Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-687/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stambenog gospodarstva Makarska d.o.o., Makarska, Trg Tina Ujevića 1, OIB:94694317498, kojeg zastupaju punomoćnice Marela Puharić i Ines Slutej, odvjetnice u Zagrebu, protiv tuženika OG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Pl-21/2023-14 od 4. travnja 2024., dana 28. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika OG kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Pl-21/2023-14 od 4. travnja 2024. pod stavkom I. izreke, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku OG naloženo naknaditi tužitelju Stambenom gospodarstvu Makarska d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 128,74 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2024. pa do isplate.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Pl- 21/2023-14 od 4. travnja 2024. pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku OG naloženo naknaditi tužitelju Stambenom gospodarstvu Makarska d.o.o. trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 201,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2024. pa do isplate i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja Stambenog gospodarstva Makarska d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 201,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2024. pa do isplate kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Pl-21/2023-14 od 4. travnja 2024. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Pl-5/20 od 8. srpnja 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 118,55 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 187,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom II. izreke pobijane presude. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 330,09 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2024. pa do isplate.
2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da sud usvoji žalbu i ukine presudu u pobijanom dijelu.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.309,40 kuna/306,51 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj kao prinudni upravitelj stambene zgrade u [adresa], u ime i za račun suvlasnika predmetne zgrade potražuje od tuženika na ime nepodmirenih doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u vlasništvu tuženika u razdoblju od prosinca 2016. do prosinca 2019.
5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog dijela prvostupanjske presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:
- da je povodom tužbe radi izdavanja platnog naloga koju je tužitelj podnio 14. rujna 2020. protiv ovdje tuženika, prvostupanjski sud dana 8. srpnja 2022., u skladu s čl. 446. st. 1. i 3. ZPP-a, donio rješenje o izdavanju platnog naloga pod poslovnim brojem Pl-5/20,
- da iz Odluke o osnivanju Trgovačkog društva za organizaciju održavanja i upravljanja stambenim zgradama (Glasnik Grada Makarske 6/97) proizlazi da je Grad Makarska odredila ovdje tužitelja kao prinudnog upravitelja svih stambenih zgrada za koje nije sklopljen međuvlasnički ugovor, a između ostalih, i stambene zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa],
- da je tužitelj aktivno legitimiran u predmetnom postupku jer je kao prinudni upravitelj ex lege ovlašten obavljati poslove upravljanja nekretninama, kao i poslove naplate sredstava pričuve sve sukladno čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV),
- da su Ugovor o prodaji od 23. srpnja 2001. sklopili Milas trade d.o.o., kao prodavatelj, i OG, kao kupac, dok je predmet ugovora stambena jedinica u potkrovlju stambene zgrade na adresi [adresa], ukupne površine 20 m2, s pripadajućim suvlasničkim dijelom,
- da iz popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima za zgradu na adresi [adresa], proizlazi da je kao jedan od suvlasnika naveden i ovdje tuženik OG, pod rednim brojem 17, za stambenu površinu od 20 m2,
- da iz Ugovora o prodaji od 23. srpnja 2001., kao i popisa suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima, proizlazi da je tuženik faktično vlasnik stambenog (očitom omaškom navedeno poslovnog) prostora u zgradi na adresi [adresa], slijedom čega da je isti pasivno legitimiran u predmetnom postupku,
- da činjenica što tuženik nije upisan kao zemljišnoknjižni suvlasnik nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju istoga u predmetnom postupku, jer se obveznikom plaćanja stambene pričuve ne smatra bez iznimke uknjiženi vlasnik nekretnine, nego, ukoliko je poznato tužitelju da je knjižno stanje različito od stvarnog stanja i na to upućuju isprave koje prileže spisu (kao u ovom slučaju), tada se obveznikom plaćanja pričuve smatra predmnijevani, stvarni vlasnik nekretnine, a ne knjižni vlasnik, sve u smislu čl. 122. st. 1. ZV-a (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2643/16 od 1. ožujka 2017.),
- da je tužitelj priloženom dokumentacijom dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva (mjesečni iznos stambene pričuve za stan u vlasništvu tuženika iznosi 4,08 EUR (30,80 kuna), dok tuženik svoje navode nije potkrijepio odgovarajućim dokazima,
- da je tužitelj u povodu prigovora zastare istaknutog od strane tuženika podneskom od 12. svibnja 2023. povukao dio tužbenog zahtjeva za koji je nastupila zastara (mjesečni iznosi pričuve za razdoblje od prosinca 2016. do kolovoza 2017.) u ukupnom iznosu od 1.416,20 kuna/187,96 EUR,
- da je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu (nepodmireni doprinosi za sredstva zajedničke pričuve u razdoblju od rujna 2017. do prosinca 2019.) u ukupnom iznosu od 893,20 kuna/118,55 EUR osnovan u cijelosti, slijedom čega je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju istog suda poslovni broj Pl-5/20 od 8. srpnja 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 118,55 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude, dok je navedeni platni nalog ukinuo u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 187,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom II. izreke pobijane presude.
8. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu iz kojeg proizlazi da je tužitelj aktivno legitimiran u predmetnoj parnici, a da je tuženik pasivno legitimiran i da je kao takav u obvezi plaćanja pričuve za razdoblje od rujna 2017. do prosinca 2019., valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 84. st. 1., čl. 85. st. 2., čl. 89. st. 2., čl. 90. st. 1. i 2., čl. 93. st. 1., 2. i 3., čl. 122. st. 1., čl. 375. st. 1. i 3., čl. 378. st. 5., čl. 380. st. 1. i 4. te čl. 385. ZV-a, te čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), u svezi čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Pl-5/20 od 8. srpnja 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 118,55 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude.
9. Pri tome valja istaknuti da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji se u bitnom svode na to da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe iz glave dvadesetdevete i glave tridesete ZPP-a, te da je pogrešno primijenio odredbe ZPP-a o teretu dokaza), jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
10. Žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju priznao po punoj tarifi trošak zastupanja na ročištima na kojima se nije raspravljalo o predmetu spora nisu osnovani, budući da priznata ročišta (ročišta od 9. studenog 2023. i 26. veljače 2024.) predstavljaju ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa).
11. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužitelju dosudio trošak parničnog postupka u cijelosti. Naime, budući da je tužitelj u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u konačnom iznosu od 118,55 EUR u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 306,51 EUR, odnosno u omjeru od 39%, vidljivo je da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 69,50% (100%+39%=139%, 139%÷2=69,50%), dok je tuženik u sporu uspio u omjeru od 30,50%. Kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu (69,50%-30,50%), proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 39%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.
12. Stoga tužitelj, prema konačnom omjeru uspjeha u sporu, umjesto priznatog troška parničnog postupka u iznosu od 330,09 EUR, ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 128,74 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2024. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 1. st. 2. i Tar. br. 2. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23), te čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, dok isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 201,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. travnja 2024. pa do isplate.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke, a primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 28. studenog 2025.
Sutkinja:
Jadranka Travaš