te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102609748 slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 70.200,00 CHF na rok otplate od 240 mjeseci;

-da je čl. 7. ugovoreno da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu, povrat svih obveza po Ugovoru obračunava se po srednjem tečaju banke na dan odobrenja žiro računa banke;

-da je čl. 8. Ugovora tužitelj se obvezao platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva (sukladno važećim odlukama tuženika) i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,5% godišnje, te se obračunava primjenom direktne metode. Namjena kredita (čl. 3.) bila je kupnja nekretnine;

-da su stranke dana 13. siječnja 2016. sklopile Aneks br. 1 Ugovora o kreditu (dalje Aneks br. 1) temeljem odredaba Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 dalje ZID ZPK/15) i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u eurima prema kojem proizlazi neotplaćena glavnica na dan 30. rujan 2015. u iznosu od 29.840,55 eura u kunskoj protuvrijednosti, te da je korisnik kredita manje uplatio iznos od 612,30 eura u kunskoj protuvrijednosti, odnosno da banka ima ukupno potraživanje u iznosu od 29.701,92 eura u kunskoj protuvrijednosti koji iznos sklapanjem Aneksa br. 1 predstavlja nedospjelu glavnicu;

-da je osnovan prigovor prijeboja postavljen po tuženiku u visini od 563,78 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama jer je za taj iznos tečaj bio manji od početnog, odnosno radi se o tzv. negativnim razlikama;

-da razlika u glavnici od one navedene u Aneksu br. 1. od one koja bi se izračunala da se do dana konverzije primjenjivala početna kamatne stopa i početni tečaj za CHF iznosi 2.734,30 eura.

9. Nesporno je i da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima te da je tijekom otplate kredita u razdoblju od studenog 2005. do veljače 2014. došlo do povećanja redovnih kamata u rasponu od 4,50%, 5,05%, 5,40%, 5,15%, 4,85%, 4,50% i 3,23% godišnje kao i do znatnog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na početni (4,802200) uslijed čega je i došlo do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta koji je prema glavnom dugu i početnoj stopi redovnih kamata iznosio 444,12 CHF.

10. Sporno je i nadalje prema žalbenim navodima tuženika, prvenstveno ima li tužitelj uopće pravo na restituciju nakon sklapanja Aneksa br. 1; podredno radi li se o ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu; da li je nastupila zastara potraživanja; da li tužitelj ima svojstvo potrošača.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Slađane Srnec, mag. oec. utvrđeno je kako preplata tečaja, dakle pozitivne tečajne razlike kada je tečaj bio veći od početnog iznosi 5.069,07 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, da prijeboj iznosi 563,78 eura koji iznos je utvrđen kada je tečaj bio manji od početnog dakle negativni tečaj, da razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika iznosi 4.505,29 eura.

11.1. Utvrđeno je i da razlika između euro glavnice u konverziji po tečaju na dan 30. rujan 2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom otplatnom planu i početnom tečaju iznosi 20.601,60 kuna, odnosno 2.734,30 eura.

12. Prvostupanjski je sud pozivom na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se radi o formalnom i unaprijed pripremljenom Ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i o kojim odredbama nije sa tuženikom pregovarao pa je primjenom čl. 502.c ZPP-a zaključio da se radi o ništetnim odredbama. Nadalje, da je tuženiku bio poznat rizik koji nosi švicarski franak o kojem nije na adekvatan način informirao tužitelja, odnosno isti nije u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke koja je utemeljena na potpunoj obavijesti. Tuženik nije prilikom sklapanja Ugovora postupao savjesno i pošteno posljedica kojega je i ugovaranje navedenih spornih odredbi koje su uzrokovale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

13. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 96/03) te na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i dr.) posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

14. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koje je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pred Visokim trgovačkim sudom dana 13. lipnja 2014., odnosno prema spornom u ovom postupku u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018. počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 07. lipnja 2023.

15. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i iznio valjane razloge o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koji su sadržani u navedenom Ugovoru kada je zaključio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i kada je uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a temeljio svoju odluku na pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. te presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rvt-249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.

16. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96, čl. 99. i čl. 102. ZZP-a iz 2007. godine.

