Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž - 463/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba OIB:61817894937 iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Željki Vidović, dipl. iur, po generalnoj punomoći Su-873/16, protiv tuženika IM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Caru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 546/2022-28 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-546/2022-28 od 26. veljače 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6, poslovni broj Ovrv-116/21 od 31. prosinca 2021. godine, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 8.886,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 227,86 eura od 18. veljače 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 10. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 30. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. prosinca 2018. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. siječnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. veljače 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. travnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. svibnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. lipnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. srpnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. kolovoza 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. rujna 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. listopada 2019. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. studenog 2019. godine do isplate i na

- iznos od 227,86 eura od 06. prosinca 2019. godine do isplate

te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Danaje Debicki iz Zagreba, Ulica Frane Petračića 3, poslovni broj Ovrv-817/22 od 20. srpnja 2022. godine, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.367,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 227,86 eura od 06. srpnja 2021. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. kolovoza 2021. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. rujna 2021. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. listopada 2021. godine do isplate,

- iznos od 227,86 eura od 06. studenog 2021. godine do isplate i na

- iznos od 227,86 eura od 06. prosinca 2021. godine do isplate,

te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 eura, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude, točke I. - IV., žalbu pravovremeno podnosi tužitelj iz razloga propisanih odredbom čl. 353. Zakona o parničnom postupku i to u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu promjenu materijalnog prava i apsolutno bitne povrede parničnog postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi za određene odlučne činjenice, dok su s druge strane razlozi koji je glede odlučnih činjenica dao,odnosno činjenica koje je utvrdio u suprotnosti sa sadržajem isprava koje se nalaze u spisu, vezano i u odnosu na odluku o glavnoj stvari, ističe se žalba i u odnosu na parnični trošak.

2.1. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe tužitelja i preinačenje presude na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz nalog tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 356,84 eura, podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz zahtjev troška javnog bilježnika iz ovršnih predmeta i sudskih pristojba na presudu i žalbu.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade korištenja bez valjanog pravnog osnova ½ poslovnog prostora u [adresa], u [adresa], za razdoblje od listopada 2016. do prosinca 2019. i od srpnja 2021. do prosinca 2021.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj i podnio prijedloge za ovrhu radi naplate svojeg potraživanja koji su i nakon toga, obzirom na prigovor tuženika,u tom ovršnom postupku ovršenika, i dostavljeni u predmetni postupak povodom prigovora protiv platnog naloga;

- da je iz priložene dokumentacije utvrđeno, da su pravni prednik tužitelja Općina Trešnjevka, kao zakupodavac i "[obrt]" zajedničke zanatske radionice elektroničarske djelatnosti, zastupana po TM, IM i JM, kao zakupcu, sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora na neodređeno vrijeme, koji se nalazi u prizemlju objekta u [adresa] (sada [adresa]), površine 92,22 m2 te skladišni prostor u površini od 130,11 m2, a ukupna površina koji je zakupodavac preuzeo iznosi 222,33 m2, te zakupni odnos počinje teći od 1. lipnja 1989.;

- da su Općina Trešnjevka, kao prodavatelj, sa "[obrt]" iz [adresa], zastupana po IM, kao kupcu, zaključili Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora u [adresa], sa "[obrt]", [adresa], zastupan po IM i to poslovni prostor površine 92,22 i 130,11 m2, temeljem Odluke Odbora za pripremu građevinskog zemljišta donesenoj na sjednici od 19. prosinca 1990.;

- da iz zapisnika Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba od 22. studenog 2010., proizlazi da su prisutne stranke, IM kao vlasnik Trgovačkog obrta "[obrt]" i JM, vlasnik obrta "[obrt]" elektronika, usluge, trgovina, [adresa], dok nije pristupio TM, vlasnik Trgovačkog društva [trgovačko društvo], budući nije zaprimio poziv, prema kojem su IM i JM izjavili da poslovni prostor u prizemlju i podrumu zgrade [adresa], koriste još od 1989. kada su zaključili Ugovor o zakupu s Općinom Trešnjevka, te iste godine ishodili građevinsku dozvolu budući se radilo o Roh-bau izvedbi, kao i da su koncem prosinca 1990., osnovom ponude Općine Trešnjevka, potpisali Ugovor o kupoprodaji koji je i iznos od 20% plaćen putem Zavoda za izgradnju grada, te da je preostali iznos plaćen sredinom 1991., da navedene poslovne prostore koriste i danas, a za prostor u prizemlju površine 92 m2 se plaća pričuva koja se fakturira na ime tvrtke [trgovačko društvo] [adresa];

- da je i u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu u tijeku bio pokrenut spor od strane tužitelja Grada Zagreba, kod Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1095/12, a konačni P-738/2017, kojim je od strane tužitelja zatraženo iseljenje tuženika IM i JM iz poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 92,22 m2 u prizemlju i poslovnog prostora površine 130 m3 u prizemlju neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom, osnovom osporavanja Ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora, u kojem je postupku i od strane tuženika IM i JM podnesena protutužba radi utvrđenja prava vlasništva svakog u ¼ dijela;

- da je pravomoćnom odlukom Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 785/2022 od 14. ožujka 2022., potvrđena odluka Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika iz poslovnog prostora, kao i isplate naknade za korištenje tog prostora u vremenu od siječnja 2006. pa do ožujka 2011., te je prihvaćena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-738/2017 od 7. siječnja 2022. u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji je prihvaćen i utvrđeno da su tuženici-protutužitelji suvlasnici svaki u ¼ dijela nekretnina poslovnog prostora površine 92 m2 u prizemlju na adresi u [adresa], kao i poslovnog prostora površine od 130 m2, na toj adresi, uz dužnost tužitelja priznati i trpiti uknjižbu svakog od tuženika/protutužitelja u ¼ dijela;

- da prema iskazu svjedoka JM i TM proizlazi, da su sa tuženikom bili u posjedu poslovnog prostora temeljem Ugovora o zakupu, a nakon toga sklopljenog kupoprodajnog ugovora s Općinom Trešnjevka s time da je u razdoblju od 2012. u neposrednom posjedu tog poslovnog prostora ostao samo TM, koji je nekoliko puta mijenjao bravu zbog provala, a o posjedu tog poslovnog prostora i obaviješten je Grad Zagreb;

- da i iz iskaza svjedoka ŠM, djelatnika tužitelja, koji je bio na licu mjesta u nekoliko navrata i utvrđivao tko se nalazi u posjedu poslovnog prostora pri čemu je na uviđaju zatekao tuženika, gospodina I i trećeg gospodina, čijeg se prezimena nije sjetio, a koji su predložili da uđu u poslovni prostor zamjenom postojeće brave novom bravom, na što im je i rekao da u tome ne može on sudjelovati, da Grad Zagreb ne može na taj način ulaziti u poslovne prostore,

- da je prema priloženom Zapisniku s uviđaja na licu mjesta 23. svibnja 2024., tužitelj preuzeo u suposjed poslovne prostore [adresa].

8. Sporno je da je tuženik u obvezi platiti naknadu za korištenje bez valjanog pravnog osnova ½ poslovnog prostora u [adresa].

9. Odlučujući o tom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) odbio zahtjev tužitelja zaključivši, u bitnome, da prema odredbama čl. 38. st.1. , čl. 42. st. 1. i čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017 dalje: ZVDSP), da bi suvlasnik koji se bez pristanka, bez pravne osnove, koristi suvlasničkim djelom drugog suvlasnika, bio dužan platiti tom drugom suvlasniku naknadu za korištenje, nužno je da je taj drugi suvlasnik onemogućen u izvršavanju suvlasničkog prava na suposjed predmetne nekretnine koji bi odgovarao njegovom suvlasničkom djelu, što je dužan dokazati. Sama činjenica da se jedan od suvlasnika ne koristi, nema u posjedu predmetnu nekretninu, poslovni prostor u omjeru koji odgovara njegovom suvlasničkom djelu, bilo bi dovoljno da mu drugi suvlasnik zbog toga mora platiti naknadu, iako ga nije omogućio u izvršavanju suvlasničkog prava na suposjed nekretnine, stava je da bi to bilo protivno osnovnim načelima obveznog prava i načelu savjesnosti i poštenja. Uz to intencija zakonodavca da nije bila da suvlasnici, koji ne izvršavaju suvlasničko pravo na suposjed nekretnine koji odgovara njihovim suvlasničkim dijelovima, a to svoje pravo nisu ni pokušali izvršavati, zbog toga osnovano zahtijevati naknadu od drugog suvlasnika koji i ujedno ne može utjecati na to da li će suvlasnik izvršavati svoje suvlasničko pravo na suposjed nekretnine.

10. Analizirajući provedene dokaze prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju od listopada 2016. pa do prosinca 2019. te od srpnja 2021. do prosinca 2021., iako nije bio u neposrednom posjedu poslovnog prostora, nego je u tom posjedu bio TM, o čemu je i u nekoliko navrata obavijestio tužitelja, koji je i uviđajem na licu mjesta po svom djelatniku ŠM utvrdio da se u posjedu tog poslovnog prostora ne nalazi tuženik, a nakon što je 11. svibnja 2023. preuzeo od TM ključeve predmetnog poslovnog prostora i o tome dopisom od 31.svibnja 2023. obavijestio tužitelja i utvrdio, prvostupanjski sud da je tuženik, koji je ujedno suvlasnik tog poslovnog prostora u ¼ dijela, u svakom slučaju pošteni posredni posjednik predmetne nekretnine poslovnog prostora u utuženom razdoblju, što sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP nije dužan platiti naknadu za korištenje tog predmetnog poslovnog prostora. Cijeni i da je Trgovački sud u Zagrebu presudom i rješenjem P-738/17 od 7. siječnja 2022. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev Grada Zagreba za iseljenjem i predajom u posjed poslovnog prostora površine 130 m2, i poslovnog prostora površine 92,00 m2 u prizemlju u [adresa], u kojem dijelu je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda, što ukazuje da u utuženom razdoblju tuženik nikako nije bio nepošten posredni posjednik, tim više što je u nekoliko navrata obaviještavao tužitelja da se u posjedu, točnije u neposrednom posjedu, nalazi TM, a kada je dobio ključeve tog poslovnog prostora i ušao u neposredan posjed o tome odmah obavijestio tužitelja, dok naprotiv tužitelj, nije niti pokušao ući u suposjed tog poslovnog prostora kada je u neposrednom posjedu bio TM, što je u svakom slučaju mogao, tim više što ga tuženik u tome nije spriječavao.

11. Slijedom navedenog i u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP uvezi s odredbom čl. 38. st. 1., čl. 42. st. 1. i čl. 164. st. 1. ZVDSP, te odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP, ukinut je platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos za korištenje poslovnog prostora, te je i odlučeno kao u izreci odluke.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. ZPP, vezano za žalbu tužitelja u tom dijelu, kojim ukazuje na bitne povrede, ista je ocijenjena neosnovanom, obzirom da je ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

13. U odnosu na žalbene navode počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se sadržajno ukazuje žalbom, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, kao što niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika u iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

14. U ovom postupku obzirom i na žalbene navode valja navesti da ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi vezano za utvrđenje posjeda iz zapisnika od 17. studenog 2022., obzirom i da je u to vrijeme uredovanja službena osoba tužitelja ŠM uspio ući u taj poslovni prostor, odnosno provjeriti tko je u tom prostoru, tada bi to i bilo utvrđeno, dok se i iz predmetnog zapisnika ne može utvrditi da bi službena osoba tužitelja bila u poslovnom prostoru i mogla ući u navedeni poslovni prostor. I iskazom saslušanog ŠM je utvrđeno da je njegova zadaća bila utvrditi tko koristi taj poslovni prostor, a i sjeća se da je postojala pločica s nazivom [trgovačko društvo], dok je jednom prilikom sam tamo zatekao jednog gospodina i ne zna kako se preziva, konstatirao koga je u tom prostoru zatekao, a zapravo misli da kada je prvi puta bio u tom prostoru da je to bilo 2018.,a zadnji put 2022., kada je tamo zatekao gospodina T, I i trećeg gospodina čijeg se prezimena ne sjeća, ali to nije isti onaj gospodin kojeg je na uviđaju zatekao. Njegovim iskazom i proizlazi da su oni rekli da će ući u taj prostor i zamijeniti postojeću bravu novom, na taj način je on odbijao takav način ulaska u poslovni prostor, pa stoga i ne proizlazi suprotan zaključak od onog koji je i prvostupanjski sud naveo.

16. Iz iskaza svjedoka TM proizlazi da su, nakon što je 1990. izašao iz zanatske radionice i osnovao svoje Trgovačko društvo [trgovačko društvo] , sva trojica ( JM i IM) ostali u tom prostoru, a on smatra da taj prostor pripada njima, time da su u međuvremenu JM i IM prestali raditi u ovoj zamjenskoj radionici, te je on kao vlasnik [trgovačko društvo] zadnjih 10-tak godina odnosno 2011. i 2012. ili 2013. pa nadalje, bio sam u tom poslovnom prostoru i jedino on je imao ključeve tog poslovnog prostora, obzirom je u međuvremenu, zbog dvije provale, mijenjao bravu i nikada ga nisu niti JM a niti IM tražili ključeve, niti su imali za to razloga, jer je JM radio svoje poslove od kuće a IM je obavljao poslove u prostoru ....

17. Prema odredbi čl. 165. st.1. ZVDSP propisano je da tuženik kao nepošten posjednik treba vlasniku naknaditi korist koju je korištenjem njegove stvari imao, što ne mora nužno odgovarati iznosu tržišne najamnine koju bi tužitelj sklapanjem Ugovora o zakupu poslovnog prostora eventualno i ostvario.

18. Odredbe čl. 164. st. 1. ZVDSP propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koji je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

19. Ako je određena stvar i to poslovni prostor još uvijek u nepromijenjenom obliku i očuvanom identitetu vlasnika, tada i treba primijeniti odredbu čl. 164. st. 1. i 165. st. 1. ZVDSP prema kojim je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Obzirom i da je nakon zaključenja ugovora o zakupu, i od strane tuženika uređen poslovni prostor jer je bio u Roh-bau, tada je on i po toj osnovi imao pravo na njegov posjed, u koji je uveden uz suglasnost prednika tužitelja. Svrha naknade za korištenje ne predstavlja nadomještaj poslovnog odnosa koji između stranaka nije nastao, već se prema određenim realnim kriterijima da se dosudi iznos naknade kojom bi vlasniku nekretnine pripadala vezanost samo za korist koju je tuženik korištenjem nekretnine ostvario.

20. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2021. proizlazi da pošten posjednik tuđe stvari nije dužan dati naknadu za korištenje stvari, osim ako je dokazano suprotno. Iz provedenih dokaza kao i dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi tuženik bio nepošten posjednik obzirom da je i, bez obzira na činjenicu da se, kako to prvostupanjski sud prvotno navodi, podnošenjem tužbe Trgovačkom sudu od strane Grada Zagreba radi predaje u posjed, tada počeo smatrati nepoštenim posjednikom, ista je i posebno suprotno utvrđena tijekom tog postupka.

21. Odlukom Visokog Trgovačkog suda proizlazi da se tuženik, sa ostalim suvlasnicima i nalazio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu na temelju valjanog pravnog posla, pa je stoga i odlučeno da u vlasničkom djelu zahtijeva, tako i u zahtjevu za isplatu koristi koje su tuženici imali, da takav zahtjev i nije osnovan.

22. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja istaknuti da je prvostupanjski sud na zahtjev tužitelja i pravilno raspravio primjenom zakonskih odredbi ZVDSP. Pozivanje žalbom na podnesak, između ostalog i tuženika od 17. kolovoza 2022., kojim su posjednici-suvlasnici istaknuli, da su spremni dostaviti ključ kako bi nesmetano i mogao Grad Zagreb stupiti u suposjed, to se i ne može tumačiti suprotno, obzirom i na zapisnik koji je sačinjen 17. studenog 2022. od strane službene osobe tužitelja i ŠM, kada je i utvrđeno da nisu u posjedu navedenog prostora, dok su se i obvezali da će obavijestiti o stupanju u posjed tužitelja, da bi se moglo zakazati novo uredovanje. Iz Zapisnika od 22. veljače 2023., sastavljenog od strane Gradskog komunalnog gospodarstva uz prisutnost punomoćnika tuženika, očevidom je utvrđeno da su poslovni prostori prazni u cijelosti, dok je tuženik, zastupan po punomoćniku, kao podnositelj, 31. svibnja 2023., pozvao Gradski ured za upravljanje imovinom i stanovanjem na preuzimanje suposjeda predmetnog poslovnog prostora. Prema zapisniku o posvjedočenju činjenica od strane javnog bilježnika 11. svibnja 2023. koji je sastavljen u [adresa], i uz prisutne Petra Cara, TM, JM, IM, SM, RM, GM i ČM proizlazi da je TM posjednik poslovnih prostora povezanih u jedan poslovni prostor, a cijeli prostor je imao u posjedu i da želi ključeve tih poslovnih prostora u dvije kopije predati suvlasniku IM i JM, na što su isti pristali i da su zatim nakon predaje ključeva otključali poslovni prostor svaki sa preuzetim ključem.

23. Tuženik nije ulaskom u poslovni prostor isti koristio samovoljno, već uz suglasnost prednika tužitelja. Jedan od pravnih učinaka posjeda je uređenje prava i obveza posjednika prema vlasniku. Pošteni posjednik, nije dužan vlasniku dati naknadu za uporabu stvari i koristi. To znači i da prema odredbi čl. 164 st.1. ZVDSP- a, pošteni posjednik koji je stvar posjedovao smatrajući da mu pripada pravo na samostalan i neposredan posjed neće morati suvlasniku platiti naknadu za upotrebu stvari. Uz to, predmetni je poslovni prostor nakon što je dan u zakup, izgrađen i obnovljen, kupljen od pravnog prednika tužitelja, pa se tuženik ne može smatrati nepoštenim posjednikom, time što je posjed nastavio vršiti TM, koji je u posjedu bio zaključenjem ugovora o zakupu.

24. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude. Obzirom je žalba odbijena, time i žalbeni trošak osnovom čl. 166. u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

U Puli - Pola 1. prosinac 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte