Poslovni broj: Usž-3130/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., u Zagrebu, Petrinjska 51, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1945/2024-10 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1945/2024-10 od 28. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/24-26/167, URBROJ: 531-03-4-24-6 od 23. rujna 2024. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-361-03/18-14/123, URBROJ: 2170-03-05/10-24-13 od 21. veljače 2024. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

1.1. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da prvostupanjski sud ne obrazlaže i ne daje razloge za neuvažavanje dokaza kojima se na nesporan i nedvojben način dokazuje postojanje/izgrađenost predmetnog objekta prije 21. lipnja 2011. Upire na uvjerenje Državne geodetske uprave od 17. lipnja 2024. za kojeg tvrdi da nedvojbeno ukazuje da je zgrada smještena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljiva na digitalnoj ortofoto karti izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011., a koje uvjerenje sud nije ovlašten dovoditi u pitanje obzirom da je riječ o javnoj ispravi iz članka 60. Zakona o općem upravnom postupku. Ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave tvrdi da je službena osoba trebala na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti provjeriti vjerodostojnost kod suda, ali da se do tada ne može dovoditi u pitanje ono što se istom potvrđuje/utvrđuje. Smatra arbitrarnim neobrazloženi stav suda o neprihvaćanju činjenice postojanja predmetne zgrade prije 21. lipnja 2011., a što za posljedicu ima povredu prava na pravično suđenje kao i načela „jednakosti oružja“. Tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom od 18. studenoga 2013., a da je predmet ugovora bila opisana nekretnina upravo u obliku i opisu izgrađenosti kakva je i sada. Ukazuje na to da je presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I-1473/2024 od 10. rujna 2024. dopuštena obnova postupka okončanog presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 4/24 od 6. lipnja 2024., a iz čega smatra, također, da proizlazi nezakonitost ovdje osporenog rješenja tuženika. Naglašava da tijela s javnim ovlastima u postupku moraju utvrditi pravo stanje stvari te da se u tu svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a pri čemu se treba postupati u dobroj vjeri. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev te u cijelosti naloži tuženiku naknaditi tužitelju cjelokupni trošak upravnog spora u visini troškova zastupanja po odvjetniku sukladno predanom troškovniku. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Ovo iz razloga jer je postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju opravdanost primjene odredbe članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ-a), na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar.

7. Odredbom članka 2. stavka 1. ZPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže. Stavkom 2. istog članka Zakona, propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 28. lipnja 2018. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Odbijajući navedeni zahtjev tužitelja prvostupanjsko tijelo je, između ostalog, izvršilo uvid, u uvjerenje Državne geodetske uprave, Sektora za katastarski sustav od 10. ožujka 2022. u kojem je navedeno da zgrada za koju je podnesen zahtjev za ozakonjenje nije vidljiva na DOF5/2011, već da je vidljiva u cijelosti u dimenzijama u kojima je zatraženo njezino ozakonjenje tek na DOF/2020., a slijedom čega je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da nisu ispunjeni uvjeti za daljnje vođenje postupka niti za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

8.1. Smatrajući da nije bilo mjesta odbijanju predmetnog zahtjeva, tužitelj je 22. ožujka 2024. podnio žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, temeljeći je uglavnom na navodima, da je prvostupanjsko tijelo, pri donošenju odluke, trebalo uzeti u obzir i ostale dokaze kojima se, za vrijeme prvostupanjskog postupka, dokazivalo postojanje/izgrađenost predmetnog objekta prije 21. lipnja 2011.

8.2. Dopunu navedene žalbe podnio je 25. lipnja 2024. godine, a uz istu je, priložio preslik uvjerenja Državne geodetske uprave od 17. lipnja 2024., iz kojeg da proizlazi da je zgrada smještena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljiva na digitalnoj ortofoto karti izgrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011.

8.3. Potvrđujući zakonitost prvostupanjskog rješenja, tuženik je odbio žalbu tužitelja, zaključivši da se u konkretnom predmetu bez svake sumnje može zaključiti da zgrada nije, u smislu, prethodno citirane, odredbe članka 2. stavka 2. ZPNIZ-a, nedvojbeno vidljiva digitalnoj ortofoto karti DOF5/11, a niti na drugoj digitalnoj ortofoto karti izgrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. Obzirom da su dopuna navedene žalbe, kao i uvjerenje Državne geodetske uprave od 17. lipnja 2024., dostavljeni nakon proteka žalbenog roka, tuženik ih nije uzeo u obzir prilikom donošenja osporenog rješenja.

9. Slijedom prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, a s obzirom da, iz isprava dostupnih prvostupanjskom, a i drugostupanjskom tijelu, proizlazi nedvojbeno utvrđenje da zgrada za koju je podnesen zahtjev za ozakonjenje nije vidljiva na DOF5/2011, već da je vidljiva u cijelosti u dimenzijama u kojima je zatraženo njezino ozakonjenje tek na DOF/2020, to je i po ocjeni ovog Suda osnovano prvostupanjski sud ocijenio pravilnim stajališta upravnih tijela, prema kojima, u konkretnom predmetu, nije bilo mjesta udovoljavanju zahtjevu tužitelja.

10. U odnosu na uvjerenje Državne geodetske uprave od 17. lipnja 2024. na kojeg tužitelj upire, pojašnjava se da osim što iz istog (kao i iz očitovanja prvostupanjskog tijela od 4. srpnja 2024. danog na tu okolnost) uopće ne proizlazi da se odnosi na predmetnu nekretninu tužitelja, već na drugu nekretninu na istoj čestici, stoga ni naknadno dostavljenim dokazima nije dovedena u sumnju pravilnost prethodnog utvrđenja da zgrada za koju je podnesen zahtjev za ozakonjenje nije evidentirana na DOF5/2011.

11. Nisu osnovani prigovori tužitelja da prvostupanjski sud ne uvažava ostale dokaze, izvedene za vrijeme upravnog postupka, kojima se također dokazuje postojanja/izgrađenost predmetnog objekta. Naime, ostala dokazna sredstva vidljivosti zgrade (vještačenje, ispitivanje svjedoka) dopuštena su u smislu citiranog članka 2. stavka 2. ZPNIZ-a samo u situaciji kada zgrada nije jasno vidljiva na DOF5/2011 (primjerice kad nisu jasno vidljive dimenzije zgrade ili stupanj izgrađenosti), ali ne i kada zgrada uopće nije vidljiva, jer bi se, u suprotnom, dopustilo ozakonjenje zgrada koje su ranije postojale, ali su u međuvremenu uklonjene/srušene te su nakon DOF5/2011 izgrađene potpuno nove zgrade, a što nije smisao ZPNIZ-a.

12. Također, neosnovano tužitelj upire na povredu načela „jednakosti oružja“ jer jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Tužitelj je aktivno sudjelovao kako za vrijeme upravnog postupka, tako i za vrijeme upravnog spora, čime mu je u potpunosti ostvarena procesna ravnopravnost u odnosu na tuženika, a slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužitelja niti po ovoj osnovi.

13. Zaključno valja naglasiti da pozivanje tužitelja na presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us I-1473/24 od 10. rujna 2024. nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, navedena prvostupanjska odluka nije bila predmet drugostupanjskog spora, stoga, ista ne obvezuje ovaj Sud, što proizlazi iz stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj U-Zpz-51/17 od 19. rujna 2018., a slijedom čega navodi tužitelja ne dovode u sumnju zakonitost u ovom sporu pobijane presude.

14. Budući su prvostupanjski sud, a i upravna tijela, za svoju odluku naveli pravno relevantne razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, to nema mjesta usvajanju žalbe tužitelja.

15. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 26. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić