REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1052/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GEOLOGIKA REGULUS j.d.o.o., OIB 10668738020, Zagreb, Ulica Luke Ilića Oriovčanina 3, kojeg zastupa punomoćnik Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu, Domobranska 27, protiv tuženika STUDIO GRAFIČKIH IDEJA d.o.o., OIB 28532687017, Zagreb, Špansko 62, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, u Zagrebu, Palmotićeva 37, radi isplate iznosa od 9.642,31 EUR / 72.649,99 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1614/2022-2 od 31. listopada 2023. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1240/2021 od 15. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1240/2021 od 15. ožujka 2022., u točki I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2/21 od 17. ožujka 2021. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 72.649,99 kn s pripadajućim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. U točki II. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kn, dok je u točki III. izreke presude odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je;
"Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1240/2021 od 15. ožujka 2022. u dijelu točke I. izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2/21 od 17. ožujka 2021. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 72.649,99 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:
- 1.244,28 EUR / 9.375,00 kn od 10. listopada 2020.,
- 4.416,35 EUR / 33.274,99 kn od 30. listopada 2020.,
- 3.483,97 EUR / 26.250,00 kn od 9. studenog 2020.,
- 497,71 EUR / 3.750,00 kn od 9. studenog 2020. do isplate te u točki II. izreke i sudi:
1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2/21 od 17. ožujka 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 72.649,99 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:
- 1.244,28 EUR / 9.375,00 kn od 10. listopada 2020.,
- 4.416,35 EUR / 33.274,99 kn od 30. listopada 2020.,
- 3.483,97 EUR / 26.250,00 kn od 9. studenog 2020.,
- 497,71 EUR / 3.750,00 kn od 9. studenog 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.470,63 kn sa zateznim kamatama od 17. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 6.076,00 kn, u roku od 15 dana.
3. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka od 2.524,00 kn.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1240/2021 od 15. ožujka 2022. u dijelu točke I. izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o o ovrsi javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2/21 od 17. ožujka 2021. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznose od:
- 1.244.28 EUR / 9.375,00 kn od 3. listopada 2020. do 9. listopada 2020.,
- 4.416.35 EUR / 33.274,99 kn od 23. listopada 2020. do 22.listopada 2020.,
- 3.483.97 EUR / 26.250,00 kn od 1. studenog 2020. do 8. studenog 2020.,
- 497.71 EUR / 3.750,00 kn od 1. studenog 2020. do 8. studenog 2020. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, bez potrebe vraćanja na ponovan postupak.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.639,00 kn, u roku od 15 dana."
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1333/2024-2 od 27. ožujka 2024. dopustio je reviziju zbog sljedećeg pravnog pitanja;
„Može li se sud pozvati na pravila o teretu dokazivanja ako prethodno nisu izvedeni predloženi dokazi po parničnoj stranci na čiju štetu se u odluci poziva na pravila o teretu dokazivanja odbijajući navode i zahtjeve navedene stranke?“
4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja za koje ističe da je važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz prijedlog da se pobijana presuda ukine uz naknadu troškova postupka.
5. Odgovor na reviziju nije osnovan.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.
8. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu naknade za obavljene usluge (održavanje tribina, natjecanja, radionica za djecu, pripremanje letaka, izrada metodološkog okvira kreativnog natjecanja za djecu u školama i vrtićima, sve u sklopu projekta „Izobrazno-informativne aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom: Javne tribine i radionice i natjecanja“) u ukupnom iznosu od 72.649,99 kn.
9.1. Između stranaka nije sporno da su tuženik i grad Benkovac sklopili ugovor kojim se tužitelj obvezao pružiti gradu Benkovcu uslugu pripreme i provedbe izobrazno- informativne aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom, da je Grad Benkovac platio tuženiku naknadu za tu uslugu, kao i da je BZ surađivala s tuženikom na tom projektu te da joj je tuženik na temelju sklopljenih ugovora o djelu i autorskih ugovora platio naknadu za njeno autorsko djelo.
9.2. Iako je između stranaka nesporno da ugovor u pisanom obliku nije sklopljen, iz iskaza BZ, zastupnika po zakonu tužitelja, proizlazi da je tuženiku ona prezentirala da dio poslova može obaviti kao fizička osoba prema ugovorima o djelu, odnosno autorskim ugovorima, a da se drugi dio poslova može obaviti „preko firme“ (dakle, od strane tužitelja čiji je ona jedini osnivač i direktor) ovisno o samom poslu i da je tuženik naručio pružene usluge od tužitelja kao pravne osobe, dakle da je između stranaka sklopljen ugovor u usmenom obliku.
9.3. Tužitelj žalbi ističe da je ugovor s tuženikom sklopio tužitelj kao pravna osoba, a ne BZ kao fizička osoba, što proizlazi iz činjenice da je tužitelj na pozivnici za tribinu 21. studenog 2019. (str. 344. spisa) u sklopu projekta označen kao dio tima koji je obavio posao, iz činjenice da je tuženik tužitelju podmirio neutužene račune za tri tribine koje su dio ugovorenih projektnih aktivnosti, kao i iz činjenice da je tuženik sastavio izvješće o aktivnostima Gradu Benkovcu, u kojem je naveo sve aktivnosti obavljene u sklopu tog projekta, koje BZ tvrdi da je obavila u ime i za račun tužitelja.
10. Tuženik na kojem je bio teret dokaza tvrdnji da je obavljene aktivnosti ugovorio s BZ kao fizičkom osobom i njoj ih podmirio, predložio je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika ZZ, koji je izjavio da je sve ugovarao s BZ kao fizičkom osobom i da je njoj na temelju ugovora o djelu i autorskih ugovora sve plaćeno. Također, istaknuo da je upravo tužitelju kao pravnoj osobi platio račune za tri tribine, ali da su one predmet nekog drugog ugovora, da nisu predmet ovog postupka.
11. Međutim, sud drugog stupanja zaključuje da tako ne proizlazi iz računa za te tri tribine (str. 42. i 43.) budući da je iz njih razvidno da su te tri tribine također dio predmetnog projekta „Izobrazno-informativne aktivnosti o održivom gospodarenju otpadom“. Dakle, iz tih računa razvidno je da je tuženik upravo tužitelju platio dio ugovorenih aktivnosti, prije pokretanja ovog postupka.
12. Uzimajući u obzir sve navedeno, te činjenicu da tuženik nije dostavio dokaze svojih tvrdnji da je s BZ kao fizičkom osobom sklopio ugovore za utužene usluge ni da je te usluge njoj platio, a nesporno je da su utužene usluge obavljene, zaključak je ovog suda da su upravo tužitelj i tuženik u ugovornom odnosu, na temelju usmeno sklopljenog ugovora.
13. Tuženik ističe da je sud drugog stupnja neosnovano preinačio drugostupanjsku presudu uz obrazloženje da on (tuženik) nije dokazao svoju tvrdu da je usmeni ugovor imao sa BZ kao fizičkom osobom a ne sa tužiteljem, pravnom osobom – premda je sud prvog stupnja odbio predloženi dokaz saslušanjem svjedoka KZ i EZ.
14. Tijekom ovog postupka od strane stranaka predloženo je izvođene personalnih dokaza kao i materijalnih dokaza. Tuženik je uz saslušanje svoj zz ZZ predložio i saslušanje svjedoka KZ i EZ. Prvostupanjski sud je od personalnih dokaza proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja BZ i zakonskog zastupnika ZZ, odbivši pored tih dokaza saslušavati još i dvije navedene svjedokinje.
15. U takvoj situaciji kad je sud već izveo personalne dokaze i gdje se može zaključiti da bi daljnje saslušanje svjedoka samo ponovilo priču njihova zakonskog zastupnika i gdje je sud prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja jer njegov iskaz potkrjepljuje činjenica (plaćeni računi) da je tuženik upravo tužitelju platio dio ugovorenih aktivnosti, prije pokretanja ovog postupka, odnosno materijalni dokazi – tad neizvođenje dokaza saslušanjem daljnja dva svjedoka ne dovodi u sumnju zaključak drugostupanjskog suda zasnovan na materijalnom dokazu.
16. Dakle, u odnosu na postavljeno pitanje načelan odgovor je da se sud ne može pozvati na pravila o teretu dokazivanja ako prethodno nisu izvedeni predloženi dokazi po parničnoj stranci na čiju štetu se u odluci poziva na pravila o teretu dokazivanja odbijajući navode i zahtjeve navedene stranke – ali u konkretnom slučaju gdje su već izvedeni personalni dokazi, tad daljnje izvođenje personalnih dokaza ne može dovesti u sumnju zaključak suda koji se uz personalni dokaz temelji i na materijalnim dokazima. Budući da sud nije odbio tuženika sa dokaznim prijedlog nekog materijalnog dokaza, već samo sa daljnjim izvođenjem personalnog dokaza – to za ovaj konkretni slučaj postavljeno pitanje nije važno za razrješenje spora.
17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
