Poslovni broj: Usž-4230/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi premještaja na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1860/2024-8 od 7. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 27. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1860/2024-8 od 7. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu od 8. svibnja 2024., kojim je odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 30. studenoga 2022., kojim je tužitelj službenik diplomirani pravnik raspoređen na radno mjesto – položaj voditelja Službe za prekršajni postupak u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Dalmacija (redni broj 7.5.1. Sistematizacija radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područni ured Dalmacija) trajno premješten po potrebi službe s danom 5. rujna 2016. na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za prekršajni postupak u Ministarstvu financija, Poreznu upravu, Područni ured Dalmacija, Služba za prekršajni postupak (red. broj 7.5.2. Sistematizacija radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područnom uredu Dalmacija).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom ponavlja tužbene navode te ističe da se radi o premještaju kojim se ispravlja ranija nepravda prema drugom kolegi i da je taj premještaj politički obojen. Smatra da je trebalo provesti dokazne prijedloge koje je on predložio. Ističe da je sud nezakonito odbio njegove dokazne prijedloge. Navodi da je trebalo izvršiti uvid u zapisnik o izvršenim primopredajama, putne naloge kao i druge provjere i uvide u evidencije koje je tužitelj predložio. Isto tako, smatra da je bilo potrebno izvršiti saslušanje nadređenih osoba koje su po tadašnjoj organizaciji rada njemu bile neposredno nadređene. Stoga predlaže da Sud uvaži njegovu žalbu i poništi pobijanu presudu.
3. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku, nakon što je rješenjem tuženika od 20. rujna 2022. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 6. listopada 2020. i predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješenje, a to rješenje je doneseno u ponovnom postupku nakon što je rješenjem tuženika od 4. prosinca 2019. poništeno prvostupanjsko rješenje od 1. rujna 2016., a sve to stoga što se iz obrazloženja nije moglo utvrditi koji su konkretni razlozi zbog kojih je tužitelj premješten na radno mjesto navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja. Odredbom članka 76. stavka 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15. i 138/15.
– dalje u tekstu: ZDS), koji se primjenjivao u trenutku rasporeda tužitelja, propisano je da se državni službenik može po potrebi službe premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju. Prema odredbi stavka 2. navedenog članka premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima popunjavanja upražnjenog radnog mjesta čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja određenih poslovnih zadataka. Potreba službe mora biti obrazložena.
6. U postupku nije sporno da tužitelj ispunjava uvjete za raspored na oba radna mjesta. Prema ocjeni o ovoga Suda pravilno prvostupanjski sud navodi da je prvostupanjsko tijelo ovlašteno procjenjivati uspješnost rada službenika na svakom pojedinom radnom mjestu te sukladno navedenom premjestiti svakog pojedinog službenika ukoliko ocjeni da će svojim radom doprinijeti pravilnom i efikasnom funkcioniranju prvostupanjskog tijela na jednom od sistematiziranih radnih mjesta unutar prvostupanjskog tijela te u konkretnom slučaju, kao jedan od razloga premještaja u obrazloženju osporenog rješenja, ističe se nezadovoljstvo organizacijom rada službe za vrijeme rasporeda tužitelja na radno mjesto položaja voditelja Službe za prekršajni postupak, pri čemu se prvostupanjsko tijelo prvenstveno poziva na očitovanje pročelnika Ureda Dalmacija o radu službe. Prema odredbi članka 7. stavka 4. Zakona o Poreznoj upravi pročelnik područnog ureda upravlja i odgovoran je za rad područnog ureda, koordinira, nadzire i brine se o radu ispostava područnog ureda, a za svoj rad je odgovoran ravnatelju. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je mišljenje pročelnika o potrebi angažiranja drugog službenika za kojeg smatra da će bolje obavljati poslove voditelja službe u konkretnom slučaju, obrazložilo potrebe službe te da, budući da se radi o više rangiranom rukovodećem radnom mjestu, koji, prema opisu posla, između ostalog upravlja, organizira, koordinira i planira rad, obrazloženi razlozi opravdavaju slobodnu ocjenu čelnika tijela o potrebi službe za angažiranjem drugog službenika na predmetnom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnog obavljanja poslova službe. Na navedeno mjesto je raspoređen službenik s dugogodišnjim radnim iskustvom na rukovodećim poslovima, a koji se, prema ocjeni prvostupanjskog tijela, iskazao organizacijskim vještinama kao pročelnik bivšeg Područnog ureda Dubrovnik i voditelj Službe za prekršajni postupak u bivšem Područnom uredu Dubrovnik. Opravdano je oc ijenjena i potreba da se tužitelj, s obzirom na dosadašnje iskustvo, premjesti na radno mjesto viši upravni savjetnik za prekršajni postupak za koje je ocjenjeno da će efikasno i stručno obavljati imajući u vidu činjenicu da je te poslove obavljao u razdobl ju od 1. rujna 2003. do 31. svibnja 2012., a sve sa ciljem bolje i efikasnije organizacije rada u Službi za prekršajni postupak Područnog ureda Dalmacija u kojem postoji potreba za službenicima sa znanjem i vještinama u području prekršajnog postupka.
7. S obzirom na navedeno, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sada ponavlja i u žalbi. Prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Dakle, ovaj Sud, bez potrebe ponavljanja svih razloga, koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila, prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda vezano za sve prigovore u tužbi te navodi da je obrazloženje dano sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
8. Što se tiče neprovođenja dokaza predloženih od strane tužitelja valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje tužitelj ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravilo o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Tužitelj je tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari.
9. Slijedom navedenog, prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, a osobito jer se u bitnom radi o prigovorima koje je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora o kojima se prvostupanjski sud očitovao. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
10. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