17. U odnosu na Aneks br. 1. koji je sklopljen 13. siječnja 2016. valja reći da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

18. Naime, odredbama ZID ZPK/15 nije propisan način rješavana posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Odredba čl. 19.b ZID ZPK/15 propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u euro podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Sklapanje navedenog Aneksa br. 1 ima svrhu potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Isto tako ni pravilima po kojima se vrši konvertiranje kredita (sadržanim u odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15), a ni nekim drugim odredbama navedenog Zakona pa niti iz sadržaja navedenog Aneksa br. 1 ne proizlazi, odnosno nije uređeno pitanje rješavanja pretplaćenog u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti CHF tj. nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi kako one o promjenjivoj stopi ugovorene kamate tako i one o valutnoj klauzuli.

18.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika sklapanjem navedenog Aneksa br. 1. nisu otklonjene pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu pa tužitelj zbog sklapanja takvog Aneksa ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namiren iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro. Isto tako treba imati u vidu i da korisnik kredita, odnosno tužitelj se niti jednom odredbom sklopljenog Aneksa br. 1. nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u valuti CHF.

19. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se upućuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odnosno da je odluka suda prvog stupnja protivna navedenom shvaćanju valja reći da to nije osnovano. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli. Stoga prema tom shvaćanju nije isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po navedenim odredbama zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita već samo da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

19.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da su tužitelj i tuženik u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja.

20. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio o visini zahtjeva tužitelja koji ima pravo "samo" na iznose preplate po osnovi promjene u tečaju CHF u razdoblju od sklapanja Ugovora do sklapanja Aneksa, sve sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja tako preplaćenih iznosa, pa do isplate. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika koji se odnose na početak tijeka zateznih kamata jer tuženik duguje tužitelju i zatezne kamate od isplate svakog pojedinačnog iznosa jer, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, s obzirom na sve okolnosti slučaja nema sumnje da je tuženik nepošteni stjecatelj pa mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja kako je i propisano u čl. 1115. ZOO-a.

21. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i materijalno pravo u pogledu zastare jer tuženikov prigovor nije osnovan budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (ovdje 14. lipnja 2018.), a tužba je podnesena 07. lipnja 2023., dakle unutar općega zastarnog roka koji prema čl. 225. ZOO-a iznosi pet godina.

22. Tuženik neosnovano osporava tužitelju status potrošača, jer je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba, odnosno kao osoba koja djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP-a. Naime, iz iskaza samog tužitelja i sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi zaključak suda prvog stupnja da tužitelj ima status potrošača u smislu navedene odredbe jer je namjena navedenog kredita bila za kupnju nekretnine kako je to jasno navedeno u čl. 3. Ugovora o kreditu. Pri tome valja ukazati i na činjenicu da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci poslovni broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018., teret dokaza da tužitelj nije potrošač je na tuženiku, a ne na tužitelju pa posljedično kako tuženik nije dokazao suprotno njegovu je žalbu i iz ovog razloga valjalo ocijeniti neosnovnom.

23. Prvostupanjski je sud prihvatio tuženikov prigovor prijeboja u visini od 563,78 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a isto tako je odbio zahtjev tužitelja za isplatom razlike glavnice u visini od 2.734,30 eura. Međutim u tom dijelu ne postoji žalba tužitelja pa se ovaj sud nije o navedenom očitovao.

24. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (sud nije naveo ali očito se odluka temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

24.1. Vezano za žalbeni navod kojim se osporava primjena Odvjetničke tarife ("Narodne novine" broj 138/2023.), valja reći da iz sadržaja Tbr. 52. proizlazi da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (st. 1.), vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (st. 2.), a kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (st. 3.). U predmetnom slučaju 30. rujna 2025. za sve radnje u postupku. U odnosu na podnesak od 11. rujna 2025. (stranica 406 do 408 spisa) valja reći da je navedeni podnesak pravilno cijenjen kao obrazloženi podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife jer se istim tužitelj očitovao na podnesak tuženika a ujedno je predložio te obrazložio potrebu provođenja dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

25. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja (po čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 01. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus