REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-609/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FZ zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj putem branitelja Marka Kolanovića, odvjetnika u Zadru, protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj K-450/2025-79 od 30. listopada 2025. temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba okrivljenika, te se preinačuje prvostupanjska presuda, u odnosu na odluku o imovinsko pravnom zahtjevu oštećenika ŽZ, tako da se temeljem odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik ŽZ sa postavljenim imovinskom pravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

II. U ostalom dijelu, žalba okrivljenika FZ se odbija kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 30. listopada 2025. Općinski sud u Zadru je okrivljenika FZ proglasio krivim da je pod toč. 1. počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pod toč. 2. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pod toč. 3. kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11, produljeno kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 52. KZ/11, pod toč. 4. kazneno djelo protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 sve u vezi s čl. 51. st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno pod toč.1. okrivljeniku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci

1.2. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno pod toč. 2. okrivljeniku se utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.3. Na temelju čl. 215. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno pod toč. 3. okrivljeniku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci

1.4. Na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 52. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno pod toč. 3. okrivljeniku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

1.5. Na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno pod t. 4. okrivljeniku se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

1.6. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik FZ se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

1.7. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme uhićenja od 17. svibnja 2025. do puštanja na slobodu.

1.8. Na temelju odredbe čl. 68. KZ/11 okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava te ista sukladno odredbi čl. 68. st. 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.9. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a u cijelosti se prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika ŽZ u iznosu od 300,00 eura (tristo eura) te se nalaže okrivljeniku FZ isplatiti navedeni iznos oštećeniku ŽZ.

1.10. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP-a u cijelosti se prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika ĆZ u iznosu od 700,00 eura (sedamsto eura) te se nalaže okrivljeniku FZ isplatiti navedeni iznos oštećeniku ĆZ.

1.11. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a nalaže se okrivljeniku snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 705,39 (sedamsto pet eura i trideset devet centi) u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Marka Kolanovića, odvjetnika u Zadru zbog povrede kaznenog zakona, povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima te predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu okrivljenika i pobijanu presudu ukine te okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno preinači pobijane odluke ili predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne konkretizira o kojoj povredi se radi, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da presuda sadrži proturječje između razloga presude i izvedenih dokaza, te da pojedini ključni dokazi nisu pravilno cijenjeni ili u precijenjeni, odnosno da nama jasnih razloga o odlučnim činjenicama. Dakle, osim djelomičnog citiranja samog teksta zakonske odredbe, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08.

6.2. Nadalje, daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj vidi i u činjenici da je prvostupanjski sud temeljio presudu na dokazima koji nisu neposredno izvedeni pred sudom, odnosno na iskazima svjedoka koji su ispitani putem video linka, pa da je time povrijedio načelo neposrednosti, pri čemu ne konkretizira o kojoj bitnoj povredi bi se radilo, ali sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

6.3. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi čl. 468. st. 2. ZKP/08, s obzirom da je okrivljenik u punini ostvario konfrontacijsko pravo u odnosu na izvođenje dokaza u postupku. Naime, točno je da su svjedoci u ovom postupku ispitani putem video konferencijske veze, a koju mogućnost i način ispitivanja zakonodavac predviđa u odredbi čl. 239. st. 5. ZKP/08. Iako je točno da u raspravnim zapisnicima nije konstatirano koji bi to bili opravdani interesi za takav način ispitivanja svjedoka, već je samo naznačeno da se svjedoci ispituju putem video veze, treba istaći da se niti okrivljenik, niti branitelj okrivljenika nisu protivili takvom načinu ispitivanja svjedoka, a niti su na raspravne zapisnike istakli bilo kakvu primjedbu u tom pravcu. Naprotiv, iz sadržaja raspravnih zapisnika proizlazi da su pri ispitivanju svjedoka bili nazočni i okrivljenik i njegov branitelj, te da su isti imali mogućnost postavljati pitanja svjedocima, ali i iznošenja primjedbi na svjedočke iskaze, čime ni na koji način nije teško povrijeđeno pravo obrane na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6.4. Pravo na pravični postupak zajamčeno je čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To stožerno načelo kaznenog postupka sadržava minimalna prava na obranu i postavljeno je u čl. 6. st. 1. EKLJP-a. Načelo kontradiktornosti označava pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku te saslušane prije donošenja odluke, a s obzirom na činjenicu da su okrivljenik i njegov branitelj imali mogućnost ispitati svjedoke, činjenica da su isti ispitani putem video veze, a obrana se nije protivila takvom načinu ispitivanja svjedoka, ne dovode do povrede prava na pravični postupak kako je to zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer ispitivanje svjedoka putem video veze u konkretnom slučaju, uz sve prethodno navedeno, samo po sebi nije kršenje prava na pravičnost. Stoga, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, jer su žalitelju u postupku sagledanom u cjelini pružena dovoljna procesna jamstva te je okrivljenik imao pravično suđenje u skladu s čl. 6. Konvencije, odnosno čl. 29. Ustava.

6.5. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela za koja je proglašen krivim.

7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza.

7.2. Nasuprot navodima žalbe, u odnosu na djela pod toč. 1. i 2. pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz oštećenika ŽZ, koji je detaljno i okolnosno opisao kako mu je okrivljenik prijetio, a njegov iskaz u cijelosti je potvrđen iskazima svjedoka NZ i ĆZ, čije iskaze prvostupanjski sud zbog njihove suglasnosti i uvjerljivosti iskazivanja prihvaća kao vjerodostojne. Nasuprot tome, pravilno prvostupanjski sud drži obranu okrivljenika neosnovanom i usmjerenom u pravcu otklona od kaznene odgovornosti. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda naveden pod toč. 21. obrazloženja pobijane presude i na njih upućuje žalitelja.

7.3. Naime, navedene prijetnje okrivljenika, na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećeniku, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno pogodne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenika, ovo tim više što je nakon upućenih prijetnji dana 17. svibnja 2025., isti i počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, također na štetu istog oštećenika. Uzimajući u obzir sadržaj navedenih prijetnji, u kojima okrivljenik pokazuje prstom preko vrata prema oštećeniku ŽZ, što je nedvojbeno radnja koja ukazuje na rezanje vrata, govori kako će mu zapaliti lokal i sutradan djelatnici lokala govori da šefu prenese da će mu zapaliti lokal, su bile vrlo konkretne, te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno podobne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenika. One su, a usmjerene na usmrćenje oštećenika i nanošenje zla podmetanjem požara imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku.

7.4. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljenik svojim ponašanjem pod toč. 1. i 2. ostvario obilježja kaznenih djela prijetnje, a uzimajući u obzir sadržaj inkriminiranih prijetećih riječi, zaključuje da je okrivljenik postupao s namjerom da upućivanjem prijetećih riječi kod oštećenika izazove osjećaj straha, ugroženosti i nesigurnosti, a radi se o prijetnjama koje su po objektivnim kriterijima ozbiljne. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima okrivljenika.

7.5. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud iz svih provedenih dokaza utvrdio da je okrivljenik postupio upravo na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela pod toč. 3., odnosno da je, nakon što je istoga dana počinio kazneno djelo prijetnje na štetu oštećenika ŽZ, zapalio kontejner za komunalni otpad koji se nalazi pored ugostiteljskog objekta ... u vlasništvu oštećenika žrtve ŽZ, a potom ušao u vanjsko spremište objekta gdje je otvorio ventile na tri plinske boce, a zatim ispod zaštitnog ormarića plinskih instalacija zapalio plastičnu ambalažu pića, uslijed čega je isto počelo gorjeti, da bi okrivljenik pobjegao, a brzom intervencijom od strane djelatnika lokala, korištenjem protupožarnog aparata, je bila ugašena vatra na kontejneru, dok je kuhar objekta svjedok ĆZ zatvorio ventile na tri plinske boce kako ne bi došlo do eksplozije i daljnjeg zapaljivanja, a svjedok ĆZ je između ostalog i polio vodom gajbe koje su se nalazile ispred stražnjih vrata i koje su počele gorjeti, a sve da bi ugasio vatru kako ne bi nastupila veća šteta, budući da je gorjelo ispod zaštitnog ormarića plinskih instalacija.

7.6. Navedeno činjenično utvrđenje proizlazi iz zapisnika o očevidu i kriminalističko-tehničkog izvješća, izvješća o utvrđivanja uzroka požara, ali i iskaza oštećenika ŽZ te svjedoka NZ i ĆZ, a koji svjedoci su djelatnici navedenog ugostiteljskog objekta i nemaju razloga lažno teretiti okrivljenika. Ističe se da su oštećenik ŽZ te navedeni svjedoci upravo prepoznali okrivljenika kao osobu čije ponašanje su opisali u svojim iskazima, odnosno kao počinitelja inkriminiranih kaznenih djela. Osim toga, iako okrivljenik negira učine kaznenih djela koji mu se stavljaju na teret, isti sam potvrđuje da je bio na prostoru iza lokala, a također priznaje da je skidao ambleme s parkiranog motocikla koji su pronađeni kod njega. Dio obrane u kojoj navodi da je bio iza lokala, skidao oznake s motocikla, a da nije vidio požar odmah pored, pravilno prvostupanjski sud drži neosnovanim i neuvjerljivim jer je takva obrana okrivljenika u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, a isti je imao i motiv za svoje ponašanje, pa je valjalo takvu obranu držati neosnovanom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

7.7. Okrivljenik je postupao s neizravnom namjerom jer je htio izazvati požar radi osvete oštećeniku ŽZ i bio je svjestan da navedenom radnjom može ugroziti živote ljudi koji su se nalazili u lokalu iza kojeg je zapalio požar, odvrnuo ventile plinskih boca, kao i zapalio ambalažu ispod plinskih instalacija u sklopu objekta te da time može uzrokovati veliku materijalnu štetu, ali je pristao na posljedicu, odnosno pristao je na to da izazivanjem takvog požara i otvaranjem boce plina je izazvao takvu opasnost nad kojom nema nadzora te je bio svjestan da time izaziva opasnost za ljude koji su se tamo nalazili o objekt u blizini, međutim ta je opasnost spriječena brzom intervencijom djelatnika lokala. Stoga ga je pravilno prvostupanjski sud proglasio krivim u odnosu na kazneno djelo iz čl. 215. st. 1 KZ/11 i osudio po zakonu.

7.8. Osim što je okrivljenik postupio na prethodno opisan način, razvidno je kako je isti s namjerom da uništi lokal i stvari u njemu izazvao požar te otvorio boce plina, a također je oštetio i motocikl u vlasništvu oštećenika ĆZ, što je razvidno iz iskaza oštećenika ĆZ, svjedokinje NZ i oštećenika ŽZ, te zapisnika o očevidu i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta. Od okrivljenika uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta oduzeti su između ostalog, jedan srebrni metalni amblem s uzorkom kosturske glave i dvije kosti i jedan plastični amblem s uzorkom guštera. Kad se uzme u obzir da je motocikl žrtve bio parkiran na parkiralištu lokala gdje se nalazi okrivljenik, što on niti ne osporava, da je isti bio revoltiran na vlasnika lokala, da je zapalio lokal, otvorio plinske boce, po pobjegao iz lokala nakon što je prijetio da će lokal zapaliti, da su predmeti s motocikla nađeni kod okrivljenika, onda pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je oštećenja na motociklu, a kako je to opisano u činjeničnom opisu, počinio upravo okrivljenik, a čime je prema iskazu oštećenika ĆZ istog oštetio za iznos od 700,00 eura.

7.9. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik postupajući sa izravnom namjerom oštetio tuđe stvari, pa je djelom pod toč. 3. optužnice izvršio više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima je ostvario bića istog kaznenog djela, a koje radnje čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost, pa je stoga osuđen zbog produljenog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st.1. u svezi čl. 52. KZ/11.

