Poslovni broj: Usž-3700/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Srkbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČT iz [adresa], RT iz [adresa], KT iz [adresa], ET iz [adresa], koje zastupa Ksenija Čerina, odvjetnica iz Zagreba, Jabukovac 9, protiv tuženika Hrvatske psihološke komore, Suda časti, Zagreb, Selska cesta 90a, radi disciplinske povrede, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-611/2023-16 od 20. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 27. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-611/2023-16 od 20. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Ova presuda donesena je u izvršenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2000/24 od 2. listopada 2024. godine. Navedenom odlukom Ustavnog suda usvojena je ustavna tužba, ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-3154/2023-2 od 8. veljače 2024. i predmet je vraćen Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
2. Naime, ukinutom presudom Visokog upravnog suda točkom I. izreke poništena je presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-611/2023-16 od 20. rujna 2023. u točkama I., II., III., IV., V. i VI. dok je u preostalim točkama VII. i VIII. žalba tuženika odbijena kao neosnovana i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda. Točkom II. je odbijen tužbeni zahtjev radi poništenja odluke Hrvatske psihološke komore od 7. ožujka 2022. godine i točkom III. je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-611/2023-16 od 20. rujna 2023. je točkom I. poništena odluka Hrvatske psihološke komore od 7. ožujka 2022. točkom II. su oslobođeni tužitelji optužbe za počinjenje lakše povrede dužnosti psihologa narušavanja ugleda psihologa i Kodeksa etike psihološke djelatnosti koje je od lakšeg značaja i članka 40. stavka 3. podstavka 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine“ 98/19.) koja im je stavljen na teret odlukom o pokretanju disciplinskog postupka od 27. listopada 2021. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku Hrvatskoj psihološkoj komori da tužiteljima nadoknade troškove upravnog postupka. Točkom IV. je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog postupka u preostalom iznosu. Točkom V. je naloženo tuženiku da tužiteljima nadoknade troškove upravnog spora. Točkom VI. je odbijen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora u preostalom iznosu. Točkom VII. je odbijen zahtjev za nadoknadu troškova spora, točkom VIII. je odlučeno da će o naknadi troškova za delagaciju predmeta iz Upravnog suda u Zagrebu u Upravni sud u Rijeci biti odlučeno zasebnim rješenjem.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.
– dalje: ZUS). Tuženik u žalbi navodi kako je pobijanom presudom upravni sud ukinuo odluku Suda časti tuženika kojom su tužitelji proglašeni krivim za disciplinsku povredu te iste oslobodio optužbe. Presudu sud obrazlaže ustavnim pravom tužitelja na slobodu izražavanja te njihovim pravom iz članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda tvrdnjom da tuženik kao tijelo javne vlasti ne može imati isti tretman kao udruga koja okuplja članove zajedničkih interesa, da nositelji vodećih društvenih položaja opravdano mogu očekivati dodatni stupanj kritike i kako nije bilo povrede članka 46. i 47. Kodeksa etike psihološke djelatnosti. Tuženik u žalbi ističe da pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo već je ograničeno u dijelu u kojem narušava tuđa prava što naslovni sud nije uzeo u obzir. Ističe da tužitelji nisu bili "obični" članovi tuženika već su bili članovi njegovog upravnog odbora, te s obzirom na ovlasti koje taj odbor ima i na činjenicu da su bili članovi tog odbora i od njih se kao nositelja vodećih društvenih upravljačkih položaja opravdano očekivao veći stupanj pažnje u komunikaciji, veći stupanj ozbiljnosti u obnašanju njihove dužnosti, kao i povećani stupanj pažnje u čuvanju ugleda struke, Komore i njenih tijela. Tuženik smatra da svojim objavama na društvenoj mreži na stranici koja nije ograničena samo za članove tuženika već je javno dostupna svima, tužitelji ne samo da su narušili ugled Komore i njenih tijela i o istima stvorili negativnu sliku u javnosti već su ozbiljno narušili ugled psihološke djelatnosti s obzirom da su njihove objave bile dostupne svima pa tako i korisnicima psiholoških usluga. Tuženik ukazuje na poštivanje Kodeksa etike i psihološke djelatnosti te ističe kako je tim Kodeksom propisano da je psiholog dužan poštivati opće akte i druge upute Hrvatske psihološke komore i na vrijeme ispunjavati sve obveze prema Komori. Naslovni sud nije prilikom procjene spornih objava uzeo u obzir i kontekst slike koje su pratile predmetne objave, a kojom objavom jasno pokazuju kako su tužitelji nezadovoljni činjenicom da njihova ideja nije prihvaćena odlučili su svoje nezadovoljstvo iskazati objavom koja je popraćene prostačkom slikom. Tuženik iscrpno navodi i ponavlja sve što je već navedeno u obrazloženju poništene odluke te ističe kako su tužitelji počinili disciplinsku povredu koja im se stavlja na teret te predlažu presudu poništiti.
4. Tužitelji ističu kako su još u tijeku disciplinskog postupka izjavili da su kroz legalne organe tuženika pokušavali ukazati na nepravilnosti u postupanju i utjecati na promjenu načina rada. Smatraju da nije osnovana tvrdnja tuženika da se za svoje ideje moraju izboriti unutar tijela kojeg su članovi, a na društvenim mrežama jer njihov pokušaj ukazivanja na nepravilnosti je bio onemogućen upravo od tadašnje predsjednice tuženika.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa predmeta je vidljivo da su tužitelji odlukom tuženika od 7. ožujka 2022. proglašeni odgovornim što su kao članovi Hrvatske psihološke komore objavama na Facebook stranici "Komora kakvu želiš" dana 8. svibnja 2021., 22. svibnja 2021., 17. svibnja 2021. i 6. rujna 2021. narušavali ugled Komore i njenih tijela predsjednice Komore i zamjenice predsjednice Komore, dakle, postupili protivno članku 46. i 47. Kodeksa etike psihološke djelatnosti, čime su počinili lakšu disciplinsku povredu iz članka 40. stavak 3. točka 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti te im je utvrđena disciplinska mjera ukora iz članka 41. stavka 1. točke 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti te su obvezani naknaditi troškove disciplinskog postupka u iznosu od 7.761,00 kn.
7. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako spornim objavama nije došlo do povrede odredaba navedenih članova Komore te time otpada i mogućnost primjene članka 40. stavak 3. podstavak 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti radi čega je usvojio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da u svjetlu pravnog položaja Komore i javnosti njenog rada te imajući na umu na to da nositelji vodećih društvenih položaja opravdano mogu očekivati dodatni stupanj javne kritike, a konkretna kritika je usmjerena na postupanje predsjednice Komore i njezine zamjenice taj sadržaj uživa zaštitu od nerazmjernog miješanja koji se sastoji od disciplinskog kažnjavanja članova Komore zbog objave tog sadržaja na društvenoj mreži. Naime, kako to navodi i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III-2000/2024 od 2. listopada 2024., kojom je ukinuo raniju presudu Visokog upravnog suda utvrdivši da miješanje u pravo podnositelja na slobodu izražavanja kako je iskazano u postupku vođenom pred Visokim upravnim sudom nije bilo nužno u demokratskom društvu, a zbog čega je i osporenom presudom došlo do povrede prava podnositelja na slobodu izražavanja iz članka 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).
8. S obzirom na sve navedeno, kako tuženik prigovorima iz žalbe nije doveo u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda te s obzirom na citiranu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske valjalo je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-611/2023-16 od 20. rujna 2023.
U Zagrebu 27. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
