Poslovni broj: Usž-4568/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PN, P, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, Slovenska 13, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, Ulica Petra Preradovića 1, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-687/2025-8 od 26. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-687/2025-8 od 26. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u predmetu koji se vodi kod tog suda pod poslovnim brojem Us I-687/2025.
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. U bitnom navodi da je u prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe naveo valjane razloge za pozitivno odlučivanje o njegovom zahtjevu. Ističe da je otac dvoje maloljetne djece koje redovno mora voziti na svakodnevne aktivnosti u školu i liječničke preglede, te da je ujedno i direktor trgovačkog društva, zbog čega mu je vozačka dozvola nužna radi obilaska poslovnih partnera i gradilišta u zemlji i inozemstvu. Navodi da prvostupanjski sud nije otklonio prigovore prema kojima bi bila povrijeđena prava njegove djece na zdrav život, kao prava zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da bi u slučaju povrede navedenog prava nastupila teško popravljiva šteta. Navodi da je prvostupanjski sud bio u obvezi pozvati ga da dostavi dokaze kojima potkrepljuje svoje navode ako je smatrao da je potrebno dokazivati činjenice navedene u predmetnom zahtjevu. Ističe da oduzimanje vozačke dozvole u konkretnom slučaju nije razmjerno stvarnoj opasnosti, budući da okolnosti događaja ne upućuju na opravdanost izricanja tako stroge mjere. Smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da bi odgodni učinak predmetne tužbe bio protivan javnom interesu. Predlaže usvojiti žalbu, te poništiti prvostupanjsko rješenje i donijeti odluku kojom se određuje odgodni učinak tužbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja rješenja koje je predmet ocjene zakonitosti u predmetnom upravnom sporu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost rješenja prvostupanjskog suda.
6. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika, klasa: UP/I-211-03/25-04/824, urbroj: 511-07-21-25-1 od 5. lipnja 2025. kojim mu je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola. Tužitelj je zatražio od suda da odredi odgodni učinak tužbe do pravomoćnog okončanja predmetnog upravnog spora navodeći da bi izvršenjem rješenja tuženika bila ugrožena prava njegove djece, s obzirom na činjenicu da djecu redovno mora voziti na svakodnevne aktivnosti, školu i liječničke preglede. Smatra da bi mu izvršenjem pobijanog rješenja nastala šteta koja se teško može popraviti, te je istaknuo da osnovanost njegovog prijedloga proizlazi iz činjenice da je podnio zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti i obnovu prekršajnog postupka u odnosu na prekršajne naloge na temelju kojeg je i doneseno rješenje koje je predmet ocjene zakonitosti u predmetnom upravnom sporu.
7. Odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
8. Imajući u vidu naprijed navedeno pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim bi se odredio odgodni učinak tužbe propisani naprijed citiranom odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a i koji moraju biti kumulativno ispunjeni. Tužitelj nije dostavio dokaze kojima bi potkrijepio navode na kojima temelji prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe, odnosno nije učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem rješenja tuženika nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Suprotno žalbenim navodima, upravo je obveza tužitelja da u spis dostavi dokaze kojima bi potkrijepio navode iznesene u prijedlogu.
9. Žalbene navode u pravcu da odgoda izvršenja ne bi bila protivna javnom interesu pravilno je otklonio prvostupanjski sud s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok ostalim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost prvostupanjskog rješenja.
10. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja, dok je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe, primjenom odredbe članka 147. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. Izreke.
U Zagrebu, 26. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
