REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4270/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Radočaj, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Jagićeva 33, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1059/2025-2 od 6. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-603/2024 od 8. siječnja 2025., u sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1059/2025-2 od 6. svibnja 2025., u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1059/2025-2 od 6. svibnja 2025. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1059/2025-2 od 6. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-603/2024 od 8. siječnja 2025., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje slijedeća pravna pitanja:

"1. Postoji li razlika u odgovornosti za štetu pravne osobe koja upravlja autocestom za slučaj naleta vozila na životinju koja se smatra divljači u odnosu na životinju koja se smatra strogo zaštićenom životinjskom vrstom?

2. Budući da je prava osoba koja upravlja autocestom dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog prometa autocestom sukladno članku 17. Zakona o cestama, članku 6. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te članku 2. Pravilnik o održavanju cesta, je li ta dužnost povrijeđena u slučaju kada se dogodi nalet ptice na vozilo, te je li u tom slučaju došlo do povrede članka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama?

3. Obzirom da je pravna osoba koja upravlja autocestom dužna osigurati slobodan prostor iznad cijele širine kolnika javne ceste u visini od najmanje 4,5 m sukladno članku 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, je li upravitelj osigurao slobodan prostor u navedenoj visini ukoliko se dogodi nalet ptice na vozilo koje je značajno niže od 4,5 m, te postoji li u tom slučaju odgovornost upravitelja ceste?

4. Postoji li odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom za štetu do koje je došlo uslijed naleta ptice na vozilo, ako je utvrđeno da upravitelj ceste ne poduzima nikakve mjere za spriječavanje štete od ptica iako je iste mjere predvidio u svojem Programu zaštite divljači?

5. Je li riječ o slučaju ako se na autocesti dogodi nalet na pticu, a pravna osoba koja upravlja autocestom je u Programu zaštite divljači predvidjela mjere radi sprječavanja štete od ptica, te su na autocesti česti naleti na ptice?

6. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. u vezi s čl. 354. st. 2. tč.11. ZPP-a ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja za odluku o zahtjevu, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijanih presuda?

7. Obzirom da se za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje sukladno čl. 50. Zakona o cestama, je li na tuženiku kao upravitelju ceste teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje, sve sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, te je li tuženik uspješno dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje ako nije dokazivao da bi šteta svejedno nastala i u slučaju da je provodio mjere radi sprječavanja štete od ptica predviđene Programom zaštite divljači?".

2.1. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava. U odnosu na naznačeno pitanje pod 1., poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3537/2022, Pž-700/2023, i Pž-2568/2023 (nalet na vuka/strogo zaštićenu životinjsku vrstu). U odnosu na drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4426/2024 od 12. prosinca 2024. - nalet fazana na masku vozila. U odnosu na pitanje pod 5., a vezano za tvrdnju tuženika da se konkretni štetni događaj nikako ne može se podvesti pod slučaj, a obzirom da isti niti je nepredvidljiv (događao se već ranije, tuženik je predvidio mjere) niti je neizbježan (tuženik je predvidio mjere radi sprječavanja šteta od naleta ptica), tužitelj ukazuje na odluku Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-886/79 u kojoj se navodi da se ne može pozvati na slučaj onaj koji nije postupao u skladu s propisima koji slučajne štete trebaju spriječiti, dok u odnosu na učestalost naleta na ptice (12 u 2021. godini) ukazuje na odluku Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-873/17 iz koje proizlazi da se kroz 4 godine dogodilo 50 naleta divljači, odnosno prosječno 12,5 svake godine, u odnosu na pitanje pod 6., uz već naprijed iznesene poziva se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revx-1174/2011 od 11. srpnja 2012., Revx-965/14 od 2. prosinca 2014., Rev-1161/2022 od 14. veljače 2023. i dr. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja pod brojem 7. poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-4388/2023., Pž-3537/2022, Pž-351/2024 te Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3981/2022 i dr.

3. Uz navedena pitanja, tužitelj također sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju jer mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo na pristup sudu, na obrazloženu sudsku odluku i djelotvorni pravni lijek, odnosno na pravično suđenje. Predlaže dopustiti podnošenje revizije jer postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i Vrhovnog suda RH. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je neosnovan u odnosu na postavljena pitanja, a nedopušten u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno više pravnih pitanja i da su za naznačena pravna pitanja izneseni razlozi za koje predlagatelj smatra važnim razlozima tim pitanjima.

7. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

8. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika naknadu štete u iznosu od 764,47 eura s osnove isplaćene osigurnine prema ugovoru o osiguranju zbog štete nastale tužiteljevom osiguraniku naletom na jastreba na autocesti kojom upravlja tuženik. Iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do naleta vozila na pticu jastreba došlo na predjelu autoceste kojom upravlja tuženik. Prema obrazloženju nižestupanjskih sudova, po logici stvari postavljena zaštitna ograda ne može spriječiti pticu u letu, odnosno naletu na vozilo koje se kreće autocestom. Stoga ne postoji Pravilnikom propisan način sprječavanja preleta ptica koje bi spriječile nalet vozila na pticu koja leti na trasi autoceste. Osoba koja upravlja cestom dužna je održavati cestu u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a tužitelj ne navodi da je do naleta došlo na neki od načina koji propisuje odgovornost tuženika. Stoga se radi o šteti koja je prouzročena slučajem i stoga nedostaje kumulativno ispunjenje pretpostavke tuženikove odgovornosti jer nema krivnje tuženika niti uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta, odnosno nečinjenja. Pri iznošenju navedenog shvaćanja drugostupanjski sud se pozvao na praksu toga suda (poslovni broj Pž-2176/2024 od 22. svibnja 2024. i Pž-3635/2024 od 27. rujna 2024.).

9. Prije svega potrebno je reći da se ovdje radi o sporu male vrijednosti jer je vrijednost njegova predmeta manja od iznosa od 6.630,00 eura, pa se presuda u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a mogla pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona, zbog čega drugostupanjski sud nije bio ovlašten ispitivati pravilnost, niti potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP-a).

10. Tužitelj, u prijedlogu, pobijane presude smatra nezakonitim, a njihovu nezakonitost osporava naznačavanjem navedenih pravnih pitanja.

11. Pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, po ocjeni ovoga suda, nisu važna za odluku u ovoj pravnoj stvari niti su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

12. Pitanja, kojima se upire na neprimjenu zaštitnih mjera od strane tuženika nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a ZPP-a jer se radi o pitanjima činjenične naravi pa odgovor na to pitanje nije moguće dati na način da bi se on mogao primijeniti u svakom konkretnom slučaju, a osim toga sam ZPP čl. 8. propisuje kao se ocjenjuje svaki pojedini dokaz.

13. Pitanja postoji li razlika u odgovornosti pravne osobe koja upravlja autocestom za štetu koja nastane na vozilu ovisno o tome radi li se o zaštićenoj životinjskoj vrsti, ptici koja hoda kolnikom u odnosu na pticu koja je u letu, nisu važna, ne samo što o njima nižestupanjski sudovi nisu iznosili pravna shvaćanja, nego i ni zbog toga što, kada se radi o slučaju, za eventualnu odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom, te okolnosti, u ovom konkretnom slučaju, nisu od odlučne važnosti.

14. U odnosu na preostala pravna pitanja, koje se odnosi na bitnu povredu postupka, a povezano s prijedlogom, podnesenim i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP- a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje, zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav).

14.1. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

14.2. Osim toga, odredbe EKLJP i Ustav RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne navode tužitelja, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje i pravo na pristup sudu. Stoga to što tužitelj smatra da je drugostupanjski sud bio dužan odgovoriti na svaki žalbeni prigovor, u naprijed utvrđenim činjeničnim i pravnim okolnostima ovog slučaja, nije odlučno.

15. Slijedom iznesenog tužitelju nije povrijeđeno pravo pristup sudu, na pravično suđenje i pravo na jednakost svih pred zakonom, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti taj dio prijedloga predlagatelja.

16. Slijedom iznesenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389. b. st. 1. i čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 26. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil