REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž-454/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Ružića, kao predsjednika vijeća te suca Zdravka Garića i Dolores Peruško, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZP, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice FP podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 9. travnja 2025., broj: K- 206/2021-69, u sjednici održanoj 27. studenog 2025., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja optuženog Siniše Milivoja, odvjetnika iz Pule na temelju zamjenske punomoći,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba privatne tužiteljice FP, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku od 9. travnja 2025., broj: K- 206/2021-69, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08), optuženi ZP oslobođen je optužbe da bi na način i pod okolnostima opisanima u izreci počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 i članka 145. stavka 3. ZKP/08 naloženo je privatnoj tužiteljici FP platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 223,27 eur-a u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a koji se trošak odnosi na troškove za svjedoke u iznosu od 23,27 eur-a i paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eur-a, kao i nužne izdatke optuženog ZP te nužne izdatke i nagradu branitelja optuženika, koji će, sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08 biti određeni posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica UP putem punomoćnika KP, odvjetnika iz [adresa], zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predloživši „da nadležni Županijski sud uvaži ovu žalbu, te da ukine pobijanu presudu i da predmet vrati na ponovno suđenje pred drugog suca.“

3. Odgovor na žalbu privatne tužiteljice podnio je optuženi ZP putem branitelja Domagoja Rešetara, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri d.o.o. Osijek, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Optuženik je putem branitelja zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

4. Na temelju članka 475. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje: ZKP), o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su privatna tužiteljica UP i njezin punomoćnik, odvjetnik KP, optuženi ZP i njegov branitelj, odvjetnik Domagoj Rešetar. Sjednici je prisustvovao branitelj optuženog ZP, odvjetnik Siniša Milevoj na temelju punomoći izdane po branitelju optuženika, odvjetniku Domagoju Rešetaru, dok privatna tužiteljica UP i njezin punomoćnik, odvjetnik KP te optuženi ZP, unatoč urednim obavijestima na sjednicu nisu pristupili, pa je u skladu s člankom 475. stavkom 3.

ZKP-a sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

5. Žalba je osnovana.

6. Prije nego što se obrazloži osnovanost žalbe privatne tužiteljice FP u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, potrebno je osvrnuti se na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. i 11. te stavka 3. ZKP-a, istaknute u žalbi. Naime, žalitelj smatra da je navedena postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP-a, ostvarena time što pobijanom presudom u cjelosti nije riješen predmet optužbe jer prvostupanjski sud nije ništa odlučio o prijedlogu privatne tužiteljice da se „pravomoćna presuda u cjelosti objavi putem tiskovnog i elektronskog izdanja Jutarnjeg lista“, a niti o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu. Osim toga ističe i kako pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kako je izreka presude proturječna razlozima presude, te kako o odlučnim činjenicama postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih tijekom postupka, te samih tih isprava i iskaza.

7. No, takve povrede po ocjeni drugostupanjskog suda, nisu ostvarene. Naime, opće odredbe KZ/11, i to odredba članka 80. stavka 1. KZ/11, o javnom objavljivanju presude te posebna odredba o javnom objavljivanju presude za kaznena djela protiv časti i ugleda iz članka 151. stavka 1. KZ/11, izričito propisuju kako se javno može objaviti samo presuda kojom je počinitelj kaznenog djela proglašen krivim. Kako je u konkretnom slučaju optuženi ZP, na temelju članka 453. točke 3. ZKP-a, oslobođen optužbe za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11 počinjene putem tiska, to nije bilo zakonske osnove da sud uopće odlučuje o zahtjevu oštećenice, ovdje privatne tužiteljice, za javnim objavljivanjem presude. Budući da nema osude, nema ni pravnog temelja za njezinu objavu. Osim toga, sukladno odredbi članka 454. ZKP-a, izreka presude, u slučaju ako je optuženik oslobođen optužbe ili je optužba odbijena, mora obuhvatiti opis djela za koje je optužen i odluku o troškovima kaznenog postupka te o imovinskopravnom zahtjevu ako je postavljen, iz čega proizlazi da izreka tzv. oslobađajuće presude ne mora (i ne može) sadržavati i odluku o javnom objavljivanju presude. Što se smatra odlučnim činjenicama u oslobađajućim i odbijajućim presudama slijedi iz odredaba članka 459. stavka 9. i 10. ZKP-a. Sukladno navedenim propisima u obrazloženju oslobađajuće presude treba navesti iz kojih se razloga navedenih u članku 453. ZKP-a, takva odluka donosi, a u obrazloženju odbijajuće presude sud će se ograničiti samo na razloge za odbijanje optužbe, dok se neće upuštati u ocjenu glavne stvari. Dakle, iz navedenog slijedi da nedostatak razloga o imovinskopravnom zahtjevu nije odlučna činjenica u takvim presudama. Ipak, treba reći da, iako je doista sud prvog stupnja propustio u pobijanoj presudi odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu, time nije počinjena istaknuta postupovna povreda, a niti je privatna tužiteljica dovedena u nepovoljan položaj obzirom da ju je sud u konkretnom slučaju s obzirom na tzv. oslobađajuću presudu na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-a, mogao jedino uputiti da postavljeni imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

7.1. Suprotno daljnjim navodima žaliteljice o ostvarenim postupovnim povredama iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a, nije ostvarena navedena povreda jer je sud za svoju odluku iznio razloge s dokazima na temelju kojih je zaključio da nije dokazano počinjenje djela, a okolnost slaže li se privatna tužiteljica s tim argumentima presude i jesu li oni utemeljeni, činjenično je pitanje.

7.2. Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalba, kao što nije počinio niti bilo koju drugu postupovnu povredu na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a.

8. Međutim u pravu je žaliteljica kada, žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatra da je na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o nedokazanosti kaznenopravne odgovornosti optuženika, napominjući da je argumentacija prvostupanjskog suda o nemogućnosti identificiranja osobe na koju se odnose inkriminirani članci objavljeni u tiskovnom izdanju Jutarnjeg lista od 4. veljače 2021., pod naslovom "Maloljetnici su bili glavni inženjeri!?", te na portalu Jutarnjeg lista od 4. veljače 2021., pod naslovom "Nova afera s obnovom kuća u [adresa] Glavni inženjeri bili su – maloljetnici?!", manjkava jer je taj sud zauzeo pogrešno stajalište kako bez izričitog navođenja imena privatne tužiteljice u tim člancima, ona nije nedvojbeno dokazala da se inkriminirani članak odnosi isključivo na nju, i to unatoč jakim posrednim dokazima koji upućuju upravo na privatnu tužiteljicu.

8.1. Naime, stajalište je ovog drugostupanjskog suda kako za ostvarenje obilježja kaznenog djela tzv. javne klevete nije neophodno izričito navođenje imena kako bi se oklevetana osoba identificirala trećim osobama. To se može učiniti i drugim podacima, kao što su fotografija, adresa prebivališta, datum rođenja, ali i na način da se asocira na određenu osobu ili da se u odnosu na neku osobu iznesu okolnosti konkretnog slučaja iz kojih je očigledno da je u pitanju upravo određena osoba (npr. identificirano je trgovačko društvo, funkcija, opis dužnosti koje ta osoba ima i slično). Dakle, za ostvarenje obilježja kaznenog djela tzv. javne klevete, nedvojbena identifikacija oklevetane osobe od strane trećih lica ne zahtijeva nužno njezino izričito imenovanje. Identifikacija je dostatna ako se, objektivnom ocjenom svih okolnosti iznesenih u izjavi, može zaključiti da se one odnose na točno određenu osobu. Takve identifikacijske okolnosti mogu uključivati, ali nisu ograničene na: fotografiju, adresu, funkciju, opis dužnosti, vlasništvo nad pravnom osobom ili pak jedinstveni niz događaja i činjenica koji se mogu povezati isključivo s tom osobom. Stoga ako je iz konteksta i sadržaja izjave na osnovu svega jasno da je riječ o određenoj osobi, uvjet identifikacije je ispunjen.

8.2. Pravilno stoga u žalbi žaliteljica ističe kako je u konretnom slučaju prvostupanjski sud propustio imati u vidu okolnosti koje, za sada i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svojoj povezanosti ukazuju na postojanje jedinstvene identifikacijske cjeline koja bi mogla uklazivati da se te okolnosti izložene u inkriminiranim člancima mogu odnositi upravo na privatnu tužiteljicu UP.

8.3. Tako prvostupanjski sud nije analizirao i utvrdio kakvog je značaja okolnost da se u inkriminiranim člancima eksplicitno navodi naziv trgovačkog društva "Bodat d.o.o." i direktor društva, ovdje optuženik ZP, a da je žaliteljica bila tehnička direktorica te je li već time sužen krug mogućih "bivših zaposlenica" na one koje su tamo radile, a pogotovo ima li se u vidu visoka pozicija žaliteljice u tom društvu što bi bilo značajno identifikacijsko obilježje. Nadalje, kako se članci ne bave bilo kojom „bivšom zaposlenicom“, već onom koja je "pokrenula kaznenu prijavu“, što nije uobičajena radnja, a utvrđeno je kako je samo privatna tužiteljica UP, od svih „bivših zaposlenica“, podnijela takvu prijavu protiv optuženika ZP, to bi ova okolnost bila moguće i najjača pojedinačna identifikacijska okolnost. Točna je i tvrdnja žaliteljice kako prvostupanjski sud konkretan slučaj koji se spominje u člancima (afera "Obnova kuća u Slavoniji" i "maloljetnici glavni inženjeri".) nije doveo u vezu s činjenicom kako se kaznena prijava koju je podnijela privatna tužiteljica UP odnosila upravo na krivotvorenje dokumenata u projektima obnove gdje je njezino ime lažno navedeno kao inženjer dok je bila maloljetna. Osim toga zanemarena je po prvostupanjskom sudu i vremenska povernica te uzročno- posljedični slijed događaja, obzirom da su članci objavljeni u veljači 2021., dok je kazneni postupak koji je pokrenula prijava žaliteljice iz srpnja 2019., bio je u tijeku, pa sadržaj članaka nije retrospektiva, već izvještavanje o aktualnom predmetu u kojem je privatna tužiteljica bila podnositeljica prijave, pa je to vremensko poklapanje za sada usmjereno na nju. Uz sve navedeno je za istaknuti i kako su o predmetnom slučaju znala nadležna tijela, policijski službenici i državno odvjetništvo, očito veći broj osoba koji su znali da je privatna tužiteljica UP podnositeljica prijave čime su je mogli povezati s inkriminiranim člancima. Uz to, sud prvog stupnja propustio je imati i u vidu kako u relativno maloj sredini poput Vinkovaca, informacije izložene u inkriminiranim člancima postaju dio šireg, ali specifičnog poslovnog i javnog znanja, pa su osobe koje su pratile lokalne poslovne događaje znali za predmetni sukob, pa tako i da se članak odnosi na privatnu tužiteljicu.

8.4. Konačno prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navod iz iskaza privatne tužiteljice, koji inače nije opovrgnut niti jednim dokazom, kako su je poslovni partneri i poznanici prepoznali u članku i da joj je to dovelo do otkazivanja poslovne suradnje. Ako je točno da je privatna tužiteljica pretrpjela stvarnu štetu koja se može povezati s inkriminiranim člancima, onda bi to bio dodatni dokaz da su treća lica shvatila da se inkriminirani članci odnose upravo na nju.

8.5. Osim toga, za istaknuti je, a protivno navodima iz obrane optuženika, kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik ZP iznio tvrdnje objavljene u inkriminiranim člancima jer je to sa sigurnošću potvrdio svjedok LP i jer optuženik nije nikada zatražio ispravak teksta u cjelini ili ispravak bilo kojeg podatka ili činjeničnog navoda u objavljenom tekstu te je pravilno utvrdio i neistinitost činjenične tvrdnje da je optuženik osobi u odnosu na koju je dao inkriminiranu izjavu, a koja je nekada radila u njegovom trgovačkom društvu, otkazao radni odnos ("nakon što sam joj dao otkaz"), jer iz izvanrednog otkaza ugovora o radu od 10. lipnja 2019., i odluke o prihvaćanju otkaza od 13. lipnja 2019., jasno proizlazi kako je privatna tužiteljica UP sama dala izvanredni otkaz poslodavcu, trgovačkom društvu Bodat d.o.o., pa joj stoga otkaz nije dan, te je tvrdnja "nakon što sam joj dao otkaz" činjenično neistinita. Uz to bi za sada i činjenična tvrdnja kako je privatna tužiteljica ucjenjivala optuženog ZP bila neistinita jer za sada iz izvedenih dokaza proizlazi kako je privatna tužiteljica, vjerujući u svoja prava, tražila novčanu nagodbu (možda i prevelikog iznosa) za prestanak radnog odnosa i druge sporove, što je građanskopravna, a ne kaznena materija, pogotovo da se ovdje radilo o ucjeni u kaznenopravnom smislu.

9. Inkriminirani sadržaj o ucjeni i davanju otkaza ozbiljno narušavaju poslovni ugled, kredibilitet i moralni integritet privatne tužiteljice, pogotovo u maloj poslovnoj sredini poput Vinkovaca, pa je u pravu žaliteljica kada tvrdi kako su te izjave optuženika bile podobne narušiti njezin ugled i čast.

10. Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu privatne tužiteljice FP te ukinuti presudu suda prvog stupnja i premet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

11. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će ponovno provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze, te ispravnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, donijeti novu i zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

12. S obzirom na sve navedeno, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Puli – Pola 27. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Miroslav Ružić