Poslovni broj: Usž-898/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, Šetalište kardinala Franje Šepera 8d, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I - 215/2023-6 od 8. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-215/2023-6 od 8. siječnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-14/21-01/344, URBROJ: 513-04-22-2 od 14. prosinca 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijeka, Ispostave Osijek, KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00033, URBROJ: 513-007- 14-01-2021-0002 od 19. listopada 2021.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijeka, Ispostave Osijek, KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00033, URBROJ: 513-007-14-01-2021-0002 od 19. listopada 2021. kojim je tužitelju utvrđen porez na dohodak od otuđenja nekretnine i imovinskih prava za 2020. godinu u iznosu od 64.232,85 kuna.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je obrazloženje prvostupanjske presude identično obrazloženju pobijanog rješenja, a sve kako bi se ostvarila korist tuženika na štetu tužitelja. Ističe da je predmetnu nekretninu stekao u ovršnom postupku na temelju rješenja od 13. studenog 2018. i da je istu prodao na temelju kupoprodajnog ugovora od 6. studenog 2020., no da se kupac kao novi vlasnik upisao u zemljišne knjige tek na temelju rješenja od 20. studenog 2020., a koji dan se prema njegovom shvaćanju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima smatrati trenutkom otuđenja nekretnine. U tom smislu ističe da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima lex specialis u odnosu na Zakon o porezu na promet nekretnina. Naposljetku navodi da je prvostupanjski sud protivno odredbi članka 7. Zakona o upravnim sporovima donio presudu bez održavanja rasprave. Predlaže da Sud preinači i da se ponište pobijana rješenja tuženika uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u ovršnom postupku na temelju rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: OVR-656/1-57 od 13. studenog 2018. stekao nekretninu za cijenu od 430.000,00 kuna, koju je potom na temelju ugovora o kupoprodaji od 6. studenog 2020. otuđio za cijenu od 679.746,78 kuna, slijedom čega mu je utvrđen ostvareni dohodak od imovine u iznosu od 236.846,78 kuna.
8. Odredbom članka 58. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“; broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20. – dalje: ZPD) propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. Stavkom 2. istog članka ZPD-a propisano je da se dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.
9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj otuđio predmetnu nekretninu u roku kraćem od dvije godine od dana nabave i slijedom navedenog pravilno ocijenio da razlika između vrijednosti nekretnine u trenutku stjecanja i njezine vrijednosti u trenutku prodaje predstavlja dohodak od otuđenja nekretnine i sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 58. stavaka 1. i 2. ZPD-a podliježe oporezivanju.
10. U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud protivno odredbi članka 7. ZUS-a nije održao raspravu ovaj Sud nalazi da su u konkretnom slučaju činjenice nesporne, a da tužitelj u tužbi nije izričito zahtijevao održavanje rasprave, slijedom čega se prigovor tužitelja ne može ocijeniti osnovanim.
11. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
13. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 27. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
