REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4735/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Đurinac Vuković, odvjetnica u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 24, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 81, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-483/2025-2 od 2. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-123/2020-42 od 31. ožujka 2025., u sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-483/2025-2 od 2. srpnja 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-123/2020-42 od 31. ožujka 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naveo da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Kakav pravni standard, radi primjene čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, je sud obvezan primijeniti prilikom ocijene može li se kolektivna presuda primijeniti u pojedinačnom postupku? Konkretno, smije li sud primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora bez obzira na pravnu i/ili sadržajnu različitost odredbi koje su predmetom pojedinačnih postupaka?
2. Može li sud spornu ugovornu odredbu o CHF valuti tumačiti bez sagledavanja drugih, s njom sadržajno i smisleno povezanih odredbi, a radi utvrđivanja je li ugovorena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te stvara li neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača?
3. Može li se smatrati protivnim načelu savjesnosti i poštenja ugovaranje CHF valute obveze u situaciji kad je ugovorom o kreditu izričito ugovoreno i pravo tužitelja na izmjenu valute obveze u odnosu na početno ugovorenu, a koju je tuženik (banka) obvezan provesti u slučaju takvog zahtjeva (čl. 5. ugovora o kreditu)?
4. Je li tužitelj dužan zatražiti izmjenu valute obveze u skladu s ugovornim ovlaštenjima temeljem izričite ugovorne odredbe, u slučaju kad smatra da mu ugovorena CHF valuta obveze stvara znatnu štetu, a kako bi od sebe otklonio ili umanjio štetu u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (doprinos oštećenika vlastitoj šteti); odnosno, može li tuženik jedini snositi odgovornost za tužitelju nastalu štetu (tuženikovim stjecanjem bez osnove) ako sam tužitelj nije iskoristio ugovorom predviđenu mogućnost promjene valute obveze?
5. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
6. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
7. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?"
2.1. Prijedlog podnosi zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u predmetnom sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a, čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama Revd-318/24 od 6. ožujka 2024., Revd-224/2024- 2 od 1. veljače 2024., Rev-5/2024 od 11. siječnja 2024., Revd-192/2024 od 4. travnja 2024., Revd-2722/2024-2 od 16. srpnja 2024. i dr.).
6. Slijedom navedenog u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
