Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-rz-13/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijaliste Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KČ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. - dalje: OKZRH), odlučujući o žalbama optuženog KČ i optuženog HČ podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. svibnja 2025., broj Kv- Rz-15/2024-4, u sjednici održanoj 28. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog KČ i optuženog HČ kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 6. svibnja 2025., broj Kv-Rz- 15/2024-4, na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.), određeno je suđenje u odsutnosti optuženicima KČ, OČ, AČ i HČ, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH u postupku koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem K- Rz-3/2013., a po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Splitu poslovnog broja K-DO-28/13 od 23. rujna 2013.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi KČ putem branitelja Tonija Vukičevića, odvjetnika iz Splita, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti na način "što će se odbiti prijedlog za vođenje navedenog kaznenog postupka u odsutnosti okrivljenih osoba", a podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno razmatranje i odlučivanje.
2.1. Pravodobnu žalbu podnio je i optuženi HČ putem braniteljice Ivanke Šamija, odvjetnice iz Splita, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti Županijskom sudu u Splitu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Optuženi KČ u žalbi ističe da se u pobijanom rješenju uopće ne navodi jesu li poduzeti pravni koraci kojima se traži ustup kaznenog postupka Sjevernoj Makedoniji, niti pobijana odluka sadrži sve podatke je li prvostupanjski sud poduzeo sve zakonom taksativno previđene napore da se provede suđenje u prisutnosti optuženika niti je naznačio koje su točno druge mogućnosti koje nedostaju da bi se znalo jesu li poduzete i sa kakvim ishodom. Žalitelj HČ smatra da se iz pobijanog rješenja ne može sa sigurnošću utvrditi je li prvostupanjski sud zaista ispitao sve pretpostavke za suđenje u odsutnosti iz članka 402. stavka 3. ZKP/08.
5.1. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud iznio jasne i valjano obrazložene argumente na kojima temelji svoj zaključak o ispunjenju zakonskih pretpostavki iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. da se žaliteljima (kao i optuženima OČ i AČ) sudi u odsutnosti pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju evidentno smjeraju obojica žalitelja. Neslaganje s razlozima pobijanog rješenja obojice žalitelja u suštini predstavlja pokušaj osporavanja navedenog zaključka o ispunjenju pretpostavki za suđenje u odsutnosti za svakoga od žalitelja, o čemu će biti riječi u nastavku ove odluke.
6. Optuženom KČ i optuženom HČ se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva, počinjenog 1991. i koje, unatoč tome što ne zastarijeva, predstavlja jedno od najpogibeljnijih kaznenih djela. Pritom, način počinjenja tog djela, kako je to svakom od optuženika stavljeno na teret pravomoćnom optužnicom, potom protek vremena od njegovog počinjenja (što po prirodi stvari ukazuje na opravdanu bojazan da će biti otežano izvođenje dokaza), interes žrtvi da se u razumnom roku odluči o kaznenoj odgovornosti optuženika kao i društveni interes da se ovakva djela sankcioniraju, u svom zbiru predstavljaju one osobito važne razloge iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. , zbog kojih je nužno da se suđenje protiv obojice optuženika provede u njihovoj odsutnosti, a kako je to, suprotno navodima obje žalbe, pravilno utvrdio prvostupanjski sud i time nije narušena pretpostavka nedužnosti kako to žalbom sugerira optuženi KČ.
7. Nadalje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju ispunjena i daljnja zakonska pretpostavka iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. da se protiv obojice žalitelja provede suđenje u odsutnosti jer su i optuženi KČ i optuženi HČ nedostižni državnim tijelima Republike Hrvatske, a njihovo izručenje, kao niti suđenje u stranoj državi nije moguće.
7.1. Naime, protiv obojice optuženika je još u istrazi rješenjem od 5. lipnja 2003., broj Kio-45/2003., upravo zbog njihove nedostupnosti državnim tijelima, određen pritvor iz zakonske osnove u članku 105. stavku 1. točki 1. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02.) te naloženo izdavanje tuzemne (5. lipnja 2003.) i međunarodne tjeralice u lipnju 2022., a potom 25. kolovoza 2022. izdani i europski uhidbeni nalozi, a koje su sve mjere poduzete radi osiguranja prisutnosti obojice optuženika u postupku ostale bez rezultata. Dodatno, potrebno je istaknuti da je za optuženog HČ na temelju protesta Interpola Sarajevo, Bosna i Hercegovina izbrisana i obustavljena međunarodna potraga s obzirom da je isti državljanin Bosne i Hercegovine (list 243).
7.2. Također, optuženi KČ i optuženi HČ su prije podizanja optužnice zamolbeno ispitani i to optuženi KČ **.**.2011. pred Osnovnim sudom u Skoplju, Republika Sjeverna Makedonija (list 201-202) te optuženi HČ **.**.2010. pred Tužilaštvom - Tužiteljstvom Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina (list 129-131), kojom prilikom su obojica optuženika naveli adresu svog prebivališta odnosno stanovanja (optuženi KČ u [adresa]-1, broj 1, Republika Sjeverna Makedonija, a optuženi BČ u [adresa]), s time da su za optuženog HČ ti podaci dodatno provjereni i u srpnju 2022. (list 142).
7.3. Optuženom HČ su na adresi stanovanja u više navrata uredno dostavljeni pozivi i druga pismena u predmetnom postupku (optužnica od 23. rujna 2013., poziv za sjednicu optužnog vijeća od 12. prosinca 2014., rješenje o potvrđivanju optužnice od 12. prosinca 2014., poziv za raspravu 5. srpnja 2024. i rješenje o postavljanju branitelja po službenoj dužnosti te poziv za raspravu 6. rujna 2024.). Uredno pozvan optuženi HČ nije pristupio na ročište za raspravu 5. srpnja 2024. ni na ročište za raspravu 6. rujna 2024., dakle iako je imao saznanja o ovom postupku, nije se odazvao pozivima sudu niti javio eventualnu promjenu adrese stanovanja, niti svoj izostanak opravdao. Stoga su promašeni i paušalni žalbeni navodi ovog optuženika da "možda postoje objektivni razlozi" zbog kojih se nije odazvao pozivima suda.
7.4. Što se pak tiče optuženog KČ isti je bio dostupan 2012. kada su od njega zamolbenim putem izuzeti biološki tragovi, međutim nakon toga, prema dopisu Osnovnog suda Skoplje I, Skoplje, Republika Sjeverna Makedonija od 2. lipnja 2014. (list 74), premda je operativnom provjerom utvrđeno da živi na adresi prebivališta, nije se odazvao pozivu za preuzimanje pismena (optužnica od 23. rujna 2013.). Međutim, nakon toga mu je uredno dostavljen poziv za sjednicu optužnog vijeća 12. prosinca 2014. na istoj adresi, ali se na taj poziv nije odazvao sudu. Potom, ovaj optuženik je odbio primitak rješenja o potvrđivanju optužnice od 12. prosinca 2014. (list 101) nakon čega mu je isto dostavljeno putem oglasne ploče suda te mu na adresi stanovanja nije bilo moguće uručiti poziv za raspravu od 5. srpnja 2024. kao ni poziv za raspravu 6. rujna 2024. Dakle, iako su pozivi ovom optuženiku slani na identičan način kao ranije (kada je uredno zaprimio) i na istu adresu stanovanja, a optuženik, iako ima saznanja o ovom postupku, nije se odazvao pozivima sudu niti javio eventualnu promjenu adrese stanovanja, niti svoj izostanak opravdao.
7.5. Sve istaknute okolnosti u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a protivno žalbama obojice žalitelja, bez sumnje upućuju na zaključak da optuženi KČ i optuženi HČ nisu dostupni državnim tijelima Republike Hrvatske, a time i na postojanje daljnje zakonske pretpostavke za suđenje u odsutnosti.
8. Također, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženi KČ državljanin Republike Sjeverne Makedonije pa njegovo izručenje Republici Hrvatskoj nije moguće (što je potvrdio i Interpol Sjeverne Makedonije, list 271). Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o kaznenim djelima organiziranog kriminala, korupcije ni pranja novca, za koja djela je u skladu s odredbom članka 7. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju od 31. listopada 2011., ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 8/12.) dopušteno izručenje vlastitih državljana (dakle i zamoljene države).
8.1. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženi HČ, državljanin Bosne i Hercegovine pa ni njegovo izručenje Republici Hrvatskoj nije moguće (što je potvrdio i Interpol Bosne i Hercegovine, list 243). Naime, ni za ovog žalitelja u konkretnom slučaju ne radi se o kaznenim djelima organiziranog kriminala, korupcije ni pranja novca, za koja djela je u skladu s odredbom članka 7. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju od 28. studenog 2012., ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/14., dalje: Ugovor) dopušteno izručenje vlastitih državljana (dakle i zamoljene države). Što više, izričito je Ugovorom propisano da se odredbe Ugovora ne primjenjuju na kaznena djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
8.2. Protivno žalbenim navodima žalitelja KČ, niti pitanje ustupa ne dolazi u obzir. Odredbom članka 67. stavka 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04.) propisano je da do ustupa kaznenog progona može doći samo na prijedlog državnog odvjetnika, a kako se državni odvjetnik podneskom od 23. travnja 2023. (list 275) pozitivno očitovao i suglasio s prijedlogom za određivanje suđenja u odsutnosti, čime se na posredan način očitovao kako nije suglasan s ustupom kaznenog progona stranoj državi, to u konkretnoj pravnoj situaciji nije niti moguć ustup kaznenog progona ni Republici Sjevernoj Makedoniji, kako to u žalbi pokušava sugerirati ovaj žalitelj, a niti je moguć ustup kaznenog progona Bosni i Hercegovini za optuženog HČ.
8.3. Stoga je i u tom dijelu, protivno žalbi obojice optuženika, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne samo da nije moguće izručenje, već nije moguć niti ustup kaznenog progona drugoj državi.
9. Slijedom svega iznijetoga te budući da nisu počinjene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbiti žalbe optuženog KČ i optuženog HČ kao neosnovane i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
