Poslovni broj: Usž-4441/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja REGIS d.o.o., Solin, Don Lovre Katića 50, OIB: 02568167879, zastupanog po opunomoćeniku, direktoru ZO, [adresa], koji je zastupan po opunomoćeniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 29 b/V, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, Dubrovnik, Vukovarska 16, OIB: 3370643996, radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-900/2025-7 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-900/2025-7 od 16. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja.
2. Tužitelj žalbom pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužba podnesena izvan roka s obzirom na to da je tužba podnesena 18. travnja 2025. u 23:57:48 sati putem sustava e-komunikacije, unutar zakonski dopuštenog vremena za podnošenje podneska istog dana. Smatra da iako je posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio 17. travnja 2025. treba uzeti u obzir da on nije pravno obrazovana osoba. Formalno zaprimanje tužbe 18. travnja 2025. do ponoći predstavlja najraniji mogući dan nakon isteka roka, uz zanemarivu razliku te prema načelu razmjernosti i svrhovitosti postupka isto ne bi smjelo rezultirati odbacivanjem tužbe. Dalje navodi razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje tuženika nezakonito. Predlaže poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te traži naknadu troška za sastav žalbe. Ujedno traži i određivanje privremene mjere.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da iz povratnice i dostavnice proizlazi da je tužitelj osporeno rješenje primio 18. ožujka 2025. te je stoga zadnji dan roka za podnošenje tužbe bio 17. travnja 2025. Ponavlja navode iz odgovora na tužbu kojima osporava prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavkom 1., u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 18. travnja 2025. podnio tužbu protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-116-02/25-01/112, URBROJ: 443-02-03-14-25-4 od 11. ožujka 2025. Osporeno rješenje je tužitelju dostavljeno 18. ožujka 2025., a što proizlazi iz dostavnice koja je sastavni dio spisa tuženika.
7. Člankom 40. stavkom 1. ZUS-a propisano je da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.
8. Člankom 46. stavkom 1. točkom 1. ZUS-a, propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno.
9. S obzirom na to da je dostava osporenog rješenja tuženika izvršena 18. ožujka 2025. te da je tridesetodnevni rok za podnošenje tužbe počeo teći 19. ožujka 2025., posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio je 17. travnja 2025. (četvrtak).
10. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a odbacio tužbu, utvrdivši da ne postoje pretpostavke za vođenje spora jer je tužba podnesena 18. travnja 2025. nepravovremena.
11. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilnost primjene postupovnih pravila. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju odbacio tužbu, ali time nije onemogućio tužitelju pravo na sudsku zaštitu, odnosno pravo na pristup sudu budući da takvo pravo nije apsolutno i može biti zakonom ograničeno, primjerice zakonom određenim pretpostavkama koje moraju biti ispunjene za podnošenje tužbe ili rokovima za ulaganje pravnih lijekova, članak 16. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.).
12. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijanog rješenja sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi to rješenje bilo rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
13. S obzirom na to da je utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje ovog upravnog spora, ovaj Sud nije odlučivao o prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere i odgodnog učinka tužbe jer su isti bespredmetni.
14. Također ovaj Sud nije razmatrao navode iz podneska tužitelja od 25. kolovoza 2025. jer je isti podnesen nakon isteka roka za žalbu koji je istekao 1. srpnja 2025.
15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 128. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke).
16. S obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 26. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
