Poslovni broj: Usž-2062/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke u upravnom sporu tužiteljice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 49, protiv tuženika Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, Krapina, Magistratska 1, OIB: 20042466298, radi sufinanciranja katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5543/2023-12 od 31. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5543/2023-12 od 31. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II- 410-08/23-01/58, URBROJ: 2140-07/3-23-2 od 3. listopada 2023. (točka I. izreke), i privremeno rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine Bedekovčina KLASA: UP/I- 931-01/22-01/2427, URBROJ: 2140-08-04-01-22-1 od 27. prosinca 2022. (točka II. izreke) te se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 500,00 € (petsto eura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv privremenog rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 27. prosinca 2022., kojim je tužiteljici, kao nositeljici prava na nekretninama, između ostalog, utvrđena obveza sudjelovanja u sufinanciranju katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga za k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz posjedovnog lista broj 2427, sveukupne površine 4164 m[2] , u iznosu od 198,96 €. Točkom 2. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da je tužiteljica obvezna platiti iznos iz točke 1. izreke u četiri jednaka obroka, od čega prvi dospijeva na naplatu u roku od 30 dana od dana izvršnosti tog rješenja, a svaki sljedeći tri mjeseca od dana dospijeća prethodnog iznosa. U točki 3. izreke navode se podaci potrebni za uplatu utvrđenog iznosa u korist proračuna Općine Bedekovčina te se tužiteljica upućuje da utvrđen iznos može platiti i jednokratno.

2. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom osporava tumačenje odredbe članka 8. stavka 17. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj 112/18. i 39/22., dalje: Zakon o državnoj izmjeri). Prema navodima tuženika Općina Bedekovčina i Državna geodetska uprava su radi izrade katastra nekretnina na području k. o. [katastarska općina], sklopile Ugovor o javnoj nabavi usluga – katastarska izmjera i izrada elaborata radi izrade katastra nekretnina na području k. o. [katastarska općina]. Tim ugovorom Općina Bedekovčina se obvezala osigurati 60% sredstava, a Državna geodetska uprava 40% sredstava potrebnih za provođenje katastarske izmjere. Navedeni iznos od 60% sredstava, koje se obvezala snositi Općina Bedekovčina, financira se iz sredstava koja na lokalnoj razini prikuplja sama Općina obvezivanjem nositelja prava na nekretninama u k. o. [katastarska općina] na uplatu u općinski proračun. Tvrdi da Općina Bedekovčina u pojedinačnim iznosima obveze nije nametnula ukupni iznos koji prelazi 60% sredstava potrebnih za provođenje katastarske izmjere pa nije prekoračila ograničenja propisana člankom 8. stavkom 17. Zakona o državnoj izmjeri. Slijedom iznijetog smatra da nisu ispunjene okolnosti za primjenu članka 159. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), stoga predlaže da se poništi prvostupanjska presuda.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je poništio rješenje tuženika i privremeno rješenje prvostupanjskog tijela, pri čemu je za svoju odluku naveo obrazložene razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju utvrdio nezakonitost rješenja javnopravnih tijela s obzirom na to da su donesena temeljem Odluke Općine [adresa] o visini iznosa sredstava koja nositelji prava na nekretninama osiguravaju za katastarsku izmjeru i obnovu zemljišnih knjiga za katastarsku Općinu [katastarska općina] („Službeni glasnik Krapinsko-zagorske županije“, broj: 32/22., 36/22. i 51/22., dalje: Odluka), a koja nije suglasna sa Zakonom o državnoj izmjeri na temelju kojeg je ta Odluka donesena.

7. Prema ocijeni prvostupanjskog suda odredba članka 3. Odluke nije suglasna s odredbom članka 8. stavka 17. Zakona o državnoj izmjeri radi čega su i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 159. stavka 1. ZUS-a. Međutim, prvostupanjski sud, nakon što je postupio po odredbi članka 159. stavka 1. ZUS-a propustio je na temelju odredbe članka 159. stavka 2. ZUS-a podnijeti zahtjev za ocjenu zakonitosti sporne odredbe općeg akta obrazlažući da je ona prestala važiti prije pokretanja ovog upravnog spora stupanjem na snagu Odluke o izmjenama Odluke o visini iznosa sredstava koja nositelji prava na nekretninama osiguravaju za katastarsku izmjeru i obnovu zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] („Službeni glasnik Krapinsko-zagorske županije“, broj: 54/23.). Budući da prvostupanjski sud nije Sudu podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti sporne odredbe predmetnog općeg akta (iako je bio dužan), taj je zahtjev zato podnio ovaj Sud te utvrdio da ne postoje pretpostavke za odlučivanje o zakonitosti sporne odredbe Odluke, koja nije na snazi od 12. prosinca 2023. (rješenje poslovni broj: Usoz-105/2025-3 od 18. srpnja 2025.).

8. Sukladno odredbi članka 8. stavka 17. Zakona o državnoj izmjeri, ukupan iznos sredstava kojeg trebaju osigurati nositelji prava za pojedinu nekretninu ne može biti veći od iznosa kojeg je dužna osigurati pojedina jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u ovom slučaju Općina Bedekovčina, za potrebe obavljanja poslova iz Programa iz stavka 2. ovog članka, odnosno u ovom slučaju izmjere katastarske općine [katastarska općina].

9. Tuženik svojim žalbenim navodima ne spori da je Općina Bedekovčina dužna prema sklopljenom Ugovoru o javnoj nabavi, od ukupne vrijednosti ugovorene izmjere k. o. [katastarska općina], osigurati iznos od 1.250.364,71 € te da je radi sufinanciranja provedbe katastarske izmjere na površini od 26.169.091,62 m[2] , od nositelja prava na nekretninama rješenjima zadužila iznos od 840.166,37 € primjenom odredbe članka 3. Odluke, kojom se određuje visina sredstava kojima nositelji prava na nekretninama sudjeluju u sufinanciranju provedbe katastarske izmjere u odnosu na površinu nekretnina u posjedovnom listu, a iznosi 0,0478 €/m[2] odnosno 0,36 kn/m . Međutim, tuženik pogrešno smatra da Općina Bedekovčina nije nositelje prava na nekretninama u k. o. [katastarska općina] zadužila za iznos koji prelazi 60% sredstava potrebnih za provođenje katastarske izmjere te da nije prekoračila ograničenje propisano člankom 8. stavkom 17. Zakona o državnoj izmjeri, jer kad se u odnos stavi ukupni iznos radova i ukupni iznos prihoda po članku 3. Odluke, proizlazi da je postotak veći.

10. Prema tome, stajalište tuženika je upravo suprotno izričitoj odredbi članka 8. stavka 17. Zakona o državnoj izmjeri prema kojoj se na nositelje prava na nekretninama ne može prebaciti većinski teret sufinanciranja provedbe katastarske izmjere, odnosno Općina Bedekovčina dužna je osigurati iznos koji je veći od iznosa za koji zadužuje nositelje prava na nekretninama.

11. Slijedom iznijetog, ovaj Sud prihvaća ispravnim razloge prvostupanjskog suda da neposrednom primjenom članka 8. stavka 17. Zakona o državnoj izmjeri ocijeni nezakonitim rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela s obzirom na to da je iz utvrđenog činjeničnog stanja razvidno da je ukupno zaduženi iznos sredstava nositelja prava za pojedinu nekretninu veći od iznosa kojeg je dužna osigurati Općina Bedekovčina za potrebe obavljanja poslova izmjere k. o. [katastarska općina], odnosno da se iznosom od 0,36 kn/m[2] (0,0478 €/m ), koji je određen spornim člankom 3. Odluke, znatno premašuje iznos koji prema odredbama Zakona o državnoj izmjeri smiju snositi nositelji prava na nekretninama, odnosno u konkretnom slučaju tužiteljica.

12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tuženika, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 26. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković