Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2968/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], i to: prvotužitelja NP, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i četvrtotužitelja SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po upravitelju zgrade Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu d.o.o., protiv tuženice ŠP, osobe nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenom zastupniku Luki Duvnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku parničnog postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 3037/2024-16 od 1. travnja 2025., ispravljene rješenjem o ispravku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3037/2024-21 od 28. travnja 2025., dana 28. studenog 2025. godine,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3037/2024-16 od 1. travnja 2025., ispravljena rješenjem o ispravku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3037/2024-21 od 28. travnja 2025., u točki II. izreke (odluka o troškovima postupka) u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 24,93 EUR.
II. Uvažava se žalba tužitelja, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3037/2024-16 od 1. travnja 2025., ispravljena rješenjem o ispravku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 3037/2024-21 od 28. travnja 2025., u točki II. izreke (odluka o troškovima postupka) u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 24,89 EUR, te se odlučuje:
Nalaže se tuženici ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljima NP, [adresa] ([adresa]). [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OP, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 24,89 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 28. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženici ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljima NP, [adresa] ([adresa]). [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OP, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i SP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 15,63 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 28. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 89,04 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju poslovni broj Pl-915/13 od 06.veljače 2024. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljima iznos od 123,53 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to;
- na iznos od 9,47 eura od 16.08.2019. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.09.2019. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.10.2019. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.11.2019. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.12.2019. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.10.2020. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.11.2020. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.02.2021. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.03.2021. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.04.2021. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.05.2021. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.06.2021. do isplate,
- na iznos od 9,47 eura od 16.07.2021. do isplate,
- na iznos od 0,42 eura od 16.06.2022. do isplate,
s time da su kamate do 31. prosinca 2022. godine određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak u iznosu od 271,02 eura u roku od 15 dana.“
2. Pobijana presuda ispravljena je rješenjem prvostupanjskog suda, i to radi omaške u pisanju u uvodu izreke, tj. nadodani su osobni identifikacijski brojevi (OIB) tuženice ŠP te upravitelja stambene zgrade Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., a koji podaci nisu omaškom navedeni u prvostupanjskoj presudi.
3. Protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj posebice upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, tužitelj upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, navodeći da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio relevantne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku. Ističe kako je sud trebao priznati trošak u iznosu od 358,52 EUR, a trošak je priznat u iznosu od 271,02 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu, tj. odluku o troškovima postupka, u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 104,67 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja drugostupanjske presude, i to: trošak sastava žalbe, uključujući i PDV od 25%, u iznosu od 78,13 EUR, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR.
3.1. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
5. Predmet žalbenog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka, tj. sporno je ima li tužitelj pravo na veći iznos troškova parničnog postupka od iznosa kojeg mu je priznao prvostupanjski sud.
6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
8. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da mu je prvostupanjski sud priznao iznos od 271,02 EUR, a trebao mu je priznati iznos od 358,52 EUR, valja istaknuti da je ovaj sud drugog stupnja vezan granicama zahtjeva za naknadu troškova (troškovnika), kojeg je tužitelj predao na ročištu za glavnu raspravu, održanom dana 17. veljače 2025., koji se nalazi na listu 97-98 spisa. Naime, takvo ograničenje proizlazi iz čl. 2. st. 1. ZPP-a prema kojem u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Takvo ograničenje se odnosi i na zahtjev za naknadu troška postupka, koji zahtjev tužitelj najkasnije može postaviti do završetka raspravljanja, sukladno čl. 164. st 3. ZPP-a. Dakle, tužitelj ne može mijenjati svoj troškovnik u žalbenom postupku, već je ovaj sud drugog stupnja vezan granicama troškovnika koji je predan prije završetka raspravljanja.
8.1. Uvidom u troškovnik tužitelja (list 97-98 spisa) proizlazi da je tužitelj potraživao trošak parničnog postupka u iznosu od 320,84 EUR, a sud prvog stupnja mu je priznao trošak u iznosu od 271,02 EUR. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja može tužitelju dosuditi, na ime troškova parničnog postupka, maksimalni iznos od 49,82 EUR (razlika zatraženog iznosa od 320,84 EUR i priznatog iznosa od 271,02 EUR). Drugim riječima, pobijani dio odluke o troškovima postupka se isključivo odnosi na iznos od 49,82 EUR, koji je zatražen, ali nije prihvaćen.
9. Dakle, iz troškovnika tužitelja (list 97-98 spisa) proizlazi da je tužitelj potraživao trošak parničnog postupka u iznosu od 320,84 EUR specificirano kako slijedi:
- trošak sastava podneska od 12. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno 62,50 EUR
- trošak pristupa na pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, održanog dana 17. veljače 2025., u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno 62,50 EUR
- trošak ovršnog postupka, specificiran u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nenada Dolinara, u iznosu od 49,82 EUR
- predujam radi objave oglasa u „Narodnim novinama“ i pokrića troškova rada privremenog zastupnika u iznosu od 132,75 EUR
- trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR.
10. Iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je tužitelju priznat trošak predujma radi objave oglasa u „Narodnim novinama“ i pokrića troškova rada privremenog zastupnika u iznosu od 132,75 EUR te trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR.
11. Nadalje, prvostupanjski sud je tužitelju priznao trošak odvjetničkih radnji u iznosu od 125,00 EUR, a što se poklapa sa zatraženim troškom sastava podneska od 12. ožujka 2024. i troškom pristupa na pripremno ročište od 17. veljače 2025.
12. Tužitelj osnovano ističe da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu Tbr 7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) koja predviđa trošak za zastupanje u postupcima mirnog rješavanja sporova, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.
13. Tužitelj osnovano ističe da se, prilikom određivanja troškom sastava podneska od 12. ožujka 2024., trebao pozvati na odredbu Tbr 8.1. Tarife, a prilikom određivanja troškom pristupa na pripremno ročište od 17. veljače 2025. na Tbr 9.1. Tarife.
14. Međutim, unatoč tome što je sud prvog stupnja naveo pogrešne tarifne stavke te time pogrešno primijenio materijalno pravo, tužitelju je trošak odvjetničkih radnji ipak priznat u ispravnom i zatraženom iznosu. Dakle, pogrešna primjena materijalnog prava nije utjecala na ispravnost odluke o troškovima parničnog postupka.
15. Slijedom svega navedenoga, proizlazi kako sud prvog stupnja nije jedino odlučio o trošku ovršnog postupka u iznosu od 49,82 EUR, a tužitelj osnovano ističe da se i o tome trošku trebalo odlučiti, budući da se o ovršnom trošku treba odlučiti kao o parničnom trošku, sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017.
16. Tužitelj u svome troškovniku ističe da potražuje trošak ovršnog postupka u iznosu od 49,82 EUR, a kako je to specificirano u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nenada Dolinara (list 27 spisa), a javni bilježnik je odredio trošak prema specifikaciji u prijedlogu za ovrhu, stoga je sud drugog stupnja vezan granicama u pogledu vrste i iznosa zatraženih ovršnih troškova iz navedenog rješenja i prijedloga za ovrhu, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a.
17. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 49,82 EUR, a o kojem zahtjevu je prvostupanjski sud propustio odlučiti. Tužitelj ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: trošak sastava ovršnog prijedloga koji se sada smatra tužbom, zajedno sa pripadajućim PDV-om, u zatraženom iznosu od 24,89 EUR (187,50 kn), sukladno Tbr 7.1. i Tbr 46. Tarife. Tužitelj nema pravo na predujam naknade javnog bilježnika i ostatak naknade u preostalom zatraženom iznosu. Naime, premda su navedeni troškovi predviđeni Pravilnikom o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/2021, 18/2022, dalje u tekstu: Pravilnik), tužitelj je dužan dokazati da su mu ti troškovi uistinu nastali, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, a što je tužitelj propustio uraditi.
18. Slijedom svega navedenoga, u odnosu na trošak ovršnog postupka u iznosu od 49,82 EUR o kojem se odlučuje kao o parničnom trošku, a o kojem trošku nije odlučio prvostupanjski sud, ovaj sud drugog stupnja smatra da tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od 24,89 EUR, dok je trošak u preostalom zatraženom iznosu od 24,93 EUR valjalo odbiti. Tužitelj u odnosu na priznati trošak postupka ima pravo i na zateznu kamatu koja na trošak postupka teče od dana donošenja ove odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
19. Dakle, primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi odluku o trošku postupka u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 24,93 EUR (točka I. izreke drugostupanjskog rješenja), a primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti odluku o trošku postupka i naložiti tuženici da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 24,89 EUR, zajedno sa zateznom kamatom (točka II. stavak 1. izreke drugostupanjskog rješenja).
20. Temeljem čl. 154. st 2. ZPP, čl. 155. ZPP i čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, uz primjenu Tarife, odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka. Tužitelj je pobijao neprihvaćeni trošak parničnog postupka u iznosu od 49,82 EUR te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka troškovima postupka na način da je tužitelju priznat trošak u iznosu od 24,89 EUR. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tužitelj uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 50%. Tužitelj je specificirao trošak sastava žalbe, zajedno sa pripadajućim PDV-om, u iznosu od 78,13 EUR, međutim, takav trošak nije u skladu sa Tarifom. Naime, valja istaknuti da je tužitelj pobijao samo odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi, a takva odluka se smatra rješenjem, sukladno čl. 129. st. 5. ZPP-a. S obzirom da je tužitelj zapravo podnio žalbu protiv rješenja, a uzevši u obzir i da je vrijednost pobijanog dijela 49,82 EUR, tužitelj ima pravo na trošak sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 25,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 31,25 EUR, sukladno Tbr 10.4., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife. Nadalje, tužitelj nema pravo na trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da mu je taj trošak uistinu nastao. Dakle, osnovani trošak žalbenog postupka jest 31,25 EUR. Međutim, kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 50%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tužitelju treba trošak žalbenog postupka razmjerno smanjiti sa 31,25 EUR na 15,63 EUR i dosuditi mu trošak u tom iznosu, a preostali zatraženi iznos od 89,04 EUR potrebno je odbiti. Tužitelj u odnosu na priznati trošak žalbenog postupka ima pravo i na zateznu kamatu koja na trošak žalbenog postupka teče od dana donošenja ove odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. i IV. drugostupanjske odluke.
U Zagrebu, 28. studenog 2025.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević