Poslovni broj: Usž-1168/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KAVELJ d.o.o., OIB: 70309599426, Split, Visoka 17, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Luetić & Partneri d.o.o., Split, Starčevićeva 24, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Dugopolje, Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, OIB: 57240842564, koju zastupa opunomoćenik Vinko Samardžić, odvjetniku Splitu, Ruđera Boškovića 21, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja, tuženika i zainteresirane osobe, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2923/2023-12 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2923/2023-12 od 13. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava žalbi.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. i II. izreke) usvojen je tužbeni zahtjev i poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-0003/3/0050, URBROJ: 2181/1-10/03-23-0002 od 22. rujna 2023. Točkom III. izreke prvostupanjske presude predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju te presude u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženika. Točkom IV. naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška tog spora isplati tužitelju iznos od 2.500,00 EUR na ime naknade troška ovog spora, dok je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora odbijen kao neosnovan. Navedenim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužitelja za poništenje rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine Dugopolje, KLASA: UP/ I- 361-01/22-01/09, URBROJ: 2181-23-03/2-23-2 od 1. lipnja 2023 kojim je za građenje građevine gospodarske namjene (proizvodno-poslovna) servisne hale za distribuciju paketa i uredi, 2. b skupine na građevnoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obujma građevine 6.383,19 m3, s obračunatim popustom od 7% utvrđena obveza tužitelju u iznosu od 57.413,47 EUR.
2. Zainteresirana osoba u žalbi u bitnom navodi da je do prijenosa vlasništva nekretnine za koju je bio plaćen komunalni doprinos na novog stjecatelja odnosno investitora došlo u okviru stečajnog postupka nad ranijim investitorom. Postojala je mogućnost prijenosa prava komunalnog doprinosa na novog stjecatelja, no to nije učinjeno, a to je ovdje odlučno. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tužitelj predlaže da prvostupanjski sud dopuni točku IV. izreke presude u pogledu njegovog zahtjeva za naknadu troška pristojbe na tužbu i presudu o čemu sud nije odlučio. Ako to prvostupanjski sud ne učini predlaže da se smatra da je podnio žalbu na ime nedosuđenog iznosa troška upravnog spora koji je zatražio u troškovniku od 15. studenoga 2023. u pogledu pristojbe na tužbu i presudu, a koji također treba snositi tuženik. Predlaže preinačiti točku IV. izreke u tom smislu, podredno ukinuti tu točku i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
4. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da na predmetnom zemljištu nema izgrađenog objekta. Trgovačko društvo koje je platilo komunalni doprinos brisano je iz sudskog registra pa je pitanje tko je titular odnosno nositelj prava na povrat plaćenog komunalnog doprinosa. Navedeno pravo je postalo ničija stvar, res nullius. Predmetno trgovačko društvo je brisano iz sudskog registra jer tri godine nije postupilo po zakonskoj obvezi i objavilo svoja godišnja financijska izvješća. U toj situaciji, kad društvo ima neku imovinu ili neka pravo (ovdje pravo s osnova plaćenog komunalnog doprinosa) provodi se postupak likvidacije nad tom imovinom (likvidacijska masa) i u ime likvidacijske mase mogu se voditi sporovi. Tuženik smatra da dokle god postoji mogućnost da osnivač Lemna grupe d.o.o. zatraži pokretanje postupka likvidacije nad imovinom-likvidacijskom masom brisanog subjekta u odnosu na uplaćen komunalni doprinos, dotle ne postoji pravna mogućnost da zainteresirana osoba naplatom komunalnog doprinosa od tužitelja ostvari dvostruku naplatu komunalnog doprinosa. Tužitelj je treći u nizu stjecatelja prava vlasništva na predmetnom zemljištu pa se ne može pozivati na to pravo dok ne dokaže da je legalnim i odgovarajućim poslom stekao to pravo od Lemna grupe d.o.o. Tužitelj nije kupio zemljište od tog društva već od H - abduco d.o.o. Zagreb, a svojim dopisom od 5. ožujka 2024. obavijestio je sud da je Lemna grupa d.o.o. prestala postojati brisanjem iz sudskog registra: Navedenu činjenicu tužitelj je tek tad istaknuo, a ne i ranije tijekom upravnog postupka. Predlaže usvojiti žalbu, preinačiti osporenu presudu i odbiti tužbeni zahtjev podredno poništiti prvostupanjsku presudu s jasnom uputom za daljnje postupanje.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24.-dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita. Prvostupanjski sud je za svoju odluku naveo valjano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 89. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., 110/18. i 32/20.-dalje: ZKG) poništio rješenje tuženika kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 1. lipnja 2023. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak i pri tom u obrazloženju presude naložio donošenje sadržajno određene odluke. Ovo iz razloga jer nije sporno da je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za građenje građevine na zemljištu na kojem je već građevinskom dozvolom od 28. prosinca 2007. dozvoljeno građenje trgovačkom društvu LEMNA Grupa d.o.o. koj i je i platio komunalni doprinos za gradnju te građevine koja nije izgrađena, niti je građenje iste započeto. Također nije sporno ni da je to trgovačko društvo 30. srpnja 2012. prestalo postojati brisanjem iz sudskog registra.
8. Ovaj Sud je pri tom imao na umu odredbe članka 76. i članka 77. ZKG-a, prema kojima je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, a plaća ga vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina. Također, prema već izraženom stajalištu ovog Suda navedene odredbe moraju se dovesti u vezu s građenjem građevine, a ne s planiranom / odobrenom gradnjom, jer smisao naplate komunalnog doprinosa nije u samom prihodovanju jedinice lokalne samouprave, već se doprinos plaća zbog toga što se novom gradnjom povećava opterećenost postojeće komunalne infrastrukture pa graditelj stoga sudjeluje u gradnji, održavanju i unapređenju komunalne infrastrukture područja unutar kojeg gradi novu građevinu.
9. Stoga u situaciji u kojoj se na predmetnom zemljištu nije izgradila prethodno odobrena građevina, a za građenje koje je plaćen komunalni doprinos, i isti nije vraćen, nema opravdanja nametanju novčane obveze plaćanja komunalnog doprinosa novom investitoru bez umanjenja za obujam građevine za koji je komunalni doprinos već plaćen. Pravilno smatra prvostupanjski sud da je navedenu odredbu članka 89. stavka 1. ZKG-a i u toj pravnoj situaciji potrebno tumačiti u svrhu sprječavanja dvostruke naplate komunalnog doprinosa.
10. S obzirom na izloženo stanje stvari, pravilno je prvostupanjski sud uputio da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi obujam za koji je plaćen komunalni doprinos te da li je taj iznos uplaćenog komunalnog doprinosa već eventualno uračunat prilikom nekog ranijeg obračuna komunalnog doprinosa ili je vraćen prilikom povrata komunalnog doprinosa te s obzirom na utvrđeno donijeti odgovarajuću odluku.
11. Kraj izričite odredbe članka 22. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18. i 51/23. -dalje: ZSP) prema kojoj se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, a u konkretnom slučaju je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen pa stoga nije ni obvezan platiti sudsku pristojbu u ovom upravnom sporu, to su neosnovani prigovori tužitelja u tom pravcu.
12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima zainteresirane osobe i tuženika, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbi. Ovo osobito imajući u vidu da žalitelji pravilnost osporene odluke pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući ustvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.
13. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbe zainteresirane osobe, tužitelja i tuženika kao i zahtjev tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troška sastava žalbi, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a jer sa istim žalbama nisu uspjeli.
U Zagrebu 27. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner