Poslovni broj: Usž-4110/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu u upravnom sporu tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnice obrta za čuvanje djece [obrt], koju zastupa opunomoćenik Krešimir Pecinger, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Vukovarska 8/1 protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, radi zabrane obavljanja djelatnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj Us I-820/2025-4 od 10. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj Us I-820/2025-4 od 10. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe izjavljene protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-550-06/25- 07/174, URBROJ: 524-10-02/18-25-2 od 7. srpnja 2025.
2. Tužiteljica je protiv osporenog rješenja izjavila žalbu pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. Citirajući odredbu članka 42. Zakona o upravnim sporovima u bitnom navodi da je nesporno dokazala da bi joj se izvršenjem pojedinačne odluke nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Pojašnjava da više od dva mjeseca ne ostvaruje nikakve prihode, da je u dobi kada joj je teško pronaći novi posao te da je u obvezi, iako ne radi, plaćati doprinose i druga davanja, a da cijela obitelj preživljava od 300,00 eura suprugove mirovine. Tvrdi da je raskinula ugovor s djelatnicom UL koja se više od dva mjeseca nalazi na Zavodu za zapošljavanje i ne ostvaruje nikakva primanja, a pri čemu se poziva na odluke Upravnog suda u Osijeku, poslovni br: Us I-615/2022 od 11. srpnja 2022. i Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1183/2021 od 3. ožujka 2022.
2.1. Nadalje, nespornim smatra da je dokazala kako odgoda izvršenja nije suprotna javnom interesu. Naglašava da je obrt u njezinom vlasništvu te da ispunjava uvjete za boravak 12-ero djece, a da je odluka tuženika donesena na temelju iskaza manje od četvero djece (dakle manje od 35% djece), a ne roditelja. Pojašnjava da je riječ o iskazu manje od četvero djece u dobi od dvije do šest godina, odnosno dobi kada dijete tek počinje razvijati govorne vještine, a iz čega je teško zaključiti da način čuvanja djece od strane tužiteljice ugrožava zdravlje i sigurnost djece kojima se pruža usluga čuvanja. Osim navedenog, tom prilikom nisu bili prisutni stručni djelatnici određene struke koji bi bili ovlašteni procijeniti mimiku i ponašanje djeteta prilikom iznošenja takvih navoda. Tvrdi da nema čvrstih dokaza da bi tužiteljica ugrožavala sigurnost i zdravlje nekoliko djece, a naročito kraj činjenice da tužiteljica od samog događaja pa do pisanja predmetne žalbe nije bila u Policijskoj upravi Brodsko-posavskoj, niti u Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom brodu radi osnovane sumnje o postojanju kaznenog djela povrede djetetovih prava.
2.2. Opetovano naglašava da se rješenje temelji na iskazu manje od četvero djece koja su saslušana bez prisutnosti stručnih osoba, a čija je prisutnost bila nužna s obzirom na njihovu dobi posljedice davanja iskaza, jer roditeljima djece nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku, niti je tužiteljica imala mogućnost obrane. Obzirom da je više od sedmero djece, odnosno više od 50% izašlo u medije s pozitivnim ocjenama i emotivnim komentarima, a kako je s druge strane zbog iskaza manje od četvero djece u dobi od dvije-šest godina dovedeno u sumnju neprimjereno postupanje tužiteljice, to je mišljenja da je u konkretnoj stvari javni interes na strani više od polovice odraslih i zrelih ljudi. Zaključno iznosi da je javni interes da obrt za sve vrijeme trajanja spora radi i da isti pohađa više od 50% djece kojima je ondje lijepo i koja se iz obrta vraćaju sretna, nahranjena s pričama iz šetnje, pjesmicama koje uče i radovima koje izrađuju, a naročito kraj činjenice da na području Brodsko-posavske županije gotovo 20% djece nema mjesto u dječjem vrtiću. Obzirom da više od 50% roditelja vjeruju tužiteljici i njezinim zaposlenicima, a koji nemaju gdje s djecom budući da imaju poslovne obveze, to je, po mišljenju tužiteljice, ostvaren javni interes da djecu za vrijeme spora i dalje vode na mjesto gdje su se djeca osjećala sigurno i voljeno. Zaključno iznosi da je tužba podnesena početkom kolovoza, a da se tuženik sve do sada nije očitovao na navode iz tužbe, a čime je pokazao pasivnost i nezainteresiranost za predmetni spor. Predlaže poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da u cijelosti ostaje kod rješenja od 7. srpnja 2025. i odgovora na tužbu od 8. rujna 2025. te predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijano rješenje bilo nezakonito ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema stanju spisa predmeta tužiteljica je u konkretnom slučaju podnijela tužbu prvostupanjskom sudu radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/I-550-06/25- 07/174, URBROJ: 524-10-02/18-25-2 od 7. srpnja 2025., kojim je istoj, kao vlasnici Obrta za čuvanje djece SUNČICA, zabranjeno obavljanje djelatnosti dadilje na navedenoj adresi. Naknadno je dostavljenim podneskom od 9. rujna 2025. predložila prvostupanjskom sudu, sukladno odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a određivanje odgodnog učinka tužbe, a koji prijedlog je, ovdje osporenim rješenjem odbijen.
7. Odredbom članka 42. stavka 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je stavkom 2. iste odredbe Zakona propisano da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
8. Iz navedene odredbe proizlazi da prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika od 7. srpnja 2025. tužiteljici kao vlasnici Obrta za čuvanje djece SUNČICA, temeljem odredbe članka 40. stavka 6. Zakona o dadiljama („Narodne novine“ broj: („Narodne novine“, broj: 37/13., 98/19.) zabranjeno obavljanje djelatnosti dadilje na adresi na adresi [adresa]. Navedeno rješenje utemeljeno je na navodu da je tijekom provedbe izvanrednog inspekcijskog nadzora ustanovljeno da tužiteljica načinom čuvanja djece ugrožava zdravlje i sigurnost djece kojima se pruža usluga čuvanja te svojim postupcima negativno utječe na emocionalni, fizički i intelektualni razvoj djece, odnosno da navedeni obrt ne postupa u skladu s odredbama članka 18. stavka 2. Zakona o dadiljama („Narodne novine“, broj: 37/13.,98/19.).
10. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja i po ocjeni ovog Suda odgoda izvršenja izrečene mjere zabrane obavljanja djelatnosti, bila bi protivna javnom interesu. Naime, tuženikovo postupanje, utemeljeno je na odredbi članka 40. stavka 6. Zakona o dadiljama kojom je propisano da ako nedostaci i nepravilnosti iz stavka 3. ovoga članka ugrožavaju zdravlje i život djece i zaposlenog osoblja, inspektor ili ovlaštena osoba će bez odgode rješenjem zabraniti obavljanje djelatnosti dadilje dok se ti nedostaci i nepravilnosti ne otklone, a s ciljem poduzimanja mjera radi osiguranja zaštite djece.
11. Sukladno navedenoj odredbi, a uzimajući u obzir razloge zbog kojih je tužiteljici zabranjeno obavljanje djelatnosti, to je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, jer je izrečena mjera zabrane obavljanje djelatnosti, nužna za postizanje cilja iz odredbe članka 40. stavka 6. Zakona o dadiljama.
12. Zaključno valja naglasiti da pozivanje tužiteljice na rješenja Upravnog suda u Osijeku poslovni br: Us I-615/2022 od 11. srpnja 2022. i Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1183/2021 od 3. ožujka 2022. nisu bile predmetom preispitivanja drugostupanjskog postupka, obzirom da protiv istih prema tadašnjem Zakonu o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) nije bila dopuštena žalba, stoga niti te prvostupanjske odluke ne obvezuje ovaj Sud, a što proizlazi i iz stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj U-Zpz-51/17 od 19. rujna 2018.
13. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pri čemu nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari ostali žalbeni navodi tužiteljice.
14. Valjalo je stoga, u smislu odredbe članka 135. stavka 1., a u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a, riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 26. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
