REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-514/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, povodom revizije tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-325/2024-2 od 14. svibnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2788/2021-22 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj 26. studenog 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je o troškovima postupka i riješeno je:
„III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 922,22 Eur / 6.948,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. rujna 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te sve u roku od 15 dana.“.
2. Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.
3. Protiv rješenja suda drugog stupnja tužiteljica podnosi reviziju koja joj je dopuštena rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4029/2024-2 od 24. rujna 2024. zbog pitanja: „Ima li stranka koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili drugoj osobi kojoj zakon priznaje pravo na nagradu, u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici, pravo na prijeboj troškova s dosuđenim troškovima postupka protivnoj strani ili je uspjeh te druge strane koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili drugoj osobi kojoj zakon priznaje pravo na nagradu revaloriziran kroz dosudu razmjernog iznosa troškova postupka drugoj strani u postupku?“.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je neosnovana.
6. Ovaj sud u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem je je protiv nje dopušteno podnijeti reviziju i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.
7. Sud prvog stupnja primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a glede troškova postupka u ovoj parnici obrazlaže odluku o troškovima postupka kako slijedi:
„Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).
Tužiteljica je u odnosu na odgovornost uspjela u cijelosti, a u odnosu na visinu sa 37,90 % odnosno ukupno po oba kriterija sa 68,95 % dok je tuženik uspio sa 31,05 %. Kad se od višeg odbije manji postotak dobiva se uspjeh tužiteljice u ovoj parnici od 37,90 %.
Sud je tužiteljici priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva od 19.07.2021. godine sa 100 bodova (tbr. 28), trošak sastava tužbe od 04.11.2021. godine sa 100 bodova (tbr. 7/1), trošak pristupa na ročišta 06.06.2022., 06.03.2023. i 20.09.2023. godine sa 100 bodova za svako ročište (tbr. 9/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 12.10.2022. i 15.12.2021. godine sa 100 bodova za svaki podnesak (tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 05.01.2023. godine sa 25 bodova (tbr. 8/3) ili ukupno 725 bodova, a što uz cijenu jednog boda od 1,99 Eur iznosi 1.442,75 Eur. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV (tbr. 42) u iznosu od 360,69 Eur. Nadalje tom iznosu valja pribrojiti pristojbu na tužbu od 37,73 Eur i na presudu od 66,36 Eur pa se dobiva iznos od 1.907,53 Eur. Kad se na taj iznos primjeni uspjeh u sporu dobiva se iznos od 723,14 Eur. Dalje tom iznosu valja pribrojiti i trošak vještačenja od 199,08 Eur koji je iznos priznat u cijelosti jer je to bilo potrebno neovisno o uspjehu u sporu pa se dobiva trošak tužiteljice od 922,22 Eur / 6.948,46 kuna, a koji je iznos dosuđen tužiteljici na teret tuženika.“.
8. Sud drugog stupnja u povodu žalbe tužiteljice na odluku o troškovima postupka zauzima pravno shvaćanje kako slijedi:
„Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da prvostupanjski sud donošenjem odluke o troškovima postupka pod točkom III. izreke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP) u svezi s čl. 154. st. 2. istog Zakona, a niti jednu drugu bitnu povredu na koju ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
9. Naime, s obzirom na pravo tužiteljice da u tužbi postavi zahtjev za isplatu koji je za više od 50% dijela zahtjeva u pogledu visine neosnovan i time svojom dispozicijom utječe na odluku o troškovima postupka, posebno kad tuženik nije suglasan s povlačenjem tužbe nakon što je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke pobijane presude temeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu u pogledu osnove tužbenog zahtjeva dok je u pogledu visine uspjela samo sa 37,50%, čime je njezin uspjeh 68,95% dok je uspjeh tuženika u postupku 31,05%, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno trošak postupka izračunao na osnovu ukupnog uspjeha tužiteljice u sporu od 37,90%.“,
čime potvrđuje pravno shvaćanje suda prvog stupnja glede primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a kada se utvrđuje trošak stranaka s obzirom na omjer uspjeha u sporu.
9. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja je odlučna za davanje odgovora na postavljeno revizijsko pitanje, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Prema st. 3. istog članka neovisno o pravilima iz st. 1. i 2. ovog članka, sud može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ovog Zakona. Prema st. 4. istog članka ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ovog Zakona. Prema st. 5. istog članka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Prema st. 6. istog članka sud će odlučiti prema rezultatu dokazivanja hoće li troškove iz čl. 153. st. 5. ovog Zakona podmirivati jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret sredstava suda.
10. Prema sadržaju iznesenih odredbi jasno proizlazi da niti u odredbi st. 3. čl. 154. ZPP-a (niti u ostalim stavcima tog članka ili bilo koje druge odredbe ZPP-a) nije propisano da se pravo na prijeboj troškova postupka s dosuđenim troškovima postupka drugoj stranci u postupku u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici veže za zastupanje po punomoćniku odvjetniku (ili drugoj osobi koja ima pravo na nagradu za zastupanje), u kom smislu je citirana odredba ZPP-a vrlo jasna i nije ju potrebno posebno o tumačiti. Drugim riječima, djelomični uspjeh stranaka u parnici obvezuje sud da od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužiteljica) oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik) i u tom preostalom postotku dosudi iznos na ime troškova postupka tužiteljici, bili tužiteljica i tuženik zastupani po punomoćnicima odvjetnicima ili ne.
11. Naime, glede omjera uspjeha u sporu koji je odlučan za utvrđivanje koja je od stranaka kojoj dužna naknaditi parnične troškove, i u kojem postotku od ukupno priznatog troška nije odlučno je li stranka imala troškove i koje, već je jedino odlučno koji je omjer uspjeha primjenom metode propisane odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a.
12. Time je odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje sukladno već zauzetom pravnom shvaćanju ovog suda u odluci poslovni broj Rev-857/2023 od 18. prosinca 2024.
13. Kako se odluka suda drugog stupnja temelji na pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, to je revizija tužiteljice neosnovana i slijedom toga odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a.
Zagreb, 26. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
