Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1142/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske psihološke komore, OIB: 43243263462, iz Zagreba, Selska cesta 90A, protiv tuženice ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv- 351/2022 od 3. siječnja 2023., dana 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-351/2022 od 3. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Srđana Markiša, iz Opatije, broj: Ovrv-1830/2022 od 24. travnja 2022., godine, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.160,00 kn/286,68 EUR sa zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) uvećanoj za 3 postotna poena na:

iznos od 60,00 kn od dana 16.1.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.2.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.3.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.4.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.5.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.6.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.7.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.8.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.9.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.10.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.11.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.12.2019. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.1.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.2.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.3.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.4.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.5.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.6.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.7.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.8.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.9.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.10.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.11.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.12.2020. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.1.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.2.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.3.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.4.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.5.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.6.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.7.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.8.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.9.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.10.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.11.2021. pa do isplate

iznos od 60,00 kn od dana 16.12.2021. pa do isplate,

kao i naknaditi troškove ovog postupka, sve u roku 15 dana."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Srđana Markiša, iz Opatije, broj: Ovrv-1830/2022 od 24. travnja 2022., godine za iznos od 5.700,00 kn/756,52 2EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te se u tom dijelu tužba tužitelja smatra povučenom.

II/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine.

3. Tuženica je odgovorila na žalbu tužitelja u kojem je osporila žalbene navode istog.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom predmetu se radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi svotu od 1.320,00 eur-a (čl. 458. st. 1. ZPP-a). Stoga se, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Zbog navedenog, žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, nisu cijenjeni.

7. Pošavši od utvrđenja:

- da iz izvoda otvorenih stavaka na 30. prosinca 2021. proizlazi da tužitelj prema tuženici ima potraživanje u iznosu od 7.860,00 kn,

- da je tužitelj podneskom od 10. listopada 2022. djelomično povukao tužbu za iznos od 5.700,00 kn pa je u tom dijelu odlučeno da se tužba smatra povučenom za navedeni iznos od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to za razdoblje od 16. veljače 2011. do zaključno 16. prosinca 2018.,

- da iz izvoda iz registra članova Hrvatske psihološke komore od 5. listopada 2022. proizlazi da je u isti upisana tuženica kao član komore i to s datumom upisa 22. studenog 2005. i kao datum izdavanja osnovne dopusnice naveden je 16. ožujka 2007.,

- da iz e mail korespondencije tužitelja i tuženice proizlazi da je tuženica obavijestila tužitelja da nije zatražila izdavanje nove članske iskaznice nakon što joj je ista istekla 2013.,

- da iz Potvrde poslodavca o neobavljanju psihološke djelatnosti Pazinskog kolegija od 19. travnja 2022. proizlazi da je tuženica zaposlena kod tog poslodavca na radnom mjestu voditeljice Učeničkog doma od 1. rujna 2010. i da na svom radnom mjestu ne obavlja psihološku djelatnost,

- da se u Potvrdi nadalje navodi koje poslove obavlja tuženica na svom radnom mjestu te je iz popisa tih poslova razvidno da ne obavlja psihološku djelatnost, a točnost i istinitost navedenih podataka jamči pod kaznenom i materijalnom odgovornošću vršitelj dužnosti ravnatelja Pazinskog kolegija- Klasične gimnazije Pazin,

- da je tuženica tužitelju dostavila i zahtjev za ispis iz registra članova psihološke komore od 24. travnja 2020. iz kojeg je razvidno da nema važeću osnovnu dopusnicu i važeću člansku iskaznicu, a o tome je dostavila i izjavu koju je vlastoručno potpisala,

to je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 6., 8. i 35. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 47/03) i čl. 6. Statuta tužitelja zaključio da tuženica nema važeću osnovnu dopisnicu niti važeću člansku iskaznicu jer to nije produžavala nakon 2013. kada joj je to članstvo isteklo, a sve obzirom na činjenicu da ne obavlja psihološku djelatnost još od 1. rujna 2010. te da nije obveznica plaćanja članarine i odlučio kao u izreci pobijane odluke pravilnom primjenom materijalnog prava.

8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga tužitelj svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da se u ovoj pravnoj stvari radi o upravnoj stvari o kojoj prvostupanjski sud ne bi bio ovlašten odlučivati. Naime, tužitelj je ukinutim platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi tražio isplatu novčanog iznosa pa predmet spora nije odlučivanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima koji se odnose na postupak upisa i ispisa iz registra tužitelja pa se stoga niti ne radi o upravnoj stvari.

10. Među strankama nije sporno da tuženica nakon isteka članske iskaznice i dopusnice nije nikada zatražila izdavanje novih kao niti činjenica da psihološku djelatnost ne obavlja od 2010. Ujedno iz izvoda ovjerenih stavaka s lista 75 spisa proizlazi da tuženica nije plaćala članarinu za članstvo u Psihološkoj komori od 2011. pa nadalje.

11. Sporno je među strankama je li tuženica unatoč gornje navedenih činjenica dužna platiti tužitelju članarinu za utuženo razdoblje za koje tužba nije povučena.

12. Tužitelj se u žalbi poziva na to da je tuženici članstvo u Komori moglo prestati isključivo na temelju njezinog pisano podnesenog zahtjeva te da on po službenoj dužnosti nije mogao provesti postupak njezinog brisanja iz evidencije članova.

13. Polazeći od odredaba čl. 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti iz 2003.. kojim je propisano da se njime uređuje sadržaj, područje primjene, uvjeti i način obavljanja te organizacija i nadzor obavljanja psihološke djelatnosti u Republici Hrvatskoj te odredbe čl. 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti iz 2019. i 2022. kojim je određeno da se njime uređuje sadržaj, uvjeti i način obavljanja psihološke djelatnosti te standard obrazovanja te stručni nadzor obavljanja psihološke djelatnosti kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, zatim od odredbi čl. 4. navedenog Zakona iz 2019. i 2022. kojima je detaljno navedeno što se sve smatra psihološkom djelatnosti, dok je čl. 5. utvrđena svrha obavljanja psihološke djelatnosti, kao unaprjeđivanje zdravlja i kvalitete života korisnika psiholoških usluga, razvoj i unaprjeđivanje, organizacija te institucija društva u cjelini.

14. Čl. 19. st. 1. navedenog Zakona navedeno je da je Komora samostalna i neovisna strukovna organizacija psihologa u Republici Hrvatskoj koja se brine za razvoj, stručnost, etičnost, zakonitost i ugled u psihološkoj djelatnosti na teritoriju Republike Hrvatske.

15. Čl. 7. Pravilnika o vođenju registra članova psihološke komore od 25. siječnja 2008. propisano je da će se ispis iz Registra Komore izvršiti na zahtjev člana, na temelju konačne odluke suda Komore i prestankom članstva u Komori, dok je prema odredbi čl. 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o vođenju registra članova psihološke komore koji je donesen od strane upravnog odbora komore od 18. svibnja 2018. u slučaju kada se ispis iz registra članova komore vrši na zahtjev člana taj je član između ostalog uz zahtjev dužan dostaviti i važeću osnovnu dopusnicu.

16. Polazeći od navedenog nedvojbeno proizlazi da je podnošenje pisanog zahtjeva za ispis iz članstva Komore samo jedan od mogućih načina prestanka članstva, a ne isključivi način kao što to pogrešno u žalbi navodi tužitelj.

17. Kada se uzmu u obzir nesporne činjenice (da tuženica nije nikada zatražila izdavanje novih članskih iskaznica ili dopusnica nakon što je važenje ranijih izdanih isteklo, da ne obavlja psihološku djelatnost kako ju definiraju oba zakona o psihološkoj djelatnosti od 2010., da članarinu ne plaća od 2011.) navedenim postupanjem nedvojbeno je izrazila svoju volju da ne bude članica Komore.

18. Uz navedeno tuženica nikada ne bi mogla tužitelju uz pisani zahtjev za ispis dostaviti važeću osnovnu dopusnicu kako je to propisano izmjenama Pravilnika iz 2018. iz jednostavnog razloga jer takvu dopusnicu nema, što bi za posljedicu imalo da se njezin zahtjev se ne bi mogao smatrati urednim, posljedično niti prihvaćenim što se sve ukazuje prevelikim formalizmom na teret člana, jer se volja može očitovati na mnogobrojne načine pa i tako kako je to učinila tuženica.

19. Pravilnici kojima se uređuje postupak upisa i ispisa predstavljaju samo provedbene akte zakonskih odredbi iz kojih ne proizlazi da bi isključivo podnošenje pisanog zahtjeva za ispis iz članstva Komore bio način njegova prestanka, a jednako tako su navedenim pravilnicima propisani i drugi načini prestanka članstva.

20. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanoj presudi.

21. Žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da prvostupanjski sud nije poklonio vjeru javnoj ispravi i to izvodu iz Registra članova u kojem je tuženica upisana kao član Komore s ranijim prezimenom „Z“, a bez podataka o tome je li došlo do produženja dopusnica i članskih iskaznica samo po sebi ukazuje da se radi o neažurnoj službenoj evidenciji tužitelja.

22. Tužitelj je taj koji izdaje dopusnice i članske iskaznice pa mu činjenica da tuženica iste nije obnovila ili zatražila od 2013. nipošto nije mogla ostati nepoznata. Iz takovog držanja tuženice tužitelj je mogao zaključiti stvarnu namjeru tuženice u pogledu članstva u komori.

23. Slijedom iznesenog, i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 467. st. 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

Zagreb, 1. prosinca 2025.

Sudac:

Tomislav Aralica