REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5020/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Radočaj, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2062/2025-2 od 1. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-798/2024 od 19. ožujka 2025., u sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2062/2025-2 od 1. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 798/2024 od 19. ožujka 2025., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:

„1. Postoji li razlika u odgovornosti za štetu pravne osobe koja upravlja autocestom za slučaj naleta vozila na životinju koja se smatra divljači u odnosu na životinju koja se smatra strogo zaštićenom životinjskom vrstom?

2. Budući da je pravna osoba koja upravlja autocestu dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog prometa autocestom sukladno članku 17 Zakona o cestama, članku 6 stavku 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te članku 2 Pravilnika o održavanju cesta, je li dužnost povrijeđena u slučaju kada se dogodi nalet ptica na vozilo, te je li u tom slučaju došlo do povrede članka 9 Zakona o sigurnosti prometa na cestama? 3. U vezi s na prije navedenim postoji li razlika u odgovornosti pravne osobe koja upravlja autocestom za štetu koja nastane na vozilu ovisno o tome radi li se o ptici koja hoda kolnikom u odnosu na pticu koja je u letu?

4. Obzirom da je pravna osoba koja upravlja cestom dužna osigurati slobodan prostor iznad cijeli širine kolnika javne ceste u visini od najmanje 4.5m sukladno članku 9 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, je li upravitelj osigurao slobodan prostor u navedenoj visini ukoliko se dogodi nalet ptice na osobno vozilo koje je značajno niže od 4.5m, te postoji li u tom slučaju odgovornost upravitelja ceste? 5. Postoji li odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom za štetu do koje je došlo uslijed naleta ptice na vozilo ako je utvrđeno da upravitelj ceste ne poduzima nikakve mjere za sprječavanje štete od ptica iako je iste mjere predvidio u svojem programu zaštite divljači?

6. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 375. u vezi s člankom 354. stavak 2. točke 11 ZPP-a ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja za odluku o zahtjevu, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijanih presuda?“

2. 2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava. U odnosu na naznačena pitanja pod 1. i 2., poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3537/2022, Pž-700/2023, i Pž-2568/2023 (nalet na vuka/strogo zaštićenu životinjsku vrstu), nalet na nepoznatu životinju, Pž-2093/2024 i Gž-3981/2022 Županijskog suda u Zagrebu. U odnosu na naznačena pitanja pod 2., 3., 4., i 5. poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-351/2024 od 12.08.2024. nalet na fazana-na podvozje i Pž-4426/2024 od12.12.2024. nalet na fazana na masku vozila. U odnosu na pitanja pod 2., i 5., a vezano za tvrdnju tuženika da se konkretni štetni događaj nikako ne može se podvesti pod slučaj, a obzirom da isti niti je nepredvidljiv (događao se već ranije, tuženik je predvidio mjere) niti je neizbježan (tuženik je predvidio mjere radi sprječavanja šteta od naleta ptica), tužitelj ukazuje na odluku Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-886/79 u kojoj se navodi da se ne može pozvati na slučaj onaj koji nije postupao u skladu s propisima koji slučajne štete trebaju spriječiti, dok u odnosu na učestalost naleta na ptice (12 u 2021. godini) ukazuje na odluku Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-873/17 iz koje proizlazi da se kroz 4 godine dogodilo 50 naleta divljači, odnosno prosječno 12,5 svake godine, a odnosu na pitanje pod 6., uz već naprijed iznesene ne navodi druge konkretne razloge važnosti.

3. Uz navedena pitanja, tužitelj također sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju jer mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo na pristup sudu, na obrazloženu sudsku odluku i djelotvorni pravni lijek, odnosno na pravično suđenje, te se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-x-1174/2011 od 11.07.2012., Rev-1161/2022 od 14.02.2023., Rev-563/2024 od 29.05.2024. i dr.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je djelomično nedopušten, a djelomično neosnovan.

