Poslovni broj: Usž-4330/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EĆ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Marinu Folu, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1378/2024 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1378/2024 od 11. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/574, URBROJ: 443-02-02-20-24-5 od 30. srpnja 2024. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

2. Navedenim rješenjem tuženika u točki 1. izreke naređeno je tužitelju kao vlasniku i investitoru, u roku od 90 dana od zaprimanja navedenog rješenja, ukloniti bespravno izgrađenu zidanu stambenu građevinu, tlocrtnih dimenzija 5,50/5,50 m, visine 2,90 m te zidanu stambenu građevinu, dimenzija 3,60/4,70 m, visine 2,80 m, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na području označenom kao izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene – turističko naselje (T2), unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m, lokacija Crveni Vrh, Grad Umag. Točkom 2. izreke utvrđeno je da je postavljanjem službenog znaka dana 12. travnja 2024. godine obustavljeno daljnje građenje/izvođenje radova na lokaciji iz točke 1. izreke te kako je obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja tog rješenja, na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja, uz daljnja prateća upozorenja (točka 3. do 7. izreke).

3. U pravodobno podnesenoj žalbi, tužitelj osporava odluku prvostupanjskog upravnog suda iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je neprihvatljivo stajalište upravnog suda i tuženika kako postupak ozakonjenja ne utječe na postupak uklanjanja. Ovo iz razloga jer bi se takvim tumačenjem uklonila i ona građevina koja ispunjava pretpostavke za ozakonjenje. Smatra da je riječ o pretjeranom formalizmu koji je protivan stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci: U-III- 4423/2011 od 13. srpnja 2017. Ističe da je u konkretnom slučaju relevantno utvrditi činjenicu da li je tužitelj imao legitimno očekivanje da će pod jednakim uvjetima kao i drugi građani moći ozakoniti svoje građevine sukladno pravu koje mu omogućuje Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ukoliko za to postoje uvjeti te da li za to ima na raspolaganju učinkovito sredstvo. Protivno tome, sud i tuženik su kao pravno relevantnu činjenicu utvrđivali isključivo nepostojanje pravomoćne građevinske dozvole iako su trebali uzeti u obzir združeni učinak Zakona o postupanju te Zakona o državnom inspektoratu. Upućuje na praksu Europskog suda za ljudska prava iz koje proizlazi da je svrha Konvencije garantiranje prava koja su efikasna i praktična, a ne teoretska i iluzorna, a slijedom čega zaključuje da se tužitelju trebalo prvo omogućiti ozakonjenje predmetnih građevina, a tek potom, ukoliko ne postoje uvjeti za to, naložiti njihovo uklanjanje. Smatra da je rješenjem tuženika došlo do miješanja u njegovo pravo vlasništva, odnosno narušeno je načelo mirnog uživanja vlasništva koje je pritom nerazmjerno. Stoga je trebalo utvrditi da li je povrijeđeno tužiteljevo pravo vlasništva sukladno odredbi članka 1. Protokola uz Konvenciju s obzirom da su nadležna tijela više od 13 godina tolerirala nezakonitu gradnju iako su znala za nju, odnosno da li je tužitelj imao legitimno očekivanje da će mirno uživati svoje vlasništvo. Ističe da mu je pravo na učinkovitu žalbu zajamčeno odredbom članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Kako je za predmetne građevine podnesen zahtjev za ozakonjenje te su iste vidljive na DOF/2011, odnosno ostvarene su sve pretpostavke za legalizaciju, to bi tužitelj njihovim uklanjanjem pretrpio nenadoknadivu štetu. Smatra da su ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe s obzirom na težinu posljedica koje bi pretrpio uklanjanjem predmetnih građevina, naročito u odnosu na povrede njegovih ustavnih i konvencijskih prava. Ističe da odgoda nije protivna javnom ili nekom konkurentnom privatnom interesu, kao i da bi provođenjem uklanjanja bila umanjena imovina tužitelja. Osim toga, sve i da tužitelj ostvari pravo na novčanu naknadu štete kao posljedicu uklanjanja, ističe da ne bi u tom slučaju mogao ozakoniti građevine kojih više nema. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu prvostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na odlučivanje uz obvezu naknade troškova upravnog spora uvećano za trošak sastava žalbe, podredno predlaže usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska odluka pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tužitelju kao vlasniku i investitoru u pravilno provedenom postupku naloženo uklanjanje bespravne gradnje detaljno opisane rješenjem tuženika izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na području označenom kao izdvojena građevinska područja izvan naselja ugostiteljsko-turističke namjene – turističko naselje (T2), unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m, lokacija Crveni Vrh, Grad Umag. Rješenje tuženika doneseno je pozivom na odredbu članka 113. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI).

8. Odredbom članka 113. stavak 1. točka 1. ZDI-a propisano je da građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, dok je stavkom 2. iste odredbe propisano da građevinski inspektor prije donošenja rješenja naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, a što utvrđuje tim rješenjem.

9. Prema podacima iz predmetnog spisa proizlazi da je nadležni građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdio da je tužitelj kao vlasnik i investitor u rješenju opisanu gradnju izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradio bez izvršne i pravomoćne građevinske dozvole, o čemu je sastavljen zapisnik od 12. travnja 2024. uz koji su priložene fotografije predmetne gradnje. Tužitelj se podneskom zaprimljenim kod tuženika dana 3. lipnja 2024. očitovao na dostavljeni zapisnik o provedenom inspekcijskom pregledu iz kojeg proizlazi da je za predmetnu gradnju podnio zahtjev za ozakonjenje te je predlagao odgodu predmetnog postupka uklanjanja do okončanja postupka ozakonjenja. S obzirom da tužitelj svojim navodima, uključujući i žalbu, ne osporava da je predmetnu gradnju podrobno opisanu rješenjem tuženika izgradio bez važeće građevinske dozvole, to mu je pravilno naloženo njeno uklanjanje, a koje stajalište je potvrđeno osporenom prvostupanjskom presudom. Ovo iz razloga jer se sukladno odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZOG) građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano, a čemu u konkretnom slučaju nesporno nije udovoljeno.

10. Okolnost da je podnesen zahtjev za ozakonjenje predmetne bespravne gradnje nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnom slučaju niti je razlog za prekid ovog upravnog spora. Naime, isticanjem činjenice podnesenog zahtjeva za ozakonjenje, tužitelj posredno priznaje da je gradnju izvršio bez valjanog akta za gradnju, a što je protivno citiranoj odredbi članka 106. stavak 1. ZOG-a. Osim toga, podneseni zahtjev za ozakonjenje može biti razlog za prekid upravnog postupka izvršenja rješenja o uklanjanju sukladno odredbi članka 42. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), a o čemu se u konkretnom slučaju niti ne radi kako pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u osporenoj presudi te se u tom dijelu upućuje na obrazloženje osporene presude radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja.

11. U odnosu na tužiteljev prigovor kako mu je povrijeđeno pravo vlasništva, odnosno da nije utvrđeno da li je imao legitimno očekivanje da će mirno uživati svoje vlasništvo, ovaj Sud ponovno upućuje na sadržaj odredbe članka 106. stavak 1. ZOG- a te odredbu članka 113. stavak 1. točka 1. ZDI-a iz čijeg smisla proizlazi da ukoliko se ne gradi na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, a o čemu se radi i u konkretnom slučaju, to je legitimno očekivanje da će se naložiti uklanjanje takve nezakonite gradnje. Dakle, u slučaju bespravne gradnje ne može se s uspjehom isticati povreda prava vlasništva niti tužitelj može imati legitimno očekivanje da će mirno uživati svoje pravo vlasništva.

12. Odredbom članka 106. stavak 5. ZDI-a propisano je da se protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Drugim riječima, tužitelj može osporavati zakonitost rješenja tuženika podnošenjem tužbe upravnom sudu te potom podnošenjem žalbe ovom Sudu, a koju mogućnost je tužitelj u konkretnom slučaju iskoristio. Dakle, tužitelj i u predmetnoj upravnoj stvari ima mogućnost djelotvorne pravne zaštite svojih prava i pravnih interesa, stoga je neosnovano isticanje tužitelja da mu je povrijeđeno ustavno pravo na žalbu.

13. Nadalje, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenom navodu, osnovano odbio prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe. Naime, odredbom članka 42. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Dakle, da bi se usvojio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, moraju kumulativno biti ispunjene pretpostavke navedene u citiranoj zakonskoj odredbi. Međutim, bespravna gradnja o kakvoj je riječ u konkretnom slučaju uvijek je protivna javnom interesu kako to proizlazi iz smisla odredbe članka 103. stavak 1. ZDI-a, odnosno već iz navedenog razloga nedvojbeno je da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe.

14. Kako tužitelj ni ostalim prigovorima kojima iznosi svoje tumačenje pravnih propisa nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke prvostupanjskog suda, nema osnove za usvajanje žalbe.

15. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova za sastav žalbe. 16. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić