Poslovni broj: Us II-252/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te Tajane Šimunović , zapisničarke u upravnom sporu tužitelja Ingpro doo , Ivana Banjavčića 5 , Zagreb , OIB: 93205229945 , kojeg zastupa opunomoćenik Rajko Marković , odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jujnović Lučić, Marković, Ivandić, Galić doo Zagreb , Strojarska cesta 20/XXIII , protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske , Zagreb , Ulica grada Vukovara 23/V , OIB:95857869241 , uz sudjelovanje I. zainteresirane osobe Središnjeg državnog ureda za središnju javnu nabavu , Ivana Lučića 8 , Zagreb i II. zainteresirane osobe zajednice ponuditelja Makromikro Grupa doo , Vukomerička ulica 6 , OIB: 504674870 i Narodne Novine dd , Savski gaj XIII.6 , Zagreb , OIB: 64546066176 , zastupni po opunomoćenici dr.sc. Sonji Vizjak , odvjetnici , Kostrena , Šojska 25 d , na sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Ingpro doo Zagreb za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave , klasa: UP/II-034-02/25-01/224 , urbroj: 354-02/1-25-25 od 25. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Ingpro doo Zagreb za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju Ingpro d.o.o., Ivana Banjavčića 5, Zagreb, OIB: 93205229945, da II. zainteresiranoj osobi zajednici ponuditelja Makromikro Grupa d.o.o., Vukomerička ulica 6, OIB: 504674870 i Narodne Novine d.d., Savski gaj XIII.6, Zagreb, OIB: 64546066176, nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250 eura (tisuću dvjesto i pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika od 25. srpnja 2015. točkom 1. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, a točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

2. Tužitelj je protiv rješenja tuženika podnio tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je naručitelj postupio protivno odredbi članka 293. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, 120/16. i 114/22. - dalje ZJN 2016) jer tužitelju nije dopustio pojašnjenje ponude u dijelu u kojem je u troškovniku za stavku „Etui za 1 CD“ mehaničkom omaškom navedena debljina folije od 17 mikrona umjesto 170 mikrona. Navodi da je tuženik prihvatio tumačenje naručitelja da bi takvo pojašnjenje značilo izmjenu ponude, iako se radi o ispravku očite pogreške u pisanju koja ne mijenja niti predmet niti bitne tehničke značajke proizvoda. Smatra da takvo tumačenje tuženika predstavlja restriktivnu i nezakonitu primjenu članka 293. ZJN 2016. Navodi da tuženik u osporenom rješenju kao ključan argument za odbijanje žalbenog navoda tužitelja navodi informaciju koja je zaprimljena od odabranog ponuditelja u vidu izjave njegova dobavljača da na tržištu navodno postoji „Etui za 1 CD“ s debljinom folije od 17 mikrona, međutim, zanemaruje činjenicu da se radi o dobavljaču koji posluje za račun odabranog ponuditelja i čiji je interes izravno povezan s ishodom predmetnog postupka. Tužitelj ističe da javnim uvidom u tržišne izvore i tehničke specifikacije proizvođača omota i etuija za CD jasno proizlazi da se uobičajene debljine folije za taj tip proizvoda kreću između 50 i 100 mikrona, što je potvrđeno kroz javno dostupne kataloge i web-stranice proizvođača poput Planetedisque (modeli PP omota za CD s debljinom 70–100 μm) te Discoguard (omoti za jewel-case debljine oko 30 μm). Nadalje, industrijski filmovi debljine 17 postoje isključivo u kontekstu stretch filmova za paletiranje i ambalažnu zaštitu (npr. Macfarlane Packaging, Filpack, Ultra-Pak), a ne u proizvodima koji imaju funkciju zaštite i smještaja optičkih medija pa je stoga očito da se debljina folije od 17 mikrona ne koristi uobičajeno niti tehnički odgovara proizvodima tipa „Etui za 1 CD“. Nadalje navodi da je naručitelj bez ikakvog pojašnjenja odbio ponudu tužitelja, dok je nasuprot tome za trećerangiranog ponuditelja koji je u istoj stavci unio vrijednost 130 x 130 cm što predstavlja pogrešku za cijeli red veličina i objektivno odstupanje od propisanih dimenzija 13 x 13 cm, naveo da se radi o očitoj omašci ponuditelja. Smatra da je naručitelj prema tužitelju i trećerangiranom ponuditelju trebao primijeniti isti kriterij, a budući da nije tako postupio prekršio je načelo jednakog tretmana.

2.1. Tužitelj nadalje ističe da zajednica odabranih ponuditelja Makromikro Grupa d.o.o. i Narodne Novine d.d. ne ispunjava pretpostavke iz članka 50. ZJN 2016, jer je formirana bez stvarne potrebe za dopunjavanjem sposobnosti. Navodi da oba člana zajednice posjeduju samostalnu financijsku, tehničku i kadrovsku sposobnost za izvršenje ugovora, što znači da zajednica nema objektivno opravdanje, već predstavlja oblik koordiniranog tržišnog nastupa usmjerenog na ograničavanje tržišnog natjecanja i isključenje drugih gospodarskih subjekata iz tržišta uredskog materijala, a u odnosu na te navode tuženik nije obrazložio zašto smatra da je formiranje ove zajednice zakonito. Nadalje navodi da se tuženik oglasio nenadležnim za davanje vlastitog mišljenja po tom pitanju jer da ulazi u domenu Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja ("Narodne novine" br. 79/09., 80/13., 41/21., 155/23. - dalje ZZTN), međutim, tužitelj upućuje na rješenje tuženika, klasa: UP/II-034-02/23- 01/260, urbroj: 354-02/13-23- 8 od 20.06.2023. iz kojeg proizlazi neravnopravan pristup tuženika različitim žaliteljima i nepoštivanju vlastite prakse. Tužitelj nadalje ističe da je tuženik zanemario bitan žalbeni navod tužitelja koji se odnosio na činjenicu da je društvo Narodne novine d.d. istodobno prisutno u više uloga unutar istog postupka javne nabave, i to kao ponuditelj te kao pružatelj usluge EOJN koja je sastavni dio sustava javne nabave u Republici Hrvatskoj, a u situaciji u kojoj ista osoba konkurira za dodjelu ugovora i kao subjekt koji sudjeluje u provedbenim elementima sustava javne nabave, nespojiva je s načelima transparentnosti, nepristranosti i jednakog postupanja koja su temelj cjelokupnog sustava javne nabave.

2.2. Tužitelj daljnjim tužbenim navodima ističe da je tuženik neosnovano dobio njegov navod kojim je osporio stavku 62. troškovnika, budući da je naručitelj u dokumentaciji o nabavi izričito naveo da predmet nabave mora biti „Stalak za ljepljivu traku 15/33 i 19/33, stabilni, neklizajući“, koja formulacija ne ostavlja mogućnost različitog tumačenja. Iz tehničkog opisa proizvoda proizlazi da ponuđeni artikl marke Fornax ima neklizajuću gumenu podlogu, ali nigdje se ne navodi da posjeduje svojstvo stabilnosti, niti proizvođač u tehničkoj dokumentaciji daje bilo kakvu potvrdu o stabilnosti konstrukcije, rasporedu mase ili otpornosti na prevrtanje, što su osnovne značajke stabilnosti u tehničkom smislu. Tim je naručitelj samostalno zaključio da je „neklizajuće“ istovjetno „stabilnom“ čime je izašao iz okvira dokumentacije o nabavi koju je sam propisao, a tuženik je potvrđujući ovakav zaključak naručitelja, pogrešno primijenio materijalno pravo jer je prihvatio pojašnjenje drugorangiranog ponuditelja i proizvođača Fokus d.o.o. kao dovoljan dokaz tehničke sukladnosti, iako se ne temelji na dokumentiranoj tehničkoj specifikaciji već na naknadnoj izjavi proizvođača u svrhu žalbenog postupka. U odnosu na stavku 64. troškovnika, ističe da je naručitelj u dokumentaciji o nabavi izričito propisao da predmet nabave mora biti „Aparat ručni za samoljepljivu traku 48 mm x 66 m, sa zaštitom protiv ozljeda“, a u žalbi je jasno ukazao da je ponuditelj New Office Net d.o.o. ponudio proizvod marke Fokus d.o.o. koji, prema javno dostupnim specifikacijama distributera nema ugrađen zaštitni mehanizam protiv ozljeda. Tužitelj nadalje osporava i zaključak tuženika koji se odnosi na stavku 65 troškovnika, jer je naručitelj u dokumentaciji o nabavi jasno, precizno i obvezujuće propisao navedenu tehničku specifikaciju - Skalpel širina noža 18 mm vodilica s kočnicom i sigurnosnim zatvaračem. Ističe da su odabrani ponuditelj te drugorangirani i trećerangirani ponuditelji ponudili proizvode proizvođača PBS Connect Polska i Fokus, pri čemu tehnička dokumentacija i javno dostupni opisi na koje je ukazano u žalbi ne potvrđuju postojanje sigurnosnog zatvarača. Nadalje, u vezi stavke 75 troškovnika, ističe da je naručitelj jasno propisao tehničku specifikaciju predmeta nabave Vosak pečatni za hladno pečaćenje u kutiji od 10 1., te je u žalbi dokazao da je zajednica ponuditelja Lacus d.o.o. i Dalmat d.o.o. ponudila proizvod proizvođača Eurocom koji se prema javno dostupnim izvorima i priloženoj ponudi proizvođača standardno nudi u pakiranju 12 1., a ne 10 1 kako je zahtijevano, a naručitelj i tuženik su unatoč tome prihvatili tumačenje da se isporuka može izvršiti u traženom pakiranju putem naknadnog prepakiravanja ili pozivanjem na oglase distributera koji navode različite konfiguracije pakiranja. Tužitelj osporava i zaključak tuženika u odnosu na stavku 76 troškovnika kojim je naručitelj propisao tehničku specifikaciju Vosak pečatni za vruće pečaćenje kutija od 10 1, jer osporene ponude ne dokazuju sukladnost s navedenim zahtjevom. Nadalje, tužitelj osporava i zakonitost zaključka tuženika u odnosu na stavku 123 troškovnika, jer je naručitelj jasno propisao tehničku specifikaciju Deklamerica za uklanjanje svih vrsta spojnica mala, čime je veličina proizvoda utvrđena kao obvezna tehnička značajka, a ne opisna oznaka. U ponuđenoj dokumentaciji odabranog ponuditelja, drugorangiranog i trećerangiranog ponuditelja ne postoji proizvođačka deklaracija niti tehnički list koji bi proizvod nedvojbeno označio kao malu deklamericu pa smatra da navedeni ponuditelji nisu za navedenu stavku dostavili dokaz da je riječ o maloj deklamerici te ih je naručitelj bio dužan odbiti. Tužitelj osporava i zaključak tuženika u dijelu koji se odnosi na stavku 154 troškovnika, jer je naručitelj nedvojbeno propisao obvezne tehničke i funkcionalne zahtjeve Kalkulator komercijalni minimalno 10 mjesta podesivi ili kutni zaslon dvostruki izvor napajanja solarno i baterija, a osporena ponuda nije dokazala sukladnost s ključnim elementom komercijalne namjene. Umjesto vjerodostojne tehničke dokumentacije proizvođača koja bi nedvojbeno utvrdila da je riječ o komercijalnom modelu naručitelj i tuženik su prihvatili deklarativne i naknadno pribavljene izjave distributera te se pozvali na oglasne materijale trgovaca. Time je došlo do nedopuštenog naknadnog usklađivanja i zamjene obilježja predmeta putem pojašnjenja što je suprotno članku 293. stavku 2. ZJN 2016. Nadalje osporava i zakonitost zaključaka tuženika u dijelu žalbenog navoda koji se odnose na stavku 164 troškovnika, navodeći da je naručitelj propisao preciznu i obvezujuću tehničku specifikaciju: Brisač za bijelu ploču, magnetni, dimenzija brisača minimalno 11 x 5 x 2 cm. Unatoč tome, uvidom u dostavljene ponude i javno dostupne tehničke podatke proizvođača PBS Connect Polska za brisač robne marke Donau, utvrđeno je da predmetni artikl ima stvarne dimenzije 106 x 52 x 20 mm, dakle 10,6 cm duljine, što je manje od propisanog minimuma. Zaključno ističe da osporava i zaključak tuženika u dijelu žalbenog navoda koji se odnosi na stavku 5. troškovnika jer je naručitelj nedvojbeno propisao tehničku specifikaciju Bilježnica s indeksom A4 diktando tvrdi uvez jednobojne korice minimalno 96 listova od minimalno 60 g m2, dok trećerangirani ponuditelj nije dostavio proizvođačku i tehničku dokumentaciju koja bi dokazala da konkretni ponuđeni model ima potpuno jednobojne korice, niti je identificirao model bez motiva, iako je teret dokazivanja tehničke sukladnosti na ponuditelju, a u trenutku predaje ponude takav dokaz nije predočen. Tužitelj iz naprijed navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji tužbu, poništi rješenje tuženika te predmet vrati na ponovni postupak. Ujedno predlaže donošenja rješenja o privremenoj mjeri i odgodnom učinku tužbe te predlaže da mu se nadoknade troškovi upravnog spora.

3. Tuženik se u opsežnom odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. U bitnom ističe da je tužitelj u ponudi naveo da nudi „Etui za 1 CD s prozirnom folijom debljine 17 mikrona”, umjesto minimalno tehničkom specifikacijom zahtijevanih 100 mikrona pa se u slučaju tužitelja radi o proizvodu koji nije u skladu s traženom tehničkom specifikacijom te naručitelj nije mogao zaključiti da bi se radilo o očitoj omašci u pisanju, posebice stoga što iz dokaznog materijala dostavljenog u žalbenom postupku proizlazi da na tržištu postoje prozirne folije debljine 17 mikrona. Tuženik detaljno pojašnjava ovlasti naručitelja u postupku upotpunjavanja ponuda te navodi da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 293. stavka 1. ZJN 2016, jer se radi o nedostatku ponude kojeg nije moguće otkloniti kroz institut pojašnjenja i upotpunjavanja ponude s obzirom da bi u protivnom došlo do pregovaranja u vezi s ponuđenim predmetom nabave i nedopuštene izmjene ponude. Navedeno je zabranjeno te upućuje i na identičan stav iz presude, poslovni broj: UsII-53/23 od 24. svibnja 2023. Što se tiče prigovora tužitelja o nejednakom tretmanu u odnosu na trećerangiranog ponuditelja, tuženik ističe da je isti u troškovniku naveo dimenziju proizvoda 130 x 130 cm, a tražene dimenzije su 13 x 13 cm (±3 mm) pa je tu evidentno da se radi o očitom lapsusu u pisanju te je prihvatio ocjenu naručitelja da je životno i logično da etui za CD ne dolazi u mjerama od metar te da se radi o očitoj omašci kod navođenja mjerne jedinice (cm umjesto mm), a koja nije utjecala na stvarni sadržaj ponude. Nadalje ističe da tužitelj u tužbi osporava dokaz da na tržištu postoje i folije s debljinom od 17 mikorna samo navodeći da se radi o izjavi dobavljača odabranog ponuditelja te navodi da su uobičajene debljine folije za traženi artikl od 40 do 100 mikrona. Međutim, tužitelj samo tvrdi da se debljina folije od 17 mikrona ne koristi uobičajeno, što ne znači da proizvod s takvom debljinom ne postoji. Novi dokaz koji tužitelj dostavlja tek u upravnom sporu, predstavlja nedopušteni beneficium novorum, što je potvrđeno i u brojnim presudama ovog Suda, poslovni broj: Us II-10/21 od 4. ožujka 2021. i Us II-218/21 od 15. srpnja 2021. Navodi da u konkretnom slučaju nije riječ o povredi načela jednakog tretmana te ujedno pojašnjava da naručitelj nije u Zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda obrazložio razloge neprimjene članka 293. ZJN 2016 za tužitelja, jer takva obveza za naručitelja postoji samo u slučaju kada postoji osnova za primjenu članka 293. ZJN 2016 te je identičan stav zauzet i u presudi, poslovni broj: Us II-256/24 od 16. siječnja 2025.

3.1. Tuženik nadalje ističe da tužitelj u žalbenom postupku nije dokazao tvrdnju da odabrana zajednica ponuditelja predstavlja zabranjeni sporazum u vidu kartelskog udruživanja dvaju tržišno dominantnih subjekata s ciljem isključenja ostalih konkurenata s tržišta uredskog materijala. Pojašnjava da je naručitelj polazeći od članka 3. točke 12. ZJN 2016 dužan ponudu odbit ako utvrdi da ista nije rezultat tržišnog natjecanja. U tom smislu tuženik je ovlašten kontrolirati, ukoliko se pojavi kao predmet žalbe, je li naručitelj valjano utvrdio ili je propustio utvrditi da određena ponuda nije rezultat tržišnog natjecanja. Isto tako tuženik je ovlašten kontrolirati je li naručitelj, kada to propiše odredbama dokumentacije o nabavi, primijenio ili propustio primijeniti odredbu članka 254. stavka 1. točke 4. ZJN 2016. U konkretnom slučaju naručitelj nije propisao navedenu osnovu za isključenje niti je utvrdio da bi se radilo o postojanju predmetne osnove na strani odabrane zajednice ponuditelja. Tuženik ujedno ističe da utvrđivanje zabranjenih sporazuma između poduzetnika kao i utvrđivanje zlouporabe vladajućeg položaja poduzetnika u smislu članka 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja i članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao i određivanje mjera, uvjeta i rokova za otklanjanje štetnih učinaka takvog postupanja, u nadležnosti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Naglašava da je analizom troškovničkih stavki iz ponuda tužitelja i odabrane zajednice utvrđeno da u iskazanim cijenama po stavkama nema značajnijeg odstupanja, a na što u konačnici ukazuje i iskazana ukupna cijena ponuda. U odnosu na pozivanje tužitelja na rješenje tuženika UP/ll-034-02/23-01/260, ističe da je u navedenoj odluci ocijenio da se ne može otkloniti prigovor da su ponude odabranog ponuditelja i drugorangiranog ponuditelja usklađene i dogovorene, dok je u odnosu na ovaj žalbeni postupak utvrđeno da ne postoji dovoljno elemenata i sumnji niti objektivnih dokaza za utvrđenje da na strani odabrane zajednice ponuditelja postoji zabranjeno postupanje. Tuženik ujedno ističe da ZJN 2016 predviđa mogućnost podnošenja zajedničke ponude te u tom smislu ne postoje nikakva ograničenja, iako je češća situacija da ponude u obliku zajednice gospodarskih subjekata podnose gospodarski subjekti koji ne mogu sami dokazati uvjete sposobnosti, dok ZJN 2016 ne zabranjuje podnošenje zajedničke ponude gospodarskim subjektima koji samostalno mogu dokazati uvjete sposobnosti niti je isto ograničeno s obzirom na veličinu gospodarskog subjekta, pogotovo uvažavajući okolnosti vezane za sam konkretan predmet nabave kao što je njegova složenost, više pojedinačnih naručitelja, veći broj lokacija, rok isporuke i sl., iz čega proizlazi opravdanost udruživanja u zajednicu i iz drugih razloga, a ne samo radi dokazivanja potrebne sposobnosti. U tom smislu tuženik ističe da u konkretnom postupku javne nabave velik dio narudžbi upravo dospijeva do 10. og u mjesecu te da se radi o ukupno 643 lokacije na području cijele Republike Hrvatske na koje treba isporučiti predmet nabave. Ponuditelj koji bude odabran, zasigurno u poslovnom planu ima obveze i prema drugim klijentima – kupcima, nevezano za ovaj postupak javne nabave pa je udruživanje u zajednicu ponuditelja uistinu opravdano ponajviše urednim, kvalitetnim i pravovremenim izvršenjem kako konkretnog ugovora tako i drugih ugovora. Tuženik nadalje ističe da je sukob interesa u smislu ZJN 2016 i provođenje postupka javne nabave reguliran odredbama članaka od 75. do 83. ZJN 2016 te implikacije o poslovnom odnosu društva Narodne novine d.d. i državnih tijela, o kojima govori tužitelj ne spadaju u sukob interesa koji je reguliran ZJN 2016. te tužitelj svoje navode o ugrožavanju ravnopravnosti sudionika i narušavanju jednakih tržišnih uvjeta ničim nije dokazao.

3.2. Tuženik u odgovoru na tužbu u odnosu navod tužitelja kojim osporava stavke troškovnika u bitnom ističe da tužitelj nije dokazao da drugorangirani ponuditelj nije zadovoljio uvjet iz stavke 62. troškovnika u odnosu na zahtjev da stalak treba biti stabilan. Navodi da je drugorangirani ponuditelj dostavio prepisku s proizvođačem, društvom Fokus d.o.o. koji potvrđuje da se radi o proizvodu koji je stabilan i neklizajući. Očitovanje proizvođača ima se smatrati Izjavom, dok tužitelj nije ničime dokazao da bi konkretna Izjava proizvođača, dostavljena od drugorangiranog ponuditelja bila nevjerodostojan dokaz tehničkih specifikacija, već samo navodi da se ista ne može smatrati službenom tehničkom dokumentacijom, a što je netočno. Ujedno tuženik ističe da je i ovaj Sud kroz svoju praksu, primjerice u presudi, poslovni broj: Us II-111/23 od 23. kolovoza 2023. potvrdio da je izjava proizvođača specifična izjava volje proizvođača kojom potvrđuje da njegov proizvod odgovara točno određenim karakteristikama, u odnosu na drugu dokumentaciju, kataloge i sl., koji predstavljaju samo općenite informacije o proizvodu. U odnosu na navod tužitelja da je drugorangirani ponuditelj u stavci 64. „aparat ručni za samoljepljivu traku 48mm x 66m sa zaštitom protiv ozljeda“ nudi proizvod koji prema javno dostupnim podacima ne posjeduje ugrađen zaštitni mehanizam protiv ozljeda, što je tuženik trebao provjeriti, tuženik ističe da već iz dokaza koje je sam tužitelj dostavio u žalbi razvidno da proizvođač/distributer Fokus d.o.o. ima aparat za traku ljepljivu ručni sa zaštitom jer je kod aparata za traku ljepljivu ručni Tesa 6400 navedeno da posjeduje i „zaštićen nož“. Iz fotografija aparata proizlazi da i ostali aparati imaju na identičan način riješenu zaštitu noža iako to nije navedeno u opisu proizvoda. U žalbenom postupku drugorangirani ponuditelj dostavio je ispis s Internet stranice tvrtke Fokus d.o.o., Zagreb za „Aparat za traku ljepljivu ručni Tesa 6400“ u kojemu je navedeno „zaštićen nož“. Tuženik naglašava da je u tehničkim specifikacijama za grupu 2 predmeta nabave propisano da tehničke specifikacije čine cjelinu s troškovnikom te da su propisane u stupcu troškovnika „Tehnička specifikacija“, a kako bi se ponuda smatrala valjanom ponuđeni proizvod mora zadovoljiti sve tražene tehničke značajke. S obzirom da dokumentacijom o nabavi naručitelj nije tražio navod o bilo kojoj karakteristici traženog artikla niti posebno dokazivanje u odnosu na opis te stavke troškovnika, smatra neosnovanim navod tužitelja da je tuženik propustio utvrditi da ponuda ne sadržava dokaz o ispunjenju navedene tehničke specifikacije. U odnosu na navod tužitelja da su odabrani ponuditelj, drugorangirani i trećerangirani ponuditelji u stavci 65. troškovnika ponudili proizvode koji ne posjeduju sigurnosni zatvarač, tuženik pojašnjava da je u žalbenom postupku uzeo u obzir odredbe i uvjete iz dokumentacije o nabavi kao i dokaze dostavljene u žalbenom postupku iz kojih proizlazi da proizvodi koje navedeni ponuditelji nude udovoljavaju traženoj tehničkoj karakteristici. Naručitelj je ponude pregledao sukladno svojoj obvezi iz članka 290. stavka 1. ZJN 2016, odnosno iste je pregledao sukladno uvjetima i zahtjevima iz dokumentacije o nabavi, a svaki dodatan zahtjev mimo dokumentacije bio bi nezakonit. Dakle, naručitelj nije ovlašten, odnosno strogo je zabranjeno uvođenje novih elemenata u postupak pregleda i ocjene ponuda, pogotovo elemenata otegotne prirode, koji nisu propisani dokumentacijom o nabavi, a u prilog navedenom tuženik se poziva i na presude ovoga Suda, poslovni broj: Us II-100/23 od 19. srpnja 2023., poslovni broj: Us II-325/21 od 30. studenog 2021., poslovni broj: Us II-449/20 od 19. siječnja 2021 i dr. Tuženik smatra neosnovanim navod tužitelja kojim osporava ponudu trećerangiranog ponuditelja u odnosu na stavku 75 troškovnika jer dokazi koje je tužitelj dostavio ne potvrđuju da se vosak ne može dobaviti i isporučiti u pakiranju od 10 komada, a da je tužitelj dostavio takvu izjavu, drukčije bi se cijenili dokazi. U odnosu na navod tužitelja da odabrani ponuditelj, drugorangirani i trećerangirani ponuditelji nisu dokazali specifikacije za stavku 123. troškovnika, odnosno da nisu dokazali u trenutku predaje ponude da se radi o kategoriji male deklamarice, tuženik ističe da su navedeni ponuditelji upisali podatak o proizvođaču ponuđenog proizvoda te su u svemu postupili sukladno odredbama dokumentacije o nabavi. Ujedno ističe da dokumentacijom o nabavi nisu propisane dimenzije ili raspon dimenzija koje mora zadovoljavati ponuđena deklamerica da bi se smatrala malom, već je samo navedeno „mala“. S obzirom na tako postavljen uvjet iz dokumentacije o nabavi te dokaze koje su u žalbenom postupku dostavili navedeni ponuditelji u vidu izjave proizvođača da ponuđeno odgovara traženom, odnosno da nuđena deklamerica spada u kategoriju „malih“ deklamerica, utvrđeno je da tužitelj svoje tvrdnje u žalbenom postupku, a temeljem pravila o teretu dokaza nije dokazao. Nadalje, u odnosu na navod tužitelja kojim osporavana stavku 154. troškovnika navodeći da odabrani ponuditelj nije dokazao da se radi o komercijalnom modelu kalkulatora te da je ponuda mijenjana, tuženik pojašnjava da je tužitelj u žalbenom postupku dostavio ispis s internetskih stranica za model Citizen, ali iz dostavljenih dokaza ne proizlazi da se radi o materijalima za kućnu upotrebu. Naručitelj je s druge strane dostavio dokaz (u vidu ispisa s Internet stranice za kalkulator Citizen model BK CMB-1001), a odabrani ponuditelj izjavu ovlaštenog distributera, iz kojih dokaza proizlazi da kalkulator Citizen CMB-1001 BK spada u kategoriju komercijalnih kalkulatora. Ujedno u odnosu na grešku u izjavi distributera kod navođenja modela, tuženik ističe da je u žalbenom postupku dodatnim očitovanjem distributera potvrđeno da se radi o omašci u pisanju te je potvrđeno da kalkulator Citizen CMB-1001 BK spada u kategoriju komercijalnih kalkulatora. Tuženik nadalje ističe da je neutemeljena tvrdnja tužitelja koja se odnosi na stavku 164. troškovnika „Brisač za bijelu ploču, magnetni, dimenzija brisača minimalno 11x5x2 cm“. U žalbenom je postupku odabrani ponuditelj dostavio Izjavu proizvođača PBS Connect Polska SP.z.o.o. dakle proizvođača osporenog artikla u kojoj isti navodi da za stavku 164. troškovnika nudi brisač za bijelu ploču upravo traženih dimenzija pa se radi o specifičnoj izjavi proizvođača za konkretan postupak javne nabave za razliku od podataka na različitim internetskim stranicama. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je dokaz dostavljen za odabranog ponuditelja naručitelj izjednačio s dokazivanjem tehničke specifikacije trećerangiranog ponuditelja, tuženik ističe da oba ponuditelja nude proizvod istog proizvođača, a sam je proizvođač potvrdio da nuđeni proizvod odgovara traženoj specifikaciji i činjenica da je takva izjava proizvođača dostavljena u žalbenom postupku, prihvaćena u odnosu na oba ponuditelja ne čini ocjenu naručitelja nezakonitom. Tuženik smatra neosnovanim i navod tužitelja kojim osporava i stavku 5. tehničke specifikacije trećerangiranog ponuditelja jer iz troškovnika trećerangiranog ponuditelja nije razvidno niti je navedeno da nudi model bilježnice Educa pa se u tom dijelu ne može uopće utvrditi da se dokaz dostavljen od tužitelja odnosi na proizvod koji nudi trećerangirani ponuditelj. Zaključno tuženik ističe da se očitovao o svim navodima tužitelja te u odnosu na obrazlaganje argumenta stranaka upućuje na stajalište Ustavnog suda iz odluke, broj: U-III-1882/2019 od 21. siječnja 2021. te presude ovoga Suda. Ističe da prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe i određivanje privremene mjere nisu osnovani te iz svih navedenih razloga predlaže da se tužba odbije.

4. Zainteresirana osoba Središnji državni ured za središnju javnu nabavu ( dalje: naručitelj) u odgovoru na tužbu u bitnom ističe da u svemu ostaje kod navoda odgovora na žalbu te pojašnjava da je u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda, u odnosu na ponudu tužitelja naveo razloge za odbijanje ponude te je naveo razloge zašto prihvaća ponudu trećerangirane zajednice gospodarskih subjekata Lacus d.o.o. i Dalmat d.o.o. Navodi da nije postojala njegova obveza da posebno u zapisniku obrazlaže zašto nije primijenio članak 293. ZJN 2016 u odnosu na ponudu tužitelja s obzirom da je istu ponudu valjano ocijenio kao nepravilnu. U odnosu na navode tužbe kojima tužitelj osporava tehničke specifikacije proizvoda koje su ponudili odabrani ponuditelj, drugorangirani i trećerangirani ponuditelji, naručitelj ističe da ostaje pri svemu navedenom u odgovoru na žalbu od 5. svibnja 2025. i u dodatnom očitovanju od 15. svibnja 2025. Predlaže da se tužba odbija kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

5. Zainteresirana osoba Zajednica ponuditelja Makromikro Grupa d.o.o. i Narodne Novine d.d. (dalje: odabrani ponuditelj) u odgovoru na tužbu u bitnom ističe da je tužitelju ponuda odbijena zbog pogreške (krivo upisana numerička vrijednost 17 mikrona (etui za 1 CD) te se u konkretnom slučaju ne radi o grešci u pisanju već o nuđenju proizvoda koji ne ispunjava tehničke specifikacije pa u takvoj situaciji pojašnjenje nije dopušteno člankom 293. ZJN 2016 jer bi značilo nedozvoljenu izmjenu ponude nakon roka. Navodi da sukladno i praksi Suda EU, ponuditelj snosi odgovornost za točnost svojih podataka. U odnosu na navod tužitelja kojim osporava zakonitost formiranja zajednice ponuditelja, ističe da je zajednički nastup u predmetnom postupku javne nabave rezultat racionalne poslovne procjene, s ciljem proširenja i objedinjavanja asortimana proizvoda, osiguranja logističke stabilnosti i kapaciteta isporuke te osiguranja kvalitete i sigurnosti isporuke i ispunjenja ugovora. Smatra da se tužiteljevi navodi o nezakonitosti zajedničkog nastupa temelje na pogrešnom tumačenju prava tržišnog natjecanja i zanemarivanju činjenica koje jasno pokazuju postojanje objektivnog poslovnog opravdanja i učinkovite tržišne utakmice. Navodi da i samo pravo EU izričito dopušta sudjelovanje skupina gospodarskih subjekata i zabranjuje uvjetovanje posebnog pravnog oblika u fazi nadmetanja. U predmetnom postupku javne nabave sudjelovala su četiri ponuditelja, čime je osigurana stvarna tržišna utakmica, a niti jedan gospodarski subjekt nije bio spriječen sudjelovati, niti je broj ponuda bio umjetno ograničen povlačenjem ponuda, dogovorima i sl. U odnosu na navedeno ističe da je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja donijela rješenje klasa: UP/I 034-03/24-01/009, urbroj: 580-09/133-25-032 od 1. travnja 2025. kojim je navedene prigovore u cijelosti odbacila kao neosnovane. U odnosu na navod tužbe da je društvo Narodne novine d.d. istodobno prisutno u više uloga unutar istog postupka javne nabave, i to kao ponuditelj te kao pružatelj usluge koja je sastavni dio sustava javne nabave u Republici Hrvatskoj, pojašnjava da ZJN 2016 ne zabranjuje gospodarskim subjektima koji obavljaju tehničku i infrastrukturnu funkciju EOJN-a da sudjeluju kao ponuditelji u postupcima javne nabave. Narodne novine d.d. jesu operater EOJN-a, ali nigdje u zakonu nije propisano automatsko isključenje takvog subjekta iz nadmetanja samo zbog te uloge. Ističe da se obavljanje tehničke i infrastrukturne funkcije EOJN od strane Narodnih novina d.d. odvija pod strogim pravilima neutralnosti i sigurnosti sustava, bez ikakvog utjecaja na sadržaj, otvaranje ili vrednovanje ponuda, koji su isključiva odgovornost naručitelja i članova stručnih povjerenstava. U odnosu na navode tužbe koji se odnose na tržišno natjecanje ističe da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz navodnog prikrivanja ponuda, rotacije ili raspodjele tržišta uredskog materijala u Republici Hrvatskoj. Što se tiče navoda tužbe koji se odnose na ponuđene proizvode odabrani ponuditelja ističe da se o tom prigovoru detaljno očitovalo tijekom žalbenog postupka te ostaje kod istaknutih navoda. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije tužba, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere uz naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu.

6. Tužitelj pozvan u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) očitovao se na navode tuženika i zainteresiranih osoba.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja u granicama tužbenog zahtjeva, ovaj Sud nalazi da tuženik nije povrijedio zakon time što je žalbu tužitelja odbio. Tuženik je, prema ocjeni ovoga Suda, za takvu odluku dao valjane i iscrpne razloge koji su utemeljeni na podacima spisa predmeta, odredbama dokumentacije o nabavi i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

9. Sud je tijekom spora, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i očitovanja stranaka koje su sudjelovale u upravno-sudskom postupku te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama nije sporno da je naručitelj u dijelu tehničkih karakteristika u spornoj stavci 206. tražio: „Etui za 1 CD, dimenzija 13 x13 cm (dozvoljeno odstupanje+- 3mm), prozirna folija debljine minimalno 100 mikrona parkiranje100/1, dok je tužitelj u ponudi naveo da za navedenu stavku nudi foliju debljine 17 mikrona. Za tužitelja je sporno postupanje naručitelja jer ga tijekom pregleda i ocjena ponuda nije pozvao na pojašnjenje ponude u skladu s odredbom članka 239. stavka 1. ZJN 2016. Nadalje, tužitelj smatra da je naručitelj trebao primijeniti jednak tretman kao i u slučaju ponude trećerangiranog ponuditelja koji je u istoj stavci naveo da nudi proizvod dimenzija (cm) 130x130, a za koji proizvod, odnosno ponuđenu veličinu je naručitelj ocijenio da se radi o očitoj omašci u pisanju koja ne utječe na valjanost ponude. Dakle, među strankama je sporno je li tuženik pravilno postupio kada je ocijenio da naručitelj u odnosu na tužitelja nije pogrešno primijenio odredbu članka 239. ZJN 2016 i s tim u vezi da nije povrijedio načelo jednakog tretmana.

11. Odredbom članka 293. stavak 1. ZJN 2016 propisano je da ako su informacije ili dokumentacija koju je trebao dostaviti gospodarski subjekt nepotpuni ili pogrešni, ili se takvima čine, ili ako nedostaju određeni dokumenti javni naručitelj može poštujući načelo jednakog tretmana i transparentnosti zahtijevati od dotičnih gospodarskih subjekata da dopune, razjasne, upotpune ili dostave nužne informacije ili dokumentaciju u primjerenom roku ne kraćem od 5 dana, pri čemu takvo postupanje sukladno stavku 2. navedenog članka ne smije dovesti do pregovaranja u vezi s kriterijem za odabir ponude ili ponuđenim predmetom nabave.

12. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi dopušteno je u postupku tražiti dopunu, razjašnjenje, upotpunjavanje ili dostavljanje nužnih informacija ili dokumentacije u primjerenom roku, ali ne na način da bi to dovelo do pregovaranja u vezi s ponuđenim predmetom nabave odnosno do izmjene ponude.

13. Polazeći od podataka spisa predmeta te očitovanja stranaka, prema ocjeni ovoga Suda tuženik je imao osnove prihvatiti pravilnim obrazloženje naručitelja da ponuda tužitelja u kojoj je naveo da nudi foliju debljine 17 mikrona nije sukladna minimumu koji je tražen u tehničkoj specifikaciji proizvoda. S obzirom da je tijekom provedenog postupka utvrđeno da na tržištu postoje i folije s debljinom od 17 mikrona, proizlazi da naručitelj nije ni mogao zaključiti da se kod tužitelja radi o očitoj omašci u pisanju. Polazeći od toga da postoji razlika između očite pogreške u pisanju od neprihvatljive tehničke specifikacije te da se kod tužitelja nije radilo o tome da u ponudi tužitelja nedostaje neki dokumenti, već o tome da ponuđeni artikl ne udovoljava tehničkim uvjetima, prihvaća se pravilnim zaključak tuženika da u odnosu na ponudu tužitelja nije bilo mjesta primjeni članka 239. stavka 1. ZJN 2016.

14. Što se tiče ponude trećerangiranog ponuditelja, tuženik je prihvatio zaključak naručitelja da njegova ponuda ispunjava zahtjeve tehničke specifikacije, jer iako je u ponudi naveo da kao ponuđenu vrijednost nudi dimenzije 130X130 cm, očito je da se radi o omašci u pisanju (stavljeno je „cm“ umjesto „mm“) te tako navedena omaška nije utjecala na pravilnost ponude, budući da nije ni logično da bi etui za CD-e dolazio u veličini od jednog metra. Stoga, kako se u konkretnom slučaju ne radi o istim situacijama između tužitelja i trećerangiranog ponuditelja, nema ni povrede načela jednakog tretmana.

15. U odnosu na navode tužitelja i pozivanje na izjave u tužbi navedenih društava, a u prilog svojim navodima da na tržištu u traženoj kategoriji ne postoji proizvod debljine 17 mikrona, ističe se da navedene izjave kao dokazi nisu bili predmetom žalbenog postupka, pa ne mogu biti predmetom razmatranja ni u upravnom sporu, na što upućuje i odredba članka 403. stavka 1. ZJN 2016, kao i praksa ovoga Suda, na koju se tuženik poziva u odgovoru na tužbu. Za zaključiti je, da navedeno i za tužitelja nije sporno. jer se u očitovanju na navode tuženika i zainteresiranih stranaka i ne poziva na navedene izjave.

16. Nadalje, tužitelj je u žalbi iznosio svoje sumnje o povredi pravila tržišnog natjecanja, navodeći da je odabrana zajednica formirana s ciljem tržišnog natjecanja i isključivanjem drugih gospodarskih subjekata iz tržišta uredskog materijala. U odnosu na taj prigovor tuženik se u obrazloženju rješenja i u odgovoru na tužbu detaljno očitovao te je pri tome naglasio da je utvrđivanje povrede pravila o tržišnom natjecanju u nadležnosti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, dok je polazeći od svoji ovlasti u kojima je ovlašten i nadležan ispitivati takve navode s aspekta ZJN 2016 (članak 3. stavaka 12. i članak 254. stavka 4. ZJN) pravilno zaključio da tužitelj svoje navode ničim nije dokazao, a što ne dokazuje ni tužbenim navodima jer samo ponavlja već navedeno u žalbi, zbog čega se i taj prigovor ocjenjuje neosnovanim.

17. U odnosu na navod kojim tužitelj dovodi u pitanje sudjelovanje Narodnih novina d.d. u predmetnom postupku javne nabave jer je tom društvu, između ostalog i dana javna ovlast za pružanje usluge EOJN-a, osnovano tuženik ističe da ne postoji zabrana da se navedeno društvo kao trgovačko društvo koje posluje na tržištu javlja i u postupcima javne nabave kao ponuditelj. U odnosu na navedeno proizlazi da tužitelj svoje navode o mogućem utjecaju tog društva na jednakost i transparentnost natjecanja ničim ne dokazuje.

18. Nadalje, iz navoda tužitelja proizlazi da osporava i prihvatljivost ponuda drugih ponuditelja, smatrajući da ne ispunjavaju propisane tehničke specifikacije kako je to traženo dokumentacijom o nabavi. Iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika proizlazi da je tuženik polazeći od žalbenih navoda tužitelja te uzimaju u obzir uvjete iz dokumentaciji o nabavi, kao i dokaze svih ponuditelja u žalbenom postupku, detaljno i argumentirano obrazložio zašto ne nalazi osnovanim i te navode tužitelja. Polazeći od navedenog proizlazi da je tuženik pravilno ocijenio da je naručitelj zakonito proveo postupak pregleda i ocjena ponuda ne nalazeći nezakonitost u postupanju naručitelja kod ocjene prihvatljivosti ponuda u odnosu na ispunjavanje traženih tehničkih specifikacija. Tužitelj u tužbi ponavlja navode iz žalbe kojima nije dokazao da je takav zaključak tuženika posljedica proizvoljnog i arbitrarnog tumačenja mjerodavnih odredbi dokumentacije o nabavi i ocjene dokaza koje su dostavili ponuditelji u predmetnom postupku, čije ponude tužitelj osporava.

19. Razmatrajući podatke spisa predmeta ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj tužbom nije osporio pravilnost postupanja naručitelja u konkretnom postupku javne nabave, a niti je doveo u sumnju zakonitost rješenja tuženika, budući da u bitnom ističe prigovore koje je naveo i u žalbi te tijekom žalbenog postupka, u odnosu na koje se tuženik detaljno očitovao. Stoga ovaj Sud nalazi da je tuženik osnovano odbio žalbu tužitelja te se osporeno rješenje tuženika uz obrazloženje kakvo je njime dano ne može ocijeniti nezakonitim. Naime, iz navoda tužitelj proizlazi da pravilnost rješenja tuženika osporava na način da daje svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, a što nije od utjecaja na drukčije rješenje u ovoj stvari.

20. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

21. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, nema pravo na naknadu troškova upravnog spora temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.

22. Sud je II. zainteresiranoj osobi dosudio trošak za sastav odgovora na tužbu smatrajući da se radi o opravdanom trošku, budući da prema odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a troškovi spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili povodom spora. Naime, radi se o obrazloženom podnesku sa činjeničnim i pravnim navodima, zbog čega je Sud priznao navedeni trošak u iznosu od 1.250 eura u skladu s Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.) .

23. S obzirom da je odlučeno o tužbenom zahtjevu, bespredmetni su navodi tužitelja kojima se predlaže izdavanje privremene mjere i odgodni učinak tužbe.

U Zagrebu 27. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić