REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž-5/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Udruge Dugine obitelji sa sjedištem u Zagrebu, Omiška ulica 18, OIB 92738680199, koju zastupa punomoćnik Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zaklade za pravnu kulturu Ordo iuris sa sjedištem u Zagrebu, Janka Grahora 4, OIB 05652750840, kojeg zastupaju punomoćnici Ninoslav Jagar i Krešimir Grebenar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar u Zagrebu, radi utvrđenja i zabrane diskriminacije, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-18/2023-17 od 18. ožujka 2025., na sjednici održanoj 26. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-18/2023-17 od 18. ožujka 2025. u dijelu pod točkom I., II., III. i IV. izreke te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje pred drugo vijeće.
II. Odlučivanje o troškovima žalbe ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je tuženik Zaklada za pravnu kulturu Ordo iuris sa sjedištem u Zagrebu, Janka Grahora 4, na web stranici www.kristidomovina.hr pokrenuo peticiju naziva „Za Krista i domovinu“ i „Zaštitimo djecu od homo-posvajanja“ te da je cjelokupni sadržaj objavljen na toj web stranici diskriminirao, poticao na diskriminaciju i uznemiravao LGBTQ osobe i njihove obitelji.
II. Nalaže se tuženiku Zakladi za pravnu kulturu Ordo iuris sa sjedištem u Zagrebu, Janka Grahora 4 da u roku od 8 (osam) dana ukloni web stranicu „Krist i domovina“ www.kristidomovina.hr te cjelokupni diskriminirajući sadržaj sa web stranice www.kristidomovina.hr te mu se zabranjuje daljnje objavljivanje i korištenje sadržaja koji na bilo koji način diskriminira, potiče na diskriminaciju i uznemirava LGBTQ osobe i njihove obitelji i djecu.
III. Nalaže se tuženiku Zakladi za pravnu kulturu Ordo iuris sa sjedištem u Zagrebu, Janka Grahora 4 da o svom trošku objavi ovu presudu u web izdanjima novinama Jutarnji list i Večernji list na stranicama www.jutarnjilist.hr i www.vecernji.hr, sve u roku od 8 (osam) dana.
IV. Nalaže se tuženiku Zakladi za pravnu kulturu Ordo iuris sa sjedištem u Zagrebu, Janka Grahora 4 da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.875,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja da se presuda objavi u tiskanom izdanju dnevnih novina Jutarnji list i Večernji list.“.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnoga prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a i čl. 8. ZPP-a te povrede Ustavom zajamčenih prava i temeljnih sloboda iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), čl. 38. Ustava i čl. 46. Ustava. Tuženik predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu parničnoga troška.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba je osnovana.
5. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određeno navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.
6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj je sud zaključio da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje se žalitelj poziva, jer pobijana presuda dijelom uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, a dijelom su dani razlozi nedostatni, slijedom čega je presuda nerazumljiva pa se pravilnost iste ne može ispitati.
7. Predmet spora je udružna antidiskriminacija tužba, sa zahtjevom za utvrđenjem postojanja diskriminacije, uklanjanjem objavljenih tekstova te zabranom daljnjih objavljivanja tekstova i objavom presude, dakle, utvrđenje i zabrana diskriminacije, uklanjanje diskriminacije i publikacijski zahtjev, a sve to na način kako je to navedeno pod toč. 1. obrazloženja ove odluke.
8. Tužitelj je podnio tužbu navodeći da je tuženik na stranici www.kristidomovina.hr objavio peticiju „Zaštitimo djecu od homo-posvajanja“, s tvrdnjom da cjelokupnim sadržajem članka na toj web stranici tuženik diskriminira, potiče na diskriminaciju i uznemirava LGBTIQ osobe i njihove obitelji.
9. Kao prvo je potrebno navesti da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude uopće ne navodi ni utvrđenje sadržaja peticije na koju se tužitelj poziva niti sadržaja članka objavljenoga na stranici tuženika, a što je predmet raspravljanja, pri čemu se ne navodi da bi uopće i bio proveden dokaz čitanjem navedene peticije i članka. U pobijanoj presudi se u odnosu na navedene sadržaje samo (opširno) navode tvrdnje tužitelja (toč. 1. obrazloženja) i tuženika (toč. 2. obrazloženja).
10. Nadalje, prvostupanjski sud ne navodi koje je dokaze proveo u tijeku dokaznoga postupka, niti što je temeljem tih dokaza u tijeku postupka utvrđeno. Tužbeni zahtjev se usvaja pozivom na odredbu čl. 24. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD) i odredbu čl. 20. st. 1. ZSD-a, pri čemu se u obrazloženju navode i odredbe čl. 1., čl. 3. st. 1. i 3., čl. 4. st. 1. ZSD-a.
11. Sukladno odredbi čl. 1. st. 2. ZSD-a diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st. 1. navedenoga članka: rase ili etične pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovinskog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Sukladno čl. 2. st. 1. ZSD-a izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekom od osnova iz čl. 1. st. 1. toga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, dok je odredbom st. 2. navedenog čl. 2. ZSD-a propisano da neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriteriji ili praksa stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji osim ako se takva odredba, kriteriji ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZSD-a uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekom od osnova iz čl. 1. st. 1. Zakona, koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koja uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Stavkom 2. propisano je da spolno uznemiravanje, svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi, koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće, uvredljivo okruženje. Prema st. 3. navedenog čl. 3. ZSD-a na uznemiravanje i spolno uznemiravanje na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona koje se odnose na diskriminaciju. Prema st. 1. čl. 4. ZSD-a poticanje na diskriminaciju smatra se diskriminacijom u smislu odredbi Zakona.
11.1. Odredbom čl. 24 ZSD-a, propisano je tko može podnijeti udružnu tužbu za zaštitu od diskriminacije (st. 1.) koji se zahtijevi mogu istaknuti u toj tužbi (st. 2.) tko odlučuje o toj tužbi (st. 3.). Odredbom čl. 20. st. 1. ZSD-a, određen je teret dokazivanja na način da je određeno da ako stranka u sudskome ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovog Zakona dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj strani.
12. S obzirom na navedene zakonske odredbe nejasan je i neobrazložen zaključak prvostupanjskoga suda, da tuženik nije dokazao kako u konkretnom slučaju nije bilo diskriminacije, a pored činjenice da je tuženik tijekom postupka predlagao provođenje dokaza na odlučne okolnosti: saslušanje svjedoka ŠNF i ŠN (predsjednika tuženika), koje prvostupanjski sud nije izveo, a da pri tome ne daje nikakve razloge o tome zašto je izvođenje predloženih dokaza po tuženiku odbijeno.
13. Nadalje, s obzirom na navedene zakonske odredbe proizlazi da ZSD regulira više oblika diskriminacije: izravnu diskriminaciju, neizravnu diskriminaciju, diskriminaciju uznemiravanjem, spolno uznemiravanje i segregaciju, te da se poticanje na diskriminaciju smatra diskriminacijom. Međutim, niti u pogledu pojedinih aspekata diskriminacije pobijana odluka se ne može ispitati jer za postojanje pojedinih oblika diskriminacije ne navode se nikakvi razlozi, a za pojedine oblike ne navode se dostatni razlozi.
14. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu. S obzirom na navedene razloge temeljem odredbe čl. 371. ZPP-a predmet je vraćen na odlučivanje pred drugo vijeće.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a (točka II. izreke).
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