8. Također, u odnosu na kazneno djelo pod toč. 4. nedvojbeno je utvrđeno da je upravo okrivljenik u inkriminiranom razdoblju s nadgrobnog spomenika obitelji žrtve FZP, uzeo i zadržao za sebe nadgrobni lampion bakreno zelene boje, izrađen od bakra, za koji je oštećenica navela da je vrijedan 500,00 eura. Da je navedeni predmet otuđen i vraćen oštećenici proizlazi iz njenog iskaza, ali i iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, jer je upravo od okrivljenika oduzet jedan smeđe zlatni fenjer za groblje koji je vraćen oštećenici. Stoga, je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik s ciljem da dođe do tuđih stvari, odnosno do nadgrobnog lampiona istog skinuo sa nadgrobnog spomenika s ciljem da ga protupravno prisvoji, čime je počinio kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima okrivljenika. Sto

8.1. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.

9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik žali zbog odluke o kazni, te smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir olakotne okolnosti, a prvenstveno činjenicu bitno smanjene ubrojivosti, teškog zdravstvenog stanja okrivljenika, korektno držanje tijekom postupka, roditeljstvo te životne okolnosti koje su utjecale na njegov ponašanje međutim žalba nije osnovana.

9.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti kao i njegovo zdravstveno stanje, odnosno činjenicu da se liječi od tumora, dok mu je otegotno cijenio dosadašnju višestruku kažnjavanost u Republici Njemačkoj jer je očito da do sada izrečene uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora očito nisu djelovale na istog da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Zatim mu je kao otegotno cijenio iskazanu upornost i ustrajnost u počinjenju inkriminiranih kaznenih djela, te činjenicu da je kaznena djela iz čl. 215. st1 i čl. 235. st.1. KZ/11 počinio iz osvete prema oštećeniku ŽZ.

9.2. Iako je činjenica da je okrivljenik otac jednog malodobnog djeteta, a koja predstavlja olakotnu okolnost, ista nije tolikog značaja da bi, a uzimajući u obzir prethodno istaknute olakotne i otegotne okolnosti, dovela do blažeg kažnjavanja. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku kao olakotni okolnost trebao cijeniti korektno držanje pred sudom, ističe se da to nije okolnost koju u smislu čl. 41. KZ/11 treba cijeniti pri izboru vrste i mjere kazne. Ostale olakotne okolnosti na koje ase poziva žalitelj sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

9.3. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je okrivljenika proglasio krivim, istome utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svaku od počinjenih kaznenih djela, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, uz izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 10 - 11 prvostupanjske presude.

9.4. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 17. svibnja 2025. pa nadalje, tj. do puštanja na slobodu.

10. Međutim, u pravu je žalitelj kada se žali zbog prihvaćenog imovinsko pravnog zahtjeva oštećenika ŽZ, s obzirom da iz činjeničnog opisa proizlazi da bi opisanim ponašanjem okrivljenika oštećeniku ŽZ bila pričinjena materijalna šteta za sada neutvrđenog iznosa, a sam oštećenik ŽZ, osim navoda u kaznenoj prijavi, nije ničim potkrijepio da bi se radilo upravo o šteti u iznosu od 300,00 eura. Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i uputiti oštećenika ŽZ u parnicu, sukladno odredbi čl. 158. st. 3. ZKP/08 jer podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za donošenje odluke o imovinsko pravnom zahtjevu.

11. Što se tiče žalbe okrivljenika zbog odluke o troškovima postupka, valja istaći da je prvostupanjski sud pravilno, jer je okrivljenika proglasio krivim (čl. 148. st. 1. ZKP/08), obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka kako u odnosu na troškove vještačenja tako i na plaćanje paušalne svote. Međutim, u pogledu žalbenih navoda da zbog svojih primanja te zdravstvenog stanja i činjenice da uzdržava dijete nije u mogućosti platiti navedene troškove, za sada, a prema podacima u spisu ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, time da okrivljenik može u smislu čl. 148. st. 6. ZKP/08, a u slučaju promijenjenih okolnosti nakon donošenja presude, od predsjednika vijeća zatražiti promjenu odluke o plaćanju troškova.

12. Budući da je žalba okrivljenika osnovana u pogledu odluke o imovinskopravnom zahtjevu, dok je u preostalom dijelu neosnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 486.st.1. i 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 1. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Grancarić