Poslovni broj: Usž-4114/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Josip Giljanović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, OIB: 28454963989, Zagreb, Selska cesta 136, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1031/2025-4 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1031/2025-4 od 17. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je kao prijevremena tužba tužiteljice.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da se prvostupanjski sud nije pozvao ni na jednu odredbu Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.-dalje: ZUP) u pogledu završetka roka javnopravnog tijela za odlučivanje o prigovoru. Nije propisano da se rok dan javnopravnom tijelu za odlučivanje može prolongirati. Opreza radi, tužiteljica ističe da se odredba članka 81. stavka 2. ZUP-a odnosi na stranke, a ne javnopravno tijelo. Osim toga, u konkretnom postupku nije ni utvrđeno da javnopravno tijelo nije radilo na subotu, 26. travnja 2025. Pravilnikom o radu Agencije za zaštitu osobnih podataka („Narodne novine“, broj 61/21.) određeno je da se radno i uredovno vrijeme tuženika uređuje pravilnikom o unutarnjem redu tuženika, a taj akt, ako i je donesen, nije javno dostupan. Činjenica da li je tuženik radio 26. travnja 2025. ovdje nije utvrđena. Proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu pravodobno. Predlaže poništiti rješenje i da Sud sam riješi stvar, podredno vratiti predmet na ponovno suđenje. Traži trošak spora uključujući trošak sastava žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da kao i sva državna tijela ima radno vrijeme od ponedjeljka do petka, što proizlazi iz članka 6. Zakona o radu i uobičajenih standarda rada državne uprave. Uredovno radno vrijeme tuženika objavljeno je na javno dostupnim mrežnim strancima, a subote nisu radni dani. Činjenica da subota nije radni dan nije sporna, jer tuženik taj dan ne radi sa strankama, ne prima podneske, ne vodi sjednice ni ne komunicira s javnosti. Riječ je o općepoznatoj činjenici koja se ne mora dokazivati. Navodi razloge zbog kojih smatra da je pravilno prethodno odbačen zahtjev tužiteljice temeljem odredbe članka 41. ZUP-a. Ističe da se standard računanja rokova primjenjuje i na postupanje tijela. Pravo na pristup sudu ne isključuje proceduralna ograničenja, pod uvjetom da nisu proizvoljna. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. -dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

5. Naime, iz sadržaja spisa, odnosno priloga tužbe, proizlazi nesporno da je tužiteljica 18. travnja 2025. podnijela prigovor čelniku tuženika zbog nedobivanja odgovora na svoju predstavku kojom je tuženika uputila na potrebu zaštite javnog interesa i pokretanje postupka po službenoj dužnosti (odredba članka 42. stavka 4. ZUP-a). Nije sporno ni da je u skladu s odredbom članka 122. stavka 3. ZUP-a čelnik tuženika bio dužan odlučiti o prigovoru tužiteljice u roku od osam dana od izjavljivanja prigovora.

6. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo da je posljednji dan roka za odlučivanje o prigovoru pao u subotu, 26. travnja 2025., pa da je rok za odlučivanje istekao prvog slijedećeg radnog dana odnosno u ponedjeljak, 28. travnja 2025. Budući da je tužiteljica tužbu zbog propuštanja tuženika da o prigovoru odluči u roku podnijela 5. svibnja 2025., to je prvostupanjski sud istu ocijenio prijevremenom. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 40. stavka 2. ZUS-a, propisano da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku, tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka, što bi u konkretnom slučaju značilo da je prvi dan roka za podnošenje tužbe bio 7. svibnja 2025.

7. Nije sporno da je zadnji dan roka za rješavanje prigovora tužiteljice pao u subotu 26. travnja 2025. pa kraj izričite odredbe članka 81. stavka 2. ZUP-a prema kojoj kad zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili u drugi dan kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega radnog dana, neosnovano prigovora tužiteljica primjeni navedene odredbe u računanju tog roka za rješavanje prigovora. Naime, tužiteljica općenitim prigovorom da nije utvrđeno da tuženik kao javnopravno tijelo ne radi subotom odnosno da se ista odredba ovdje ne primjenjuje nije doveo u sumnju pravilan stav prvostupanjskog suda da je posljednji dan roka za rješavanje prigovora istekao prvog sljedećeg radnog dana, što tužbu čini prijevremenom.

8. Sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe nije osnovan jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom, radi čega je njezin zahtjev valjalo odbiti.

9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 27. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Ana Berlengi Fellner