Poslovni broj: Usž-4150/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Vukosav j.d.o.o. iz Kupara, Mlini, Eduarda Miloslavića 23, kojeg zastupa zakonska zastupnica ZN, članica uprave i direktorica tužitelja, protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, Vukovarska 16, radi izvršenja rješenja o provođenju komunalnog reda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-133/2025 od 10. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-133/2025 od 10. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-05/24-01/8, URBROJ: 2117-09/1-24-2 od 3. prosinca 2024.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-363-04/24-01/414, URBROJ: 217-1-03-04/6-24-04 od 20. rujna 2024. kojim je osobi ovlaštenoj za zastupanje tužitelja izrečena prva novčana kazna od 200,00 eura radi neizvršenja izvršnog prvostupanjskog upravnog rješenja, KLASA: UP/I-363-04/24-01/414, URBROJ: 217-1-03-04/6-24-02 od 2. rujna 2024. kojim je tužitelju naloženo uklanjanje protupravno postavljenih reklamnih panoa na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vidljivih s javne površine, uz daljnje uvjete i upozorenja (točke 2. do 5. izreke).
3. Tužitelj u pravodobno izjavljenoj žalbi pobija presudu prvostupanjskog upravnog suda iz svih žalbenih razloga. Navodi da je odredbom članka 109. stavak 2. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da komunalni redar obavlja poslove nadzora propisane posebnim Zakonom, dok je Zakon o općem upravnom postupku, kao temeljni postupovni propis, mjerodavan za postupanje komunalnog redarstva kao tijela jedinice lokalne samouprave. Stoga smatra da je povrijeđena odredba članka 76. Zakona o općem upravnom postupku koja definira sadržaj i način vođenja zapisnika u upravnom postupku budući da tužitelj nije bio nazočan na očevidu obavljenom dana 2. rujna 2024. niti mu je dostavljen zapisnik sastavljen prilikom obavljanja navedene radnje. Takvim postupanjem smatra da je stavljen u neravnopravan procesno-pravni položaj u odnosu na jedinicu lokalne samouprave te mu je povrijeđeno ustavno pravo na ravnopravnost s obzirom na mogućnost korištenja procesnih sredstava i pobijanja činjeničnih utvrđenja u upravnom postupku. Upućuje na pravno stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojem se upravni akti podvrgavaju sudskoj kontroli zakonitosti upravo iz razloga jer državna tijela koja donose upravne akte nisu tijela sudbene vlasti pa s tim u vezi upravni sud nenavođenjem meritornih razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva čini povredu ustavnog jamstva propisanog odredbom članka 29. stavak 1. Ustava RH. Ističe da je u posjedu dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem valjanog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, potvrđenog pod brojem: OV-224/2020 od 17. siječnja 2020. te s obzirom da su predmetni reklamni panoi unutar granica nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ne predstavlja javnu površinu u općoj uporabi, to smatra da prvostupanjsko upravno tijelo nema ovlast postupati i primjenjivati odredbe Odluke o reklamiranju u konkretnom slučaju. Predlaže poništiti osporenu presudu, utvrditi nedostatke i riješiti upravnu stvar, podredno poništiti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je odgovornoj osobi tužitelja sukladno odredbi članka 142. stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) osnovano izrečena prva novčana kazna radi ne postupanja po nalogu iz izvršnog rješenja prvostupanjskog upravnog tijela o uklanjanju postavljenih reklamnih panoa na području Grada Dubrovnika, vidljivih s javne površine, budući da su postavljeni protivno odredbi članka 50. stavak 1. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika", broj: 15/19., 4/20., 15/20., 5/21., 18/21. i 11/23., dalje: Odluka).
8. Kako iz spisu priloženog zapisnika o kontrolnom očevidu od dana 20. rujna 2024. čiji sadržaj tužitelj niti ne osporava, proizlazi da je nadležni komunalni redar utvrdio da nije postupljeno po izvršnom rješenju o uklanjanju predmetnih reklamnih panoa postavljenih na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vidljivih s javne površine, to je osnovano direktorici i ujedno osobi ovlaštenoj za zastupanje kao odgovornoj osobi tužitelja izrečena prva novčana kazna sukladno odredbi članka 142. stavak 2. ZUP-a. Naime, niti su uklonjeni predmetni reklamni panoi niti je pribavljeno rješenje nadležnog upravnog tijela Grada Dubrovnika kojim se odobrava njihovo postavljanje. Potonje iz razloga jer spisu prileži rješenje prvostupanjskog upravnog tijela, KLASA: UP/I-363- 01/24-07/161, URBROJ: 2117-1-03-24-02 od 25. rujna 2024. iz kojeg proizlazi da je tužitelju odbijen zahtjev za postavljanje dvije reklamne ploče postavljene u prvoj zoni
– zoni zaštite A na adresi [adresa].
9. Prigovori koje tužitelj ističe u žalbi, a odnose se na povredu odredaba ZUP-a kojima je pravno reguliran očevid kao zasebna dokazna radnja u upravnom postupku, pravilno je već otklonio prvostupanjski sud u opširnom obrazloženju osporene presude. Stoga se u tom dijelu upućuje na obrazloženje osporene presude kako bi se izbjeglo suvišno ponavljanje. S tim u vezi, nije povrijeđena niti odredba članka 76. ZUP-a koja definira sadržaj zapisnika budući da u konkretnom slučaju nije obvezatna prisutnost stranke prilikom obavljanja očevida s obzirom da se ne radi o posebnoj dokaznoj radnji u smislu odredbe članka 68. ZUP-a. Osim toga, nije povrijeđena niti procesna ravnoteža stranaka budući da je tužitelj podnošenjem žalbe tuženiku, kao i podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu imao mogućnost isticati sve činjenice i navode bitne u konkretnom slučaju, a što uključuje i osporavanje navoda protivne stranke, odnosno tuženika. Međutim, iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj ikad tijekom predmetnog postupka, uključujući i žalbene navode, osporavao sadržaj zapisnika o obavljenom kontrolnom očevidu.
10. Imajući u vidu sve navedeno nema osnove za usvajanje žalbe.
11. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a kao u izreci presude.
U Zagrebu, 27. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
