REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-3640/2023-5
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: 1. UM iz [adresa]., 2. IM iz [adresa]., zastupani po opunomoćeniku Bruni Čer, odvjetniku iz Koprivnice, Hrvatske državnosti 11A, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske Zagreb, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12., 2. HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51., 3. HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11., radi izvlaštenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3480/2022-12 od 12. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3480/2022-12 od 12. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-943- 04/20-01/240, urbroj: 514-04-02-01-01/08-22-03 od 27. rujna 2022. godine kojim je (povodom žalbe HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o.) poništeno dopunsko rješenje Upravnog odjela za opću upravu i imovinska prava Koprivničko-križevačke županije, klase: UP/I-940-01/20-01/292, urbroj: 2137/1-08/09-20-2 od 17. srpnja 2020., te je predmet vraćen istom tijelu na ponovni postupak. Pod točkom II. izreke osporene presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.
2. Tužitelji su protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnijeli žalbu ističući da iz obrazloženja osporene presude nesporno proizlazi da je sud prvog stupnja utvrdio da u osporavanom upravnom postupku, koji je okončan osporenim upravnim rješenjem tuženika, nije utvrđena odlučna činjenica je li za postojeću građevinu sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već u vrijeme gradnje bila utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovnu uporabu građevine ili tek valja provesti potreban postupak te rješenjem utvrditi građevnu česticu. Tužitelji spore i vrijednost na koju je procijenjen predmetni izvlašteni stan te istu vrijednost drže nerealnom i niskom imajući u vidu konkretne okolnosti slučaja i notorno visoke cijene nekretnina u zadnjih nekoliko godina, s tendencijom daljnjeg rasta. Napominju da je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.) uspostavljen pravni institut jedinstva nekretnine (zemljišta sa zgradom) kao i posebnih dijelova zgrade, pa pojedinačnu nekretninu čini zemljišnoknjižna čestica uključujući sve što je s njom trajno povezano na njenoj površini. Navedeni Zakon po tužitelju jasno propisuje da zemljište i sve što je s njim trajno spojeno (u konkretnom slučaju stan sa pripadajućim gospodarskim objektima) treba biti jedinstvenim objektom, a u slučaju prijepora vlasnik zgrade postaje vlasnikom zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. Stoga na istoj čestici ne može postojati dvojno vlasništvo, odnosno ne može biti jedna osoba vlasnik čestice, a druga osoba vlasnik objekta koji je na toj čestici izgrađen. Tužitelji su od svog pravnog prednika kupili predmetni stan koji se izvlašćuje ali i sa pripadajućim objektima uz njega kao i zemljište koje služi redovnoj uporabi zgrade na zemljištu. Pravni prednik tužitelja stan je stekao na temelju odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te se ovdje radi o zgradi u odnosu na koju nije proveden postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora te kod koje nekretnine nije došlo do zadovoljenja načela jedinstva nekretnine. Stoga vlasnici zgrade, dakle ovdje tužitelji, postaju i vlasnici zemljišta koje služi redovnoj uporabi zgrade. Ističu da su vlasnici cijele zgrade pa im stoga pripada i vlasništvo zemljišta koje služi redovnoj uporabi te zgrade koju su uživali dugi niz godina, koristeći predmetni stan ali i sve pripadajuće gospodarske objekte, kao i zemljište koje ih okružuje, koje uživanje je bilo nesmetano od bilo koga. Stoga su tužitelji nepravilno izvlašteni samo iz samo iz stana, i to po neadekvatnoj cijeni, dok su trebali biti izvlašteni i iz ostatka nekretnine, odnosno zemljišta koje okružuje stan. To stoga što predmet izvlaštenja ne može biti samo stan već je to trebala biti cijela nekretnina (stan i pripadajuće zemljište). Predlažu usvojiti žalbu, poništiti presudu uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Tuženik i zainteresirane osobe nisu dostavile odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17 i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Naime, prema odredbi članka 66. stavak 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, te je prvostupanjski upravni sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da je osnovano tuženik ovdje osporenim rješenjem poništio rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 17. srpnja 2020., te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, između ostalog, i poradi pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pritom prvostupanjski sud pravilno ističe da između ostalog u prvostupanjskom upravnom postupku nije utvrđeno je li za postojeću građevinu u kojoj se nalazi stan u vlasništvu tužitelja, u vrijeme gradnje utvrđena građevna čestica/zemljište namijenjeno za redovnu uporabu građevine, a što čini prethodno pitanje u konkretnom slučaju i nakon čega je potrebno provesti ponovno vještačenje.
8. Naime, osporeno rješenje tuženika doneseno je povodom žalbe HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o. iz Zagreba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 17. srpnja 2020., u predmetu potpunog izvlaštenja nekretnina u k. o. [katastarska općina] radi rekonstrukcije postojećeg kolosijeka i izgradnje drugog kolosijeka infrastrukturne namjene, prometnog sustava željezničkog prometa, željezničke pruge (državna granica – [adresa]) na dionici [adresa]-državna granica. Uvidom u navedeno prvostupanjsko rješenje od 17. srpnja 2020., proizlazi da je istim utvrđen interes Republike Hrvatske za navedenu rekonstrukciju postojećeg kolosijeka i izgradnju drugog kolosijeka kako je to već naprijed navedeno relaciju u skladu s člankom 72. stavak 1. Zakona o željeznici ("Narodne novine", broj: 32/19.-točka 1. izreke) prihvaćen je prijedlog tužitelja te je pod točkom 2. izreke utvrđeno da se potpuno izvlašćuje nekretnina u k. o. [katastarska općina] i to: kč. br. [katastarska čestica], zgrada u [adresa] sa 150 m2 i dvor sa 115,2 m2 – z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasništvo HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. iz Zagreba; HŽ CARGO d.o.o. i HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb u različitim suvlasničkim omjerima upisano kao zgrada izgrađena na naprijed navedenoj čestici koja se sastoji od dvosobnog stana na 1. katu, pov. 52,57 m2 (dvije sobe, kuhinja, izba, nužnik, hodnik i drvarnica), suvlasništvo tužitelja IM i IM UM, svakog za ½ dijela.
9. Uvidom u spisu priloženi prijedlog HŽ INFRASTRUKTURE za potpuno izvlaštenje proizlazi da je istim zatraženo potpuno izvlaštenje dvosobnog stana na 1. katu zgrade u [adresa] sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi rekonstrukcije postojećeg kolosijeka i izgradnju drugog kolosijeka, infrastrukturne namjene, prometnog sustava željezničkog prometa, željezničke pruge M201 (državna granica – [adresa]) na dionici [adresa]-državna granica). U istom prijedlogu stoji da je HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. ishodio i pravomoćnu lokacijsku dozvolu 27. srpnja 2015., koja je produljena rješenjem od 2. listopada 2017. (pravomoćno) sve izdano od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja RH). Osim prigovora da je predlagano izvlaštenje samo opisanog stana na 1. katu, HŽ INFRASTRUKTURA je žalbom protiv prvostupanjskog rješenja prigovarala i procjembenom elaboratu iz srpnja 2019. godine izrađen po građevinskom vještaku ne osporavajući pravo tužiteljima kao suvlasnicima na predmetnom stanu na utvrđenje građevne čestice nužne za redovnu uporabu zgrade na temelju propisa, a ne na temelju matematičkog izračuna od strane vještaka obzirom da je potrebno utvrditi oblik i veličinu građevne čestice pred za to nadležnim tijelom državne uprave, što je ovdje izostalo. To stoga što pravna prednica tužitelja od trgovačkog društva HŽ d.o.o. je ugovorom o kupoprodaji predmetnog stana kupila samo stan ali ne i ostale objekte koji se nalaze na toj čestici koji su u suvlasništvu pravnih sljednika HŽ-HRVATSKIH ŽELJEZNICA d.o.o. (HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ; HŽ CARGO i HŽ-INFRASTRUKTURA d.o.o.) pa nisu niti mogle biti predmetom procjene kao što je to vještačenjem učinjeno. Predmetni stan se nalazi u stambenoj zgradi površine 80,70 m2, koja nije otkupljena u ostatku površine kao niti zemljište pa nije jasno po kojoj osnovi je vještačenjem protustrankama – tužiteljima utvrđeno suvlasništvo na cijeloj čestici i objektima izgrađenim na istoj niti su to tužitelji dokazali.
10. Tuženik se u osporenom rješenju vrlo opširno pozvao na sve mjerodavne odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj: 43/22.-78/02.), Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96.-152/14.) kao i mjerodavne odredbe Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/13.-98/19.) pravilno zaključujući da je prvostupanjsko upravno tijelo prilikom donošenja rješenja trebalo nedvojbeno utvrditi tko sve raspolaže pravom na određene posebne dijelove nekretnine što je propustio učiniti kao i utvrditi nedvojbeno je li za postojeću građevinu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme gradnje utvrđena građevna čestica/zemljište nužno za redovnu uporabu građevine te ukoliko nije provesti navedeni postupak. Pri čemu tuženik ne osporava pravo suvlasnika predmetnog stana na utvrđenje građevne čestice nužne za redovnu uporabu zgrade na temelju zakonom propisanih uvjeta, međutim ne na temelju samog matematičkog izračuna vještaka. Nadalje, pravilno je tuženik utvrdio da nedostaje obrazloženje prvostupanjskog upravnog tijela u osporenom rješenju za utvrđivanje naknade za pomoćne građevine koje se nalaze na spornoj čestici (pomoćne građevine za svinje, perad i krave te poljski WC) to posebno imajući u vidu da je tužiteljima pravna prednica (UMV) prodala samo predmetni stan dok pomoćne građevine nisu bile predmet ugovora o prodaji. Nadalje, pravilno je tuženik ocijenio, a imajući u vidu naprijed navedeni prijedlog HŽ INFRASTRUKTURE za izvlaštenje da je prvostupanjsko tijelo nepravilno -pogrešno potpuno izvlastilo predmetnu nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno cijelu zgradu i to posebice imajući u vidu da je zgrada u suvlasništvu HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., HŽ CARGO do.o. i HŽ-INFRASTRUKTURA d.o.o. u različitim suvlasničkim dijelovima i u odnosu na koje nije niti zatraženo potpuno izvlaštenje.
11. Naposljetku, treba reći da je pravilno utvrdio tuženik da između ostalog i samo obrazloženje rješenja prvostupanjskog tijela nije sačinjeno sukladno zakonskim odredbama pa je stoga izostalo argumentirano obrazloženje razloga koji su bili odlučujući za ocjenu dokaza, posebice je trebalo detaljno obrazložiti nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke.
12. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno pravilno je prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski upravni sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje osporenog rješenja tuženika od 27. rujna 2022. uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud kako je to već naprijed izloženo.
13. Sud stoga ocjenjuje neosnovanom žalbu tužitelja izjavljenu protiv osporene presude u kojem isti ističu da su od svoje pravne prednice kupili predmetni stan ali i pripadajuće objekte uz stan te zemljište koje služi redovnoj uporabi zgrade na zemljištu, obzirom da za navedeno nisu priloženi dokazi. Pritom nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari tvrdnja tužitelja da su prednici cijelu nekretninu uživali dugi niz godina, koristeći ne samo stan već i sve pripadajuće gospodarske objekte kao i zemljište koje ih okružuje.
14. Obzirom da tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe tužitelja, slijedom čega će prvostupanjsko upravno tijelo u cijelosti postupiti po rješenju tuženika koji je opširno i iscrpno dao upute istom tijelu što sve u nastavku postupka treba nedvojbeno utvrditi.
15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu (točka I. izreke), kao i odbiti zahtjev za naknadu troška upravnog spora tužitelja (točka II. izreke) na temelju članka 79. istog Zakona obzirom da nisu uspjeli u sporu.
U Zagrebu, 27. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