6. 1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno više pravnih pitanja i da su za naznačena pravna pitanja izneseni razlozi za koje predlagatelj smatra važnim razlozima tim pitanjima.

6. 2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika naknadu štete u iznosu od 1.896,77 eura s osnove isplaćene osigurnine prema ugovoru o osiguranju zbog štete nastale tužiteljevom osiguraniku naletom na jastreba na autocesti kojom upravlja tuženik. Iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do naleta vozila na pticu jastreba došlo na predjelu autoceste kojom upravlja tuženik. Prema obrazloženju nižestupanjskih sudova, po logici stvari postavljena zaštitna ograda ne može spriječiti pticu u letu, odnosno naletu na vozilo koje se kreće autocestom. Stoga ne postoji Pravilnikom propisan način sprječavanja preleta ptica koje bi spriječile nalet vozila na pticu koja leti na trasi autoceste. Osoba koja upravlja cestom dužna je održavati cestu u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a tužitelj ne navodi da je do naleta došlo na neki od načina koji propisuje odgovornost tuženika. Stoga se radi o šteti koja je prouzročena slučajem i stoga nedostaje kumulativno ispunjenje pretpostavke tuženikove odgovornosti jer nema krivnje tuženika niti uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta, odnosno nečinjenja. Pri iznošenju navedenog shvaćanja drugostupanjski sud se pozvao na praksu toga suda (poslovni broj Pž-2176/2024 od 22. svibnja 2024., Pž-3635/2024 od 27. rujna 2024. i Pž-4576/2025 od 10. veljače 2025.).

8. Prije svega potrebno je reći da se ovdje radi o sporu male vrijednosti jer je vrijednost njegova predmeta manja od iznosa od 6.630,00 eura, pa se presuda u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a mogla pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona, zbog čega drugostupanjski sud nije bio ovlašten ispitivati pravilnost, niti potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 370. ZPP-a).

9. Tužitelj, u prijedlogu, pobijane presude smatra nezakonitim, a njihovu nezakonitost osporava naznačavanjem navedenih pravnih pitanja.

10. Pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, po ocjeni ovoga suda, nisu važna za odluku u ovoj pravnoj stvari niti su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

11. Pitanja, kojima se upire na neprimjenu zaštitnih mjera od strane tuženika nisu pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe članka 385.a ZPP-a jer se radi o pitanjima činjenične naravi pa odgovor na to pitanje nije moguće dati na način da bi se on mogao primijeniti u svakom konkretnom slučaju, a osim toga sam ZPP čl. 8. propisuje kao se ocjenjuje svaki pojedini dokaz.

12. Pitanja postoji li razlika u odgovornosti pravne osobe koja upravlja autocestom za štetu koja nastane na vozilu ovisno o tome radi li se o zaštićenoj životinjskoj vrsti, ptici koja hoda kolnikom u odnosu na pticu koja je u letu, nisu važna, ne samo što o njima nižestupanjski sudovi nisu iznosili pravna shvaćanja, nego i ni zbog toga što, kada se radi o slučaju, za eventualnu odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom, te okolnosti, u ovom konkretnom slučaju, nisu od odlučne važnosti.

13. U odnosu na preostalo pravno pitanje, koje se odnosi na bitnu povredu postupka, a povezano s prijedlogom, podnesenim i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP- a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje, zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav).

14. 1. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

14. 2. Osim toga, odredbe EKLJP i Ustav RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne navode tužitelja, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje i pravo na pristup sudu. Stoga to što tužitelj smatra da je drugostupanjski sud bio dužan odgovoriti na svaki žalbeni prigovor, u naprijed utvrđenim činjeničnim i pravnim okolnostima ovog slučaja, nije odlučno.

15. Slijedom iznesenog tužitelju nije povrijeđeno pravo pristup sudu, na pravično suđenje i pravo na jednakost svih pred zakonom, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti taj dio prijedloga predlagatelja.

16. Slijedom iznesenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389. b. st. 1. i čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 26. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić