Poslovni broj: Usž-4086/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KRAKOM-VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Krapina, Gajeva 20, kojeg zastupa opunomoćenik Damir Đegerec, odvjetnik u Koprivnici, Nemčićeva 4a, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, radi odgodnog učinka tužbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3039/2025-4 od 23. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3039/2025-4 od 23. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe podnesene protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 325-07/24-06/1, URBROJ: 517-05-3-1-25-8 od 23. srpnja 2025. Navedenim rješenjem tuženika utvrđeno je da se na dan 23. rujna 2025. tužitelju ukidaju izdana mu rješenja i to rješenje o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti odvodnje otpadnih voda i rješenje o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje vodoopskrbne djelatnosti. Nadalje je utvrđeno da na isti dan po sili zakona tužitelju kao postojećem javnom isporučitelju vodnih usluga prestaje status javnog isporučitelja vodnih usluga, prestaje mu pravo isporučivati vodne usluge i prestaje pravo naplaćivati cijenu vodne usluge i naknadu za razvoj te da se na isti dan gospodarska cjelina tužitelja prenosi na korištenje bez naknade na Zagorski vodovod d.o.o. kao društvo preuzimatelja te su utvrđene daljnje pravne posljedice pripajanja.
2. Tužitelj u žalbi protiv tog rješenja u bitnom navodi da je riječ o njegovoj isključivoj djelatnosti pa na taj način gubi sve prihode. Uredbom mu se gotovo u cijelosti ograničavaju prava uprave i donošenja odluka u interesu društva, ali i sloboda odlučivanja uprave društva te izvršavanja naloga i uputa vlasnika društva. Također, objedinjena su dva upravna postupka, a jedan postupak ovisi o izvršnosti odluke u prethodnom postupku. Također, povrijeđeno mu je pravo na sudjelovanje u postupku i pravo ulaganja žalbe. Naglašava da više od 27 godina obavlja jedinu registriranu djelatnost kao javni isporučitelj vodnih usluga na području koje obuhvaća 7940 kućanstava, 640 pravnih osoba u Gradu Krapini i četiri općine. Nije obrazloženo zašto bi izvršenje bilo u skladu s javnim interesom. Cilj zakonskih reformi je bila i zaštita okoliša, a tužitelj ima gotovo potpuno riješeno pitanje odvodnje i pročišćavanja, a gubici vode su na njegovom području svedeni na samo 20%. Također, tužitelj ima uspostavljeno povjerenstvo za reklamaciju potrošača, postignuta je učinkovitost poslovanja kao i obveza trajnog stručnog usavršavanja zaposlenika. Sud je ovlašten utvrđivati da li je tužitelj na svoj području postigao ono što je cilj postići predmetnim ograničavanjem odnosno ukidanjem ovlaštenja tužitelju. Ukoliko tužitelj već u ovom trenutku ispunjava sve ključne ciljeve koji se žele postići reformom vodno- gospodarskog sektora, tada zatražena odgoda nije suprotna javnom interesu. Posebno napominje da je Uredba o uslužnim područjima („Narodne novine“, broj 70/23.) donesena 28. lipnja 2023. i da je stupila na snagu 15. srpnja 2023. pa isporučitelji nisu imali šest godina za pripajanje kako to navodi prvostupanjski sud, već samo dvije godine. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da se usvoji njegov prijedlog za odgodni učinak tužbe podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema podacima spisa predmeta tužitelj je podnio tužbu prvostupanjskom sudu protiv rješenja tuženika od 23. srpnja 2025., kojim se tužitelju radi reorganizacije vodokomunalnog sektora propisane Zakonom o vodnim uslugama („Narodne novine“, broj 66/19.-dalje: ZVU), ukidaju važeći akti o ispunjavanju posebnih uvjeta za obavljanje djelatnosti odvodnje otpadnih voda i obavljanje vodoopskrbne djelatnosti te se prenosi korištenje gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s tužitelja kao postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga na Zagorski vodovod d.o.o., kao preuzimatelja. Tužbom je tužitelj ujedno predložio odgodu izvršenja rješenja tuženika u skladu s člankom 42. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. – dalje ZUS), koji prijedlog je odbijen osporenim rješenjem prvostupanjskog suda.
5. Odredbom članka 42. ZUS propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.
6. Uzimajući u obzir da se rješenjem, čiju odgodu izvršenja tužitelj traži, provodi reorganizacija vodokomunalnog sektora po sili zakona, odgoda izvršenja takvog rješenja bila bi protivna javnom interesu kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud. Naime, prema rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U- II/3548/2023 od 4. lipnja 2024., zakonodavac ima pravo i obvezu odrediti način na koji se vode, kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku (članak 52. stavak 1. Ustava RH), mogu upotrebljavati i iskorištavati, a osobito ako se radi o upotrebi i korištenju voda u djelatnosti javne vodoopskrbe (osobito s gledišta osiguranja njihove zdravstvene ispravnosti) i javne odvodnje (osobito s gledišta pročišćavanja otpadnih voda do njihove ekološke prihvatljivosti). Budući da pružanje vodnih usluga ostaje u samoupravnom djelokrugu jedinica lokalne samouprave, a ZVU-om se određuje širi teritorijalni okvir za pružanje vodnih usluga (uslužno područje; članak 7. ZVU-a) i institucionalni oblik putem kojeg se te djelatnosti obavljaju (jedan javni isporučitelj vodnih usluga na uslužnom području; članak 8. stavak 1. ZVU-a), prijenos korištenja gospodarske cjeline za pružanje vodnih usluga s tužitelja kao postojećeg javnog isporučitelja vodnih usluga na Zagorski vodovod d.o.o. kao preuzimatelja, nužna je za postizanjem cilja reorganizacije vodokomunalnog sektora.
7. Nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari ni žalbeni navodi tužitelja o nepopravljivoj šteti koja bi se očitovala u nemogućnosti obavljanja djelatnosti koja mu je jedini izvor prihoda, a na koje se, otklanjajući njihovu osnovanost, detaljnim i argumentirano obrazloženim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud. Navedene razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa i na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je prilikom donošenja osporenog rješenja poštivao zakonske odredbe, rješenje je doneseno na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavak 1., a u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 27. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
