Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-48/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆK, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog ĆK podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2025., broj Kzd-3/2025. u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, optuženog ĆK, branitelja Joška Biliškova i Nike Pinter, odvjetnika u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 17. srpnja 2025., broj Kzd- 3/2025. optuženi ĆK proglašen je krivim za tri kaznena djela, protiv spolne slobode, teškim kaznenim djelom protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11., protiv zdravlja ljudi, omogućavanjem trošenja droge iz članka 191. stavka 2. KZ/11. te protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.

1.1. Optuženom ĆK za kaznena djela za koja je proglašen krivim utvrđene su kazne zatvora i to: za teško kazneno djelo protiv spolne slobode, na temelju članka 154. stavka 1. KZ/11., u trajanju od šest godina, za omogućavanja trošenja droge, na temelju članka 191. stavka 2. KZ/11., u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te za povredu djetetovih prava, na temelju članka 177. stavka 1. KZ/11., u trajanju od dvije godine, a na temelju članka 51. KZ/11. optuženi ĆK je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. svibnja 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), naloženo je optuženom ĆK naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 7. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 500,00 Eura te naknaditi trošak provedenih psihijatrijskih vještačenja u ukupnom iznosu od 66,00 Eura koje troškove je dužan naknaditi u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude te naknaditi trošak nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika maloljetnih oštećenika sve u iznosima koji će biti određeni posebnim rješenjem, dok se oslobađa dužnosti naknade troškova nagrade li nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.

2. Protiv pobijane presude žalbe je podnio optuženi ĆK osobno, po branitelju Jošku Biliškovu, odvjetniku u Zagrebu i po braniteljici Niki Pinter, odvjetnici u Zagrebu. Optuženik se žali u sve tri žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se presuda ukine, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da mu se izrekne blaža kazna.

3. Obzirom da se sve tri žalbe međusobno i sadržajno nadopunjuju na iste će se odgovoriti kao na jednu žalbu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. O sjednici drugostupanjskog vijeća na njihovo traženje obaviješteni su optuženik i njegovi branitelji, odvjetnici Joško Biliškov i Nika Pinter te državni odvjetnik. Prisutnost optuženog ĆK na sjednici vijeća osigurana je u smislu članka 475. stavka 7. ZKP/08. uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), dok su branitelji Joško Biliškov i Nika Pinter prisustvovali sjednici. Državni odvjetnik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka. 3. ZKP/08. Na sjednici drugostupanjskog vijeća optuženik i njegovi branitelji, odvjetnik Joško Biliškov i odvjetnica Nika Pinter, izjavili su da ostaju kod podnesenih žalbi te su ukratko iznijeli njezin sadržaj, ostavši kod svojih prijedloga iz žalbe.

7. Žalba nije osnovana.

8. Nije u pravu optuženik, da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer smatra da nema razloga o odlučnim činjenicama u obrazloženju presude, odnosno navedeni razlozi su potpuno nejasni i proturječni, no isto se ne konkretizira. Ujedno žalitelj navodi da nije imao pravični postupak, jednakost oružja jer su dokazni prijedlozi od strane optužbe prihvaćeni u cijelosti dok dokazni prijedlozi optuženika su odbijeni te da je time počinjena bitne povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Žalitelj ističe da su povrijeđene odredbe članka 9., članka 3.stavka 1. i 2. ZKP/08. (što upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.), a te povrede da su dovele do povrede prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08).odnosno članka 29.Ustava i članka 6. Konvencije.

8.1. Nasuprot tome, ovaj žalbeni sud nalazi da su razlozi obrazloženja pobijane presude u svemu jasni i razumljivi te nije zamijećena proturječnost presude u pitanju odlučnih činjenica. Također, nije počinjen niti drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to povreda načela jednakosti oružja, kao jedna od sastavnica prava na pravično suđenje, jer je sud odbio dokazne prijedloge obrane. Prije svega valja reći da je sud prvog stupnja iznio razloge za odbijanje dokaznih prijedloga obrane (5.6. prvostupanjske presude) sukladno ovlasti iz članka 421. stavak 1. ZKP/08. Nadalje, odbijanje dokaznih prijedloga obrane samo za sebe, bez pomnog razmatranja kako je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio dokazni materijal, ne predstavlja povredu prava na obranu na raspravi odnosno povredu načela jednakosti oružja. Valja naglasiti i da bi bilo neprihvatljivo da je sud prvog stupnja, formalno, samo da bi se ipak prihvatio bar neki od očito neosnovanih prijedloga obrane, te dokaze izveo, a potom ih ocijenio kao irelevantne, jer bi se na taj način postupak nepotrebno odugovlačio. Prema tome, sud prvog stupnja odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga optuženika nije povrijedio njegovo pravo na obranu, postupak u cjelini nije bio nepošten, i nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

8.2. Neosnovano se u žalbi ističe da su svi prijedlozi obrane odbijeni, a jedino su prijedlozi optužbe prihvaćeni, jer iz raspravnih zapisnika (list 625. i 672. prvostupanjskog spisa) proizlazi da je na raspravi prihvaćen dokazni prijedlog obrane i to ispitivanje svjedoka GK i LK pa se ne može smatrati da nisu usvojeni dokazni prijedlozi koji su bili osnovani i za koje je prvostupanjski sud ocijenio da su potrebni da se izvode kako bi se utvrdilo činjenično stanje. Naime, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, a posebno su navedeni u zakonu razlozi kada će vijeće odbiti izvođenje dokaza, na temelju članak 421. ZKP/08.

8.3. Prvostupanjski sud je vodio kazneni postupak na način da nije presumirao krivnju optuženika, a na temelju članka 3. ZKP/08. i s jednakom pažnjom ispitivao je i utvrđivao činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, a na temelju članka 9.ZKP/08. Prvostupanjski sud je pobrojao provedene dokaze, koji su se odnosili na, materijalnu dokumentaciju, pročitane iskaze svjedoka, neposredno ispitivanje svjedoka, reprodukciju snimke iskaza, pregledavanje DVD medija i pribavljanje nalaza i mišljenja vještaka sudske medicina, koji dokazi su provedeni po prijedlogu optužbe i obrane ili uz suglasnost obrane te po službenoj dužnosti suda što ukazuje da se poštovalo pravilo jednakosti oružja.

8.4. Nadalje, ispitujući presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Žalbenim navodima, kojima se osporava pobijana presuda, jer nisu izvedeni dokazi koji je predložila obrana, ustvari je osporavanje presude zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. Međutim, prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja maloljetne FK jer je cijenjena medicinska dokumentacija za oštećenicu, iskaz svjedoka PK, TK i HK kojim je utvrđeno zdravstveno stanje maloljetne oštećenice dok je mogućnost davanja pristanka na odnos s optuženikom utvrđena na temelju iskaza maloljetne oštećenice te svjedoka CK, ŽK, PK, TK, oca i majke oštećenice, svjedokinje VK kao i iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Davora Zdunića.

9.2. Ujedno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge da se u svojstvu svjedoka ispita ĆKI te da se provede ginekološko vještačenje maloljetne oštećene kao nevažno. Obzirom da se ne radi o utvrđivanju tragova nasilnog spolnog odnosa jer on nije inkriminiran tim više što je do prijave ovog kaznenog djela nakon počinjenog kaznenog djela proteklo mjesec dana, a tijekom rasprave i više mjeseci te se ne bi utvrdili dokazi na temelju ginekološkog pregleda i vještačenja. Također, osnovano je odbijen prijedlog da se provede toksikološko vještačenje pramena kose kao neprikladan prijedlog iz razloga što su iz nalaza vještaka dr. Davora Zdunića, sudskog vještaka utvrđene odlučne činjenice.

9.3. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prijedlog da se ispita dijete SK kao nevažan i neprikladan prijedlog. Naime, SK kao dijete nije koristio pravo blagodati jer ga nema obzirom da se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece. Prema odredbi članka 285. stavka 6. ZKP/08. svjedok ne može uskratiti iskaz ako se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite, no u tom postupku SK je dijete koje na temelju odredbe članka 12. Konvencije o pravima djeteta (UN 1989), ima pravo na izražavanje mišljenja i pravo na slobodno izražavanje svojih stavova te se njegovi stavovi trebaju uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta. Međutim, pravo da iznosi svoje mišljenje i daje iskaz nije obveza već pravo djeteta prema Konvenciji o pravima djeteta, što je uneseno u nacionalno pravo u Zakonu o kaznenom postupku u članku 291. kao iznimka: "da ako je svjedok dijete tada ga se neće prisilno dovesti ako se ne odazove na poziv niti ga se može kazniti ako odbija svjedočiti" što je upravo i učinio EK u odnosu na optužbu koja se stavlja na teret njegovom ocu ĆK iz članka 177. stavka 1. KZ/11.

9.4. Također je osnovano prvostupanjski sud odbio ispitati svjedoke ŠK, Ć i UK, IK, NK, DK i KK smatrajući da se radi o nevažnim i odugovlačećim prijedlozima jer svjedoci nisu bili nazočni inkriminiranim radnjama u periodu koji se stavlja na teret kazneno djelo iz članka 177. stavka 1. KZ/11.

9.5. Stoga, činjenično stanje je potpuno utvrđeno te se ne može smatrati da se radi o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer sud nije prihvatio da se provede toksikološko vještačenje kose, koje je vrlo upitno vještačenje po proteku od godine dana od počinjenja kaznenog djela. Naime, iskaz oštećenice koji je prihvaćen kao vjerodostojan je potvrđen iskazima drugih svjedoka kao i nalazom i mišljenjem vještaka o načinu uzimanja droge GHB, koja može uzrokovati nemoć osobe, gubljenje svijesti pa čak i u nekim slučajevima smrtnog ishoda. Time žalbeni navodi da nisu ispitani svi svjedoci koji su predloženi po obrani ne dovode u pitanje da nije potpuno utvrđeno činjenično stanje i to kako u odnosu na kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. KZ/11. tako i u vezi kaznenog djela iz članka 191. stavka 2. KZ/11.

10. Nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer smatra da nije utvrđeno da bi oštećenica FK bila pod utjecajem opijata GHB, jer nema materijalnih dokaza te se iznosi ponovno obrana u svim žalbama da je spolni odnos sa oštećenicom bio s njezinim pristankom.

10.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se ne radi o pristanku djeteta tada starog sedamnaest godina sa psihičkim poteškoćama, jer je pristanak čin davanja odobrenja svjesno, slobodno i eksplicitno u bio kojem trenutku za određenu situaciju. Sam dolazak oštećenice u stan optuženika ne znači da je pristala na spolni odnos. Činjenica uzimanje droge, koju joj je dao optuženik proizlazi iz njegove prve obrane i iz iskaza djeteta koje opisuje kako se osjećala te iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine koji je zaključio da se radilo o drogi GHB, koja je žrtvu učinila nemoćnom. Stoga je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je optuženik bez pristanka djeteta žrtve izvršio spolni odnošaj i to prema žrtvi koja je posebno ranjiva zbog dobi te da je optuženik dao drogu na trošenje djetetu.

10.2. Naime, nije bilo sporno da je optuženi ĆK upoznao žrtvu preko svojeg sina koji je tada polazio osnovnu školu i koja mu se povjeravala o svojim problemima i psihičkim poteškoćama te da je sklona uzimanju droga i da se liječi u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mlade. Kako iz iskaza oštećenice, iz iskaza svjedokinja CK, ŽK, G i GKI proizlazi da je do spolnog odnošaja s optuženikom došlo bez njezinog pristanka, jer isti pristanak nije mogla dati uslijed konzumacije droge koju je dao optuženik. Dakle, pristanka nema ako je spolni odnošaj izvršen iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje, a što je ovdje u konkretnom slučaju i utvrđeno bez obzira da se ne radi o materijalnim dokazima, jer je i prijava uslijedila nakon mjesec dana od događaja pa se materijalni dokazi nisu sačuvali.

10.3. Ocjenjivanje vjerodostojnosti iskaza oštećenice ne može biti mišljenje vještaka psihijatra i psihologa jer vjerodostojnost iskaza isključivo utvrđuje sud, a psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje može ukazati na sposobnost reprodukcije određene osobe, kao svjedoka, sposobnost pamćenja i sposobnost percepcije određenog događaja te eventualno motivaciju za lažno ili neistinito iskazivanje. Također, se neosnovano se u žalbi ističe da bi oštećenica o svemu iskazivala na ovakav način iz razloga što je bila pod utjecajem okoline i bojazni osude uže okoline zbog stupanja u spolne odnose s okrivljenikom jer je ista to iznijela svojoj prijateljici, koja joj je ukazala da se radilo o kaznenom djelu, jer je bila iskorištena u vrijeme kada nije bila sposobna pristati na spolni odnos.

11. Također, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je optuženik kao roditelj grubo zanemario svoju dužnost podizanja i odgoja djeteta od 2022. do svibnja 2024. godine u vrijeme kada je prema zajedničkom planu roditeljske skrbi svaki drugi tjedan skrbio o sinu EK, rođenom **.**.2009., dakle od njegove trinaeste do petnaeste godine života. Naime, dozvoljavati izbivanje kod prijatelja cijelu noć, korištenje stana bez njegove prisutnosti i nadzora za potrebe druženja s vršnjacima koji su konzumirali drogu i koji mu je jednom prilikom dao drogu marihuanu na korištenje i pred njim konzumirao drogu marihuanu, sve ukazuje da se radi o grubom zanemarivanju i da takvo podizanje odgoja djeteta može ugroziti pravilan razvoj djeteta. Iako se žalbom napominje da je njegov sin EK činio kaznena djela za vrijeme dok je bio na starateljstvu kod majke, isto se ne stavlja na teret niti je to kvalifikatorni oblik članka 177. KZ/11. Naime, iako dijete EK nije htio iskazivati u ovom kaznenom postupku na što ima pravo na temelju Konvencije o pravima djece, ali i kao svjedok ne može biti kažnjen prema Zakonu o kaznenom postupku iz iskaza svjedoka AK i RK prvostupanjski sud je utvrdio počinjenje kaznenog djela grubog zanemarivanja dužnosti podizanja i odgoja djeteta. Kada se u žalbi navodi da je i majka koja je drugu polovicu vremena bila zadužena za podizanje i odgoj djeteta trebala kazneno odgovarati, mora se skrenuti pažnja da se u ovom kaznenom postupku isključivo teretio optuženik pa se i odlučuje o njegovoj krivnji. Naime, kazneno djelo povrede djetetovih prava niti u stavku 1. niti u stavku 2. ne navodi biće kaznenog djela u odnosu na posljedicu već da je to takvo ponašanje prema djetetu štetno za njegov razvoj, međutim bez utvrđivanja nastupjelih posljedica.

12. Neosnovana je žalba zbog odluke o kazni za koju optuženik smatra da je potrebno da se ublaži, jer je neosuđivana osoba, bio hranitelj obitelji kad ga je napustila supruga, sada nema imovine te da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka nije rizičan za počinjenje sličnog ili težeg kaznenog djela.

12.1. Međutim, prvostupanjski sud je cijenio da optuženik do sada nije osuđivan, da se nakon razvoda braka brinuo o dvoje djece, da je sada narušenog zdravstvenog stanja te da se ispričao tijekom postupka oštećenoj FK i njezinim roditeljima i izrazio žaljenje što je do ovoga došlo. Međutim, osnovano je kao otegotno cijenjeno da se radilo o osobi koja je imala 54 godine te da je grubo zanemario dijete od trinaeste do petnaeste godine koji je bio u problemima vezanim uz zlouporabu droge te da je upravo tako i upoznao preko svog sina oštećenicu FK, za koju je znao da je sa brojnim psihičkim problemima te da je iskoristio njezino povjerenje i da je i nakon počinjenog kaznenog djela oštećenica njemu govorila da se ne osjeća dobro, a da tome nije pridavao pažnju.

12.2. Stoga, utvrđene kazne zatvora kao i jedinstvena kazna zatvora odgovaraju kako samim kaznenim djelima tako i počinitelju, pa se radi o individualno određenoj kazni koja će ostvariti svrhu kažnjavanja. Jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od devet godina, u koju mu je osnovano uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. svibnja 2024. pa nadalje, će se izraziti društvena osuda zbog učinjenih kaznenih djela te utjecati na optuženika da shvati zabranjenost i nedopustivost ovakvih ponašanja te će se utjecati na druge da usklade svoja ponašanja s propisima i ne čine kaznena djela.

13. Na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08. drugostupanjski sud je ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom iz osnova iz kojih se pobija, ali i po službenoj dužnost te nisu pronađene povrede pa je odučeno na temelju članka 482. ZKP/08., kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Zorislav Kaleb